Film “Klub boraca” rađen po knjizi Chucka Palahniuka, a u režiji Davida Finchera, se bavi jednom od najsavremenijih i najrasprostranjenijih pojava u svijetu kapitalizma – potrošačkim društvom i gubitkom identiteta koji je neminovan u takvom društvenom uređenju.
“Klub boraca” se može tumačiti iz mnoštva perspektiva i to je jedna od njegovih najvećih vrijednosti kao filmskog ostvarenja. Međutim, u ovom tekstu će fokus biti na primjeni Freudove psihoanalitičke teorije, odnosno na analizi glavnih likova i ideja kroz prizmu psihoanalize.
Pokazat ću kako, odnosno zašto je glavni lik Jack došao do situacije da podijeli svoju ličnost na dva oprečna dijela, te kako je to uticalo na njegovu okolinu i njega samog. Osim toga, bit će riječi i o ulozi koju je (potrošačko) društvo imalo u ovom razornom procesu, te zašto je važno nikad ne zaboraviti da “Nisi ono što radiš. Nisi novac koji imaš u banci. Nisi auto koje voziš. Nisi sadržaj svog novčanika. Nisi svoje proklete khaki pantalone. Ti si sve-pjevajuće, sve-plešuće sranje ovog svijeta.”
Id, Ego i Superego
Prije nego se osvrnemo na konkretnu analizu filma kroz psihoanalitičku teoriju, korisno je ustanoviti osnovne koncepte putem kojih ćemo objasniti glavne likove i njihove akcije i djela. Sigmund Freud je tvrdio da je čovjekova psiha podijeljena na tri dijela koja se u stalnoj međusobnoj, najčešće nesvjesnoj, interakciji.
Id je “najskriveniji” dio ličnosti s obzirom na to da su u njemu pohranjeni svi naši potisnuti strahovi, iskustva, želje, nagoni koje u stvarnosti ne možemo ispoljiti jer se kose sa društvenim normama, ali i sa koncepcijom koju smo u toku života stvorili sami o sebi. Mi nikad nismo svjesni djelovanja našeg Id-a i njegov sadržaj se najčešće ispoljava u snovima koji su neka vrsta portala ka dubokoj podsvijesti. Upravo u trenutku kad iz bilo kojeg razloga dođe do prekida normalnog ispoljavanja Id-a, u čovjeku se razvijaju neurotična odnosno psihotična stanja.
Ego je onaj dio ličnosti koji drži Id pod kontrolom i koji nastoji da balansira između Id-a i Superega. Čovjek je ponekad svjestan procesa koje Ego obavlja, međutim i ovdje se većina njih odvija podsvjesno. Za Ego možemo reći da je civilizovani dio svijesti i slika koju imamo sami o sebi; kad bismo opisivali svoje osobine, opisivali bismo svoj Ego.
Na kraju, Superego je skup svih moralnih i društvenih vrijednosti koje nam u početku “usađuju” roditelji, a potom i cjelokupna zajednica. To je dio svijesti i ličnosti ka kojem svi težimo, s obzirom na to da je Superego na neki način oličenje savršenstva. Međutim, i Superego je, kao i Id, potencijalna zamka za ličnost jer su obje komponentne agresivne u smislu želje da ispolje svoje sadržaje na površinu tj. kroz Ego. Konkretno, Superego stalno podsjeća Ego da treba da bude još bolji, jači, uspješniji itd., čak i u slučajevima kad je to nemoguće postići. Upravo zbog toga, Ego ima težak zadatak balansiranja između ove dvije strane ličnosti.
Spomenućemo još i seksualni nagon i destruktivni nagon (Eros i Thanatos) koji su također bitni za psihoanalizu „Kluba boraca“; njihovo djelovanje je međusobno oprečno jer prvi teži ka produženju života, ljudske vrste, ka održanju života uopšteno, dok drugi teži povratku u stanje koje je prethodilo nastanku života tj. u neživo stanje. Ova dva nagona se stalno sukobljavaju i u stalnoj su interakciji, te su u filmu utjelovljeni u dva različita lika, o čemu će biti riječi nešto kasnije.
Jack/Narator kao utjelovljenje Ega
Jack (Edward Norton) je radnik u automobilskoj kompaniji čiji je glavni zadatak procjenjivanje isplativosti povlačenja modela u odnosu na smrtnu stopu koje je taj model prouzrokovao. On nema mnogo slobodnog vremena, nema prijatelje ni djevojku i klasični je primjer pomalo opsesivnog potrošača tj. žrtve potrošačkog društva.
