Koliko ste avanturističkog duha?

Kategorija: Psihovesti

Da li radije sedite kod kuće iz knjigu ili odlazite napolje bez plana i cilja? Da li u restoranu stalno jedete proverenu hranu ili ste skloni da isprobavate nove specijalitete? U psihologiji je pre nekog vremena "otkrivena" crta ličnosti nazvana "sensation seeking", odnosno "traganje za uzbuđenjima" i ona i te kako ima veze sa našim ponašanjem, a isto tako utiče i naš život.

Pred vama se nalazi test od 77 pitanja koji vam može pomoći da otkrijete u kojom meri ste "tragač za uzbuđenjima". U njemu možete naći mnoge situacije koje vam mogu biti strane. U tom slučaju, odgovorite onako kako mislite da biste se ponašali u takvoj situaciji. Važno je da odgovorite na sva pitanja i da vaši odgovori budu iskreni.

Evo linka na kom možete započeti avanturu traženja odgovora na pitanje koliko ste istima skloni! :)

Klikni da pokreneš test

Da li su psiholozi superheroji (i zašto ne)?

Kategorija: Psihosaveti

Već smo utvrdili da mit o tome da samo "ludaci" idu kod psihologa nije istinit. Međutim, odluka o tome da se potraži ovakva vrsta pomoći samo je početna u nizu odluka koje stoje pred osobom koja traži pomoć. Šta se dešava kasnije? Šta je to što psiholog može da učini? Kolika je njegova moć? Da li su psiholozi zaista ljudi sa supermoćima koji za svaki problem imaju rešenje, koji "skeniraju" ljudski um i mogu letimičnim pogledom da nekoga "pročitaju"?

Pročitaj ceo tekst

Zašto verujemo u čudne stvari

Kategorija: Psihovesti

Neki ljudi veruju... pa, recimo, u svašta. Ne bi bilo baš lepo navoditi u šta se sve veruje, jer je ovo vrlo klizav teren na kom se po pravilu pobude mnoge emocije. Ipak, činjenica je da imamo sklonost da emocijama damo prevlast nad razumom, a tada smo spremni da verujemo u neobične stvari i da ih ne preispitujemo. Zašto je to tako? Odakle uopšte stižu informacije na kojima se ta verovanja zasnivaju? Hajde da probamo da odgovorimo na ta pitanja!

Emocije od A do Š ~ Ljutnja

Kategorija: Psihonauka

Ljutnja, agresivnost i nasilje su u našem društvu danas široko rasprostranjeni. Kod kuće, u školama, saobraćaju, na ulicama, u redovima, na šalterima, na televiziji i među političarima. Ljuti smo kad komšije buše zidove u periodu kada kućni red to zabranjuje, kada radi jedna kasa u prodavnici, a nama se žuri, kada fudbalska reprezentacija izgubi utakmicu. Ljutimo se na sebe, na one koji nam mnogo znače, na partnere, članove porodice i prijatelje. Ljutimo se na političare, sistem i državu. Neretko tražimo i povod da se naljutimo, kao da nam samo treba razlog i neko da nam se „namesti“.

Pročitaj ceo tekst

Sve što možeš danas, odloži za sutra

Kategorija: Psihosaveti

Imate muku sa započinjanjem učenja? Odlažete davno dato obećanje da ćete smanjiti slatkiše, ostaviti cigarete... krenuti na rekreaciju?! Probali ste već da čitate na tu temu razne knjige - kakoizme iz popularne psihologije i HYL literature samopomoći i zanima vas šta psihologija kaže na tu temu?

Ako ste na neko od ovih pitanja klimnuli glavom ili zakolutali očima, kinjite sebe verujući da to morate da uradite.

Glavno i osnovno, rekli bi vam Guldinzi, osnivači škole primene rane odluke, je da ne morate da se menjate. Olakšanje. Ne morate učiti, položiti ispit ni završiti školovanje. Možete biti debeljuca ili pušač... Nije nužno da se menjate. Slobodno prestanite da se kinjite uverenjima da će se svet srušiti ako ne ispunite to. Ne morate, gomila ljudi živi i bez toga.

