Dickensova „Velika očekivanja“ u očima psihologa

Kategorija: Psihopriča

great-expectations-32094_1

Charles Dickens je bio pomni promatrač ljudske prirode koju je pretočio u literarni teatar svakodnevnog čovjekovog života. Svoje likove je prikazivao kao svojstvene nepopravljive čudake i mnogi kritičari su mu zamjerali zbog takvog grotesknog preuveličavanja osobina svojih likova. Ali takav teatralni prikaz Dickensovih likova je ono što ih čini tako specifičnim.

Jedna od zanimljivih činjenica iz Dickensovog života je njegova borba sa depresijom. Počeo bi padati u depresiju neposredno prije pisanja svakog novog romana, a zatim bi se njegovo raspoloženje postepeno podizalo do stadija manije kroz cijeli proces pisanja romana da bi se nakon završetka pisanja romana depresivnost ponovo javila. Njegova depresija se pogoršala s godinama i spriječila ga u daljnjem stvaranju literarnih upečatljivih likova.

Osvrt na centralne likove djela

Radnja djela „Velika očekivanja“ je veoma komplikovana i s naglim preokretima, puna iznenađenja i kompleksnosti. Može se pronaći mnoštvo interpretacija šta ovo djelo zapravo predstavlja i kojim temama se bavi. Međutim, tri najčešće interpretacije ovog djela uključuju analizu samog djela s moralnog, psihološkog i socijalnog aspekta.

S moralne strane, djelo se bavi temom koja uključuje borbu između dobra i zla, iskupljenje nakon počinjenog grijeha, mogućnost bogatstva da djeluje istovremeno i u svrhu dobra i u svrhu zla. Psihološki aspekt ovog djela se svodi na osjećanje napuštenosti, krivnju, sram, čežnju i emocionalnu manipulaciju. Što se tiče socijalnog aspekta u ovom djelu naglasak je stavljen na klasne strukture i društvena pravila koja su vladala u tom periodu, probleme obrazovnog i pravnog sistema, snobizam i iskorištavanje djece.

Da bi se djelo moglo razumjeti u cijeloj svojoj kompleksnosti i, prema nekim književnim kritičarima, svojoj mističnosti, potrebno je da se pozabavimo detaljnijom psihološkom analizom nekih od ključnih likova ovog djela.

Pip, glavni junak i narator u ovom djelu čije misli i stavovi tokom naracije oblikuju čitateljevu percepciju same priče, je dječak veoma niskog samopouzdanja. Razumjevanje Pipovog karaktera je ključni korak u razumjevanju samog djela. U Pipovom djetinjstvu osjećaj koji preovladava je osjećaj krivnje za koji je „zaslužna“ njegova sestra koja ga konstantno podsjeća na sve ono što je morala proći u životu kako bi se brinula za njega, s obzirom na to da su im roditelji davno umrli. Jedina pozitivna ličnost u njegovom životu je Joe, muž njegove sestre, koji se trudi da iz Pipa stvori marljivu osobu zadovoljnu radom u kovačnici. Međutim, poznanstvo s gospođicom Havisham i Estellom budi u njemu osjećaj srama prema takvom prostom i običnom životu kakvom ga usmjerava Joe. Utjecaj gospođice Havisham i Estelle u njemu bude čežnju, ambiciju i snobizam.

Pip je vrlo pasivna ličnost koja se boji izražavanja osjećaja i svim silama se trudi da ih potisne. Izražavanje osjećanja kompenzuje sanjarenjem u čemu mu pomaže mističnost kuće gospođice Havisham. Jedino osjećanje koje ga razdire je osjećanje strasti prema Estelli i čini sve da bi došao do novca kako bi mogao postići isti socijalni status i konačno zaslužiti njenu ljubav. Pritom to želi postići na način koji ne zahtjeva napor. U tom se ogleda Pipov nedostatak odgovornosti koji je posljedica nepostojanja oca kao glavnog uzora u njegovom životu. Međutim, dolazi do obrta u Pipovom životu kada od četiri lika koje mu Dickens „servira“ kao „figure oca“ nauči kako da preuzme odgovornost za bilo koji izbor koji napravi u životu i kako da prihvati neuzvraćenu ljubav i osuđenost na samoću.

