Čudan osećaj. Smešno štipkanje. Onaj mali glas u glavi. To vam se obraćaju vaši unutrašnji osećaji. Ali šta vam govore, da li ih treba slušati? Evo kako izvući najbolje iz ove urođene mudrosti.
Svima nam je poznat osećaj da znamo stvari i pre nego što su se zapravo desile, čak iako ne možemo objasniti kako. Oklevate na zelenom svetlu i izbegnete sudar sa kamionom koji juri. Iz hira prekršite svoje pravilo “bez sastanaka na slepo” i upoznate osobu svog života. Imate predosećaj da treba uložiti u mali novoosnovani online biznis i on postane Google.
Kada biste samo mogli da prodrete u te osećaje češće, zar ne? Izgleda da možete, pogotovo ako naučite da otkrijete na koji signal tačno da se usredsredite – bilo da je to znojenje dlanova, leptirići u stomaku ili iznenadna i neobjašnjiva sigurnost da će se nešto desiti.
Prema mnogim istraživačima, intuicija je mnogo značajnija nego što se čini. Socijalni psiholog Houp Koledža dr Dejvid Majers, objašnjava da intuitivna desna hemisfera mozga skoro uvek registruje naše okruženje. Čak i kada je svesna leva hemisfera zaokupljena nečim drugim. Telo registruje ove informacije, dok svest ostaje u potpunosti nesvena onoga što se dešava.
Jedna od teorija govori da predstojeće događaje možete “osetiti” zahvaljujući dopaminskim neuronima. “Kretanje dopamina pomaže u održavanju koraka sa realnošću, upozorava nas na one suptilne stvari koje ne možemo svesno da otkrijemo”, kaže Džona Lerer, autor knjige “Kako donosimo odluke”.
Kako odlučiti kom osećaju verovati? Dr Džudit Orlof, intuitivni psihijatar iz