S obzirom na to da je Jack u potpunosti otuđen od ljudi i emocija (za što je u velikoj mjeri zaslužna i priroda njegovog posla), on ne može da nađe pravi način na koji bi uspješno zadovoljio sve potrebe koje dolaze iz njegove duboke podsvjesti, odnosno Id-a. Prazninu uglavnom pokušava nadomjestiti kroz kupovinu materijalnih stvari i namještaja te se u jednom trenutku čak i pita “koji me namještaj istinski opisuje?”. Njegova duševna hrana su IKEA i najnoviji gedžeti. Jack je, dakle, primjer savršeno uklopljenog subjekta u jednom potrošačkom društvu; on je Ego koji uspješno drži Id pod kontrolom i na sve načine pokušava da nezadovoljstvo i želje ispuni na društveno prihvatljiv način i kroz ono što je dostupno u društvu tj. potrošačka dobra.
Jack je Ego i zbog toga što je on površinska slika uma odnosno civilizovani dio svijesti kroz koji sklapa interakciju sa drugim ljudima, pa i sa gledaocima. Međutim, društvo u kojem živi mu ne daje dovoljno prostora da uspješno izbalansira između onog što društvo od njega zahtijeva i onog što njegova psiha i podsvijest žele od njega samog. Kad ovaj problem postane sve teži i sve manje podnošljiv tad nastaju njegovi problemi sa nesanicom koji slabe moć Ega da suzdrži Id. Nesanica dodatno pogoršava njegovo stanje i dovodi do zatvaranja “portala” ka Id-u zbog čega Ego u potpunosti gubi kontrolu nad njim i Id uspješno počinje da izvire na površinu. Ipak, prije nego se to desi, Jack tj. Ego će još jednom pokušati da ispolji svoje nezadovoljstvo i da uspostavi vezu sa svojim emocijama odlascima na sastanke grupa za podršku oboljelim od različitih vrsta bolesti i poremećaja.
Iako se čini da je u početku ova taktika uspješna jer Jack uspijeva pokazati emocije i nakratko pobijediti nesanicu (što je pokazatelj da je nesanica uzrokovana i otuđenošću od emocija), Id-ovo nezadovoljstvo je dosad već toliko veliko da grupe za podršku ne mogu da ga ponovo obuzdaju. U tom trenutku se pojavljuje Tyler Durden (Brad Pitt), utjelovljene Jackovog Id-a koji će u potpunosti preuzeti kontrolu nad njegovim životom.
Tyler Durden kao utjelovljenje Id-a
Već je spomenuta važnost Id-a i to do kakvih sve oboljenja, prema Freudu, njegovo nekonotrolisano oslobađanje može dovesti. Ovdje ćemo još dodati i to da je Id veliki rezervoar libida i da je posao Ega da pravilno usmjerava njegovu moć i djelovanje. Jackova nesanica narušava “prirodni način” ispoljavanja Id-ovih potisnutih želja i one se umjesto toga, preformulišu u lik Tylera Durdena, potpuno novu ličnost tj. dio psihe koji je fizički u potpunosti odvojen od individue tj. naratora.
Tyler je, dakle, utjelovljenje naratorovog Id-a i on je slika svega onoga što on želi biti; on je šarmantan, seksi i nemoguće mu se oduprijeti: “Tyler izgleda onako kako Jack želi izgledati i ponaša se onako kako se Jack želi ponašati.” Njegova moć se ponajviše očitava u njegovoj verbalnoj ekspresiji – on pridobija ljude govorom i sloganima (jedan od njih je citiran na početku). Ovdje je korisno spomenuti i Lacanovu teoriju o Id-u koja kaže da se Id izražava upravo kroz moć govora odnosno da “čovjek ne živi kroz Id već je ‘verbalno izražen’ id-om.“
Ono što Tyler primarno želi od naratora je da se oslobodi kontrole Ega, što ustvari podrazumijeva uništenje njega samoga. Tyler želi da zavlada ličnošću u potpunosti i da sprovede svoj plan uništenja društvenog poretka do kraja, a da bi to postigao Ego, iako više nije u stanju da se bori s njim, ipak mora nestati.
U nekoliko situacija, on suočava naratora sa boli i tjera ga da se poveže sa tim osjećajem do kraja, umjesto da bježi od njega, kako je dotad navikao: “Prestani! To je tvoja bol, to je tvoja goruća ruka. Nemoj se s time suočavati na način na koji to čine mrtvaci! To je najveći trenutak tvog života, a ti si negdje drugo!” Ovim Tyler želi podsjetiti naratora da smo svi organska materija koja je osuđena na raspad te da treba živjeti svaki trenutak kao da je posljednji. Prihvaćajući smrt, narator može iskusiti život do kraja i odbaciti potrebu da stvara gnijezdo od IKEA namještaja i drugih materijalnih dobara (činjenica da je Tyler prvo uništio odnosno zapalio naratorov stan je simbolična jer je to mjesto predstavljalo sklonište i pojam uspješnog, ispunjenog življenja). Fokus na destruktivnom nagonu odnosnu na smrti je prikazan i u sceni kad Tyler prisloni pištolj na sljepoočnicu nasumičnog prodavača iz samoposluge i natjera ga da od sutra ispuni svoje snove. Nakon toga, Tyler objašnjava Jacku: “Sutra će biti najljepši dan u Raymondovom životu. Doručak će mu biti ukusniji od bilo kojeg obroka kojeg smo ti i ja ikada okusili.”
U skladu s ovim životnim principima, Tyler ne mari za društvene konvencije, kao ni za potrošačka dobra. On na svakom koraku pokazuje otpor sistemu; dok je radio kao filmski projektor, često je, na krajnje suptilan način, ubacivao scene seksa u filmove, a radeći kao banketski konobar urinirao je u supe i jela; važio je za “gerilskog teroristu u industriji posluživanja hrane”. Novac je zarađivao praveći sapune od ljudskog sala, a istovremeno je savladao i pravljenje “kućnih” eksploziva koje je poslije iskoristio za sprovođenje svog velikog plana. Tyler živi sa Jackom u raspadnutoj kući i to mu ni najmanje ne smeta, dapače. Jedno od njegova dva najveća ostvarenja je osnivanje klubova boraca po cijeloj zemlji, a potom i “Projekta Haos” kojim će pokušati uništiti društveni poredak i početi od nule.
Klubovi boraca predstavljaju mjesta gdje muškarci borbama pokušavaju da kanališu svoju agresivnost, što je ustvari samo nataložena energija Id-a, koja nikako nije mogla da se ispolji. Svi ti muškarci u podrumima komuniciraju preko svojih Id-a; sirove, nagonske energije, koja životom u potrošačkom društvu uvijek ostaje potisnuta i dešavaju se podjele psihe kao kod Jacka i Tylera. Ukratko, tu nailazimo na nataloženo nezadovoljstvo koje eksplodira tamo gde društvo to neće moći osuditi i to je jedan od glavnih razloga zašto uopšte postaju toliko popularni i rasprostranjeni.
“Projekat Haos” (Project Mayhem) koji pokreće Durden odnosno Id jedne ličnosti je pokušaj uništenja društva koje nam nameće svoje vrijednosti – postmodernističko, potrošačko društvo nam nameće materijalne vrijednosti kao jedine načine da zadovoljimo nagone (Id), a Jack odnosno Durden, u filmu potpuno ruši tu koncepciju; (recimo, zapaljenje njegovog stana o čijoj je simbolici već bilo riječi) i preseljenje u raspadnutu kuću, odakle otpočinje svoju dalju borbu protiv centara materijalnih vrednosti (banke, biroi za kartice, itd). Dakle, kroz ovaj projekat Jack odnosno Durden želi da izbriše sve one strukture koje su na prvom mjestu i dovele do razdvajanja Ida i Ega i psihičkog rastrojstva. “Projekat Haos” nas ujedno dovodi do trećeg sloja uma, odnosno Superega i načina na koji je on predstavljen u filmu.
Superego
Superego bi se u filmu mogao interpretirati kao slika onoga što Jack smatra da društvo zahtijeva od njega (kupovina IKEA namještaja, raznih tehnoloških pomagala itd). Sam Freud je u knjizi “Civilization and its Discontent” rekao da “civilizacija drži primat nad opasnom željom neke individue za agresivnošću tako što je razoruža, oslabi i postavi ‘unutrašnjeg policajca’ da je stalno nadgleda.” Stoga, Superego je zapravo skup internalizovanih verzija struktura koje je društvo postavilo kako bi kontrolisalo pojedince i dok mnogi smatraju da je ono donijelo progres, Tyler smatra da takva civilizacija (društveno uređenje) dovodi do demaskulacija i lišavanja moći:
“Reklame nas tjeraju da lovimo skupe automobile i odjeću. Radimo poslove koje mrzimo kako bismo kupili stvari koje ne trebamo. Mi smo srednja djeca istorije, bez svrhe i mjesta. Nemamo Veliki rat, nema Velike depresije. Naš najveći rat je duhovni, naša najveća depresija su naši životi. Svi smo bili odgajani na televiziji da bismo vjerovali da ćemo jednog dana biti milioneri i filmski bogovi i rock zvijezde. Ali nećemo. Polako spoznajemo tu činjenicu i vrlo smo, vrlo bijesni.”
Zbog toga, on želi da izbriše ovakvo stanje stvari; da se odreknemo komoditeta i započnemo život koji je oslobođen stega kapitalizma. Upravo tu postaje bitan “Projekat Haos” kao i svi njegovi regruti koji su naučili da je život organska materija koja se neminovno raspada, da smrt vreba na svakom koraku i da trebamo živjeti ovdje i sada. Njegove primarne mete su banke koje drže sve ljude na uzici sa zaduženjima i kreditima i kad bismo se oslobodili tog tereta, mogli bismo se posvetiti svom životu i raditi ono što zaista želimo. Jednom kad nestane Superega odnosno društva koji nam nameće osjećaj krivice i morala, nestaće i stega koje nas sprečavaju da živimo za sadašnji trenutak.
Eros i Thanatos
Kao što je već spomenuto, Eros i Thanatos su dva oprečna nagona koja djeluju u svakom čovjeku i u konstantnoj su interakciji. Dok jedan vodi produžetku vrste i života, drugi pokušava da se vrati u neživo stanje, odnosno stanje koje je prethodilo nastanku uzbuđenja i narušavanju balansa.
U filmu “Klub boraca”, Eros i Thanatos su utjelovljeni u likovima Tylera Durdena i Marle Singer. Vidjeli smo da Tyler stalno podsjeća naratora na neminovnu smrt i na neophodnost iskorištavanja života do kraja. Durden odnosno Id pokreće na akciju i život, dok je Jack više pasivan i podsjeća na bezobličnu masu. Thanatos je utjelovljen u Marli (Helena Bonham Carter) što je očito iz njenog načina života koji je krajnje destruktivan (konzumiranje alkohola, cigareta, višestruki pokušaji samoubistva, hodanje ulicom bez osvrtanja na automobile i saobraćaj itd). Interesantno je i to da je Durden/Jack uvijek spašava od njenih nastojanja da okonča svoj život, te da se na kraju filma drže za ruke što je možda simbolično ujedinjenje ta dva poriva i podsjećanje na to da jedan ne može da opstane bez drugog. Tyler spašava Marlu ne samo zbog nje same, nego i zbog sebe. Osim toga, njih dvoje upražnjavaju divlji seks u toku cijelog filma, što je još jedan vid ujedinjenja Erosa i Thanatosa.
Marla se pojavljuje u filmu u trenutku kad Jack počne odlaziti na grupne terapije i upravo ona je razlog zašto ti odlasci prestaju biti učinkoviti i emocionalno pročišćujući za njega. Naime, Marla je na početku podjednako očajna kao i Jack s tim da je ona, za razliku od njega, mnogo raspuštenija, siromašnija i nemarnija. U toku filma, nakon što upozna Tylera odnosno Id i Eros Jackove ličnosti i nakon što počne imati odnose sa njim, Marla postaje nešto zadovoljnija. Na kraju, ona je indirektni razlog zbog kojeg Jack ubija Tylera; kad Tyler odnosno Id/Eros uzme primat nad Egom/Thanatosom, ta neravnoteža se mora ispraviti (jer čovjek prirodno teži ka tome) i upravo emocije prema Marli daju Jacku snagu da uništi dio sebe kako bi mogao ponovo uspostavio ravnotežu u sebi i prema drugima.
▥ ▥ ▥
U ovom članku smo se osvrnuli na interpretaciju filma “Klub boraca” kroz psihoanalitičku teoriju. Pokazali smo na koji način su glavni Freudovi koncepti (Id, Ego, Superego, Eros i Thanatos) predstavljeni u filmu te do kakvih posljedica su njihove međusobne interakcije na kraju dovele. Osim toga, bilo je riječi i o samom konceptu kluba boraca te njihove uloge u postmodernističkom društvu koje je ujedno prikazano kao sistem koji krajnje negativno djeluje na ljudsku psihu i dovodi do psihičkih rastrojstava. U zaključku još možemo dodati da je ovaj film s razlogom jedan od najpopularnijih među mlađim generacijama upravo zato što potencira otpor prema sistemu odnosno zato što prepoznaje da je nešto u procesu globalizacije i tehnološkog vremena krenulo na loše. Čak je i sam režiser želio da nasilje u filmu bude metafora konflikta između mladih generacija i sistema vrijednosti koje viđamo na reklamama. Otpor, ma kako nezamjetan i individualan, bio je ono što je potrebno mladim ljudima u vremenu kad su i sami robovi površnih vrijednosti potrošačkog društva i čini se da su svi spremni da uglas ponove Tylerove riječi:
“I zato, nosite se sa svojim kaučima i uzorcima sa zelenim linijama. Ja kažem, nikad nemoj biti kompletan. Ja kažem, prestani biti savršen.”
Autor: Gorana Ferizović, profesor engleskog jezika i književnosti
1 komentar
Bravo za tekst!