Obe slike su sa jedne od brojnih ekranizacija knjige. Ovu je radio BBC i spada u najpoznatije

Obe slike su iz jedne od brojnih ekranizacija knjige. Ovu je radio BBC i spada u najpoznatije

Gospođica Havisham je, bez sumnje, jedan od najčudnijih i najgrotesknijih likova u djelu „Velika očekivanja“. Prvi utisak koji čitatelj stekne o gospođici Havisham je istaknut njen samotnjački i tužni život i izolacija od svijeta. Međutim, kako uplovljavamo dublje u srž samog djela otkrivamo da je gospođica Havisham jedan veoma negativan lik ispunjen bijesom, tugom, patnjom i ljutnjom. Takvu vrstu osjećanja je njegovala zahvajujući izdaji koju joj je priredio njen zaručnik, ostavivši je pred oltarom na dan vjenčanja. Gledano sa psihološkog aspekta, može se pretpostaviti da je imala predispozicije za razvoj kompulsivno-opsesivnog poremećaja čiji je okidač bio navedeni događaj iz njene prošlosti. Gospođica Havisham je na osnovu toga u glavi kreirala fiks ideju da je njena misija da se osveti muškarcima da bi i oni osjetili istu bol kao i ona u prošlosti. Zbog toga usvaja djevojčicu Estellu i pretvara je u mašinu u ljudskom liku koja ima za cilj slamanje muških srca, ne vodeći računa o Estellinim osjećajima i o tome da je ona jedna bijela hartija koju treba ispisati pozitivnim utjecajima, a ne hladnokrvnošću, snobizmom i hladnim ponosom. U ovom slučaju Pip je poslužio kao meta njenoj osveti.

Ipak, u posljednjem dijelu knjige Dickens nam ostavlja nadu da se svako od nas može promijeniti na bolje. U skladu s tim, i gospođica Havisham, kada je shvatila dubinu Pipovih osjećaja prema Estelli i koliko je povrijedila to dvoje ljudi, prisjetila se vlastite boli koja joj je nanesena u prošlosti. Uvidjevši svoj grijeh i pokazujući kajanje, radi jedinu stvar koju može učiniti – preuzima odgovornost za svoje postupke i moli Pipa za oproštaj. Za učinjenu bol je prekasno, ali za rad na vlastitom selfu i poboljšanju sebe nikada nije kasno.

Ono što Dickens u ovom djelu radi maestralno jeste opisivanje fizičkog propadanja gospođe Havisham, tako da nas sa svakim njenim „pojavljivanjem” u radnji prati ponekad zastrašujuć i vrlo živopisan opis njenog tjelesnog propadanja. Njena kuća je opisivana sa dozom misticizma i ne bez horor elemenata, kao da bi na taj način trebalo da doživimo i samu gospođicu Havisham: kao mistično, zastrašujuće biće nepoznatih moći, koje vrebaju sa svakom njenom pojavom. Ipak, kada se upoznamo sa njenom historijom, i pored toga što znamo šta je učinila Estelli i Pipu, teško je posmatrati je kao isključivo negativan lik, posebno zbog pokajanja koje slijedi na kraju. Upravo ova višedimenzionalnost likova je jedan od ključnih razloga zašto će Dickensovi junaci živjeti sa vama čak i dugo vremena nakon što pročitate knjigu.