Nužno je samo da znate da to možete ukoliko želite. Da znate da imate opciju izbora i da ste odgovorni za svoje misli, verovanja, osećanja i sopstveno ponašanje.

Da ovo moje piskaranje ne bi bilo puko pojmovno prenemaganje u svrhu ničega, verovaću da vi kanite doneti odluku da ćete se promeniti. Ostvariti ono što ste zacrtali, samo vam treba vetar u leđa.

Po učenju Dzeki Šif, transakcione psihoterapeutkinje, smanjeno ulaganje ili potpuno neulaganje energije u rešavanje nekog problema "ne raditi ništa"  je zapravo ulaganje puno energije u inhibiciju. Posledica je da se ljudi osećaju loše sa ovim ponašanjem. I tu je začarani krug, a kako se iz njega izvući?

Jedan od načina kako se u terapiji to rešava je tzv. pozitivni double bind. Dobra intervencija je, dakle, zabraniti osobi tu aktivnost, pa joj onda čestitati i ako uradi to i ako ne uradi. Možete to i sami primeniti ako uložite malo introspektivnog napora. Na primer, pomirite se sa sobom da ćete biti super domaćica ako ne završite fakultet. Nije nužno da ga završite. Ili da ćete pušiti, pa i kašljati kao pušač i uskoro ako već niste, u jutarnjoj toaleti imati onaj nezaobilazan ispljuvak šlajma... I to je ok. Toliko je pušača. Buca? Pa šta. Vidite Opru, ili ko vam je već simpa od debeljuca... i tako zavisno od problema mašti na volju.

2

Ako ipak prepoznate da želite promenu, da ne želite više da odlažete ono što vam je važno, sledeći korak je da definišete šta je to što želite. Da ne razmišljate u terminima "Ovo neću!", već sa "To hoću!" Dakle, ne govorite sebi "Neću više da odlažem učenje", već "Nastavljam da učim!".

Jedna super intervencija je "Nulti dan". Ako imate ono čuveno "od sutra ću, od ponedeljka..." rešite da to bude danas, al' danas bez presije, jer je danas vaš Nulti dan, Dan odluke. Jedino što treba da uradite je da ispoštujete korake iz sledećeg pasusa i do sutra uživate neopterećeni (izuzev onih kojima je baš sutra ispit, vi ovo batalite, i sedajte odmah učiti :)).

Sad vas pozivam da zapišete "Nulti dan" i današnji datum na papir ili u telefon, kako god, i napišite svoju odluku da ćete početi! Napišite "Ja ću ________". Deluje možda površno i šašavo ali je zaista delotvorno, jer cilj koji je jasan ima motivacionu ulogu.

I još nešto, ne mogu vam reći da l' sam to pročitala, ili sama osmislila ali evo šta lično preferiram u situacijama kad želim da promenim stvari koji me pritiskaju. Ne odbacujem, nego uvodim novo. Ukoliko želite da probate, to izgleda otprilike ovako: ako sam rešila da ostavim cigarete, krenuću da trčim... Ukoliko imam muku s jednim ispitom, počeću paralelno da učim drugi (uglavnom taj drugi spremim pre...). Ukoliko sam namislila da smanjim slatkiše, fokusiraću se na to da unosim puno voća... Dakle, menjam lošu za dobru naviku. Po sistemu "Nove lampe, za stare"... Napominjem, to je lično iskustvo, bez empirijskih dokaza. Mož' biti da sam izmislila toplu vodu, da je neki kolega to lepo već i utvrdio kao terapijski metod, ali se ne sećam.

Znam samo da radi posao.

A sad vam držim fige! Odvažite se i krenite da rešavate svoje probleme! Korak po korak!

Makar i tri napred, dva nazad... stići ćete. Ne stigne samo onaj ko odustane.

Autor: Ana Jojkić, psiholog