Estella je Dickensova jedna krajnje ironična kreacija s tendencijom ka bipolarnosti. Zapravo, destruktivnost kojom zrači Estella je djelo gospođice Havisham. Estella je programirana da bude hladna, cinična i manipulativna kako bi sprovela osvetu nad muškarcima koju je zamislila gospođica Havisham. Kroz godine odrastanja i sazrijevanja, njena bipolarnost sve više dolazi do izražaja. Istovremeno vodeći unutarnju borbu između svojih realnih osjećanja i nametnutih osjećanja od strane gospođice Havisham, Estella je u stalnom stanju napetosti. Uprkos svemu, ona je jedan lik koji nije zao i koji zrači iskrenošću i predstavlja ono što je naučena da bude. Utjecaj koji je na nju ostavila gospođica Havisham dovodi i do njene pogrešne odluke prilikom biranja životnog partnera kojom je sebe osudila na patnju. Tom odlukom je kasnije spoznala da je mogla izbjeći sve to samo da se oslonila na svoja unutarnja realna osjećanja. Kao što Estella na kraju kaže Pipu: „Patnja je bila najjači oblik učenja od svih… Bila sam povrijeđena i slomljena, ali nadam se da ću se pretvoriti u bolju verziju sebe.“

Od prethodno navedenih likova, ništa manje nije bitan lik Magwitcha. Iako su njegovi motivi poprilično sebični, ne možemo a da ne volimo ovog lika. To je jedan primitivan i neuredan čovjek neotesanih i grubih manira. Ali bez obzira na to, jednostavno mu se moramo diviti jer je to čovjek koji je, uprkos pripadnosti nižem socijalnom sloju, sam naučio čitati i pisati, koji se obogatio teškim radom i stečeno bogatstvo na kraju ustupio Pipu. Razlog tome je njegova želja za „osvetom“ društvu koje mu nije dalo priliku da pokaže i dokaže svoje vrijednosti. Njegova velikodušnost je zaista velika, ali nije tako čista kao što na prvi pogled može da djeluje i nije samo za Pipovu dobrobit. Vođen željom da od Pipa stvori divnog džentlmena kako bi pokazao društvu koliko su griješili ne pruživši mu priliku za napretkom. Želio je da se osjeća ponosnim zbog svoje kreacije. Ironično, uprkos smrti svog oca, Pip je ipak imao figuru oca kroz odrastanje i sazrijevanje iako nisu bili direktno povezani tokom cijelog vremena.

Roman „Velika očekivanja“ jedan je od najčitanijih i čitateljima najdražih Dickensovih romana. Riječ je o romanu odrastanja i sazrijevanja; to je jedna sentimentalna drama iskušenja i bola. U ovom romanu Dickens stvara silovitu dramu u kojoj dva najupečatljivija lika: Pip, ponesen velikim nadama i gospođica Havisham, ponesena dubokim ogorčenjem, nestaju pod svojim teretom.

Istina je da su Dickensovi romani prepuni stereotipa, da u njima, unatoč preprekama koje junaci moraju preći, dobro uvijek pobjeđuje,  i ovaj pisac zaslužuje da se pamti kao jedan od najvećih pripovjedača, zabavljača i filantropa na svijetu.

Autor: Enida Cokoja Đikić
Reference: 
About Great Expectations. (n.d.). Preuzeto 6. oktobra 2016. sa https://www.cliffsnotes.com/literature/g/great-expectations/about-great-expectations-2

Great Expectations: Analysis of Major Characters. (n.d.). Preuzeto 6. oktobra 2016. sa http://www.sparknotes.com/lit/greatex/canalysis.html

Great Expectations and recent critical approaches. (n.d.). Preuzeto 6. oktobra 2016. sa http://crossref-it.info/textguide/great-expectations/5/527

Lehman, D. (2004). Repressions in ‘Great Expectations’. Preuzeto 6. oktobra 2016. sa  https://danielmlehman.wordpress.com/2004/04/20/repressions-in-great-expectations/

Lembeye, J. (n.d.). Psychological Realism in Dickens' Great Expectations. Preuzeto 6. oktobra 2016. sa , from https://www.researchgate.net/publication/265477674_Psychological_Realism_in_Dickens'_Great_Expectations

 

Comments

comments

1 komentar

  1. ilija tomow kaže

    Velika očekivanja su dobra,ali kad pročitaš Pikvikov klub,koji je teško pročitati,onda ćeš shvatiti Dikensa.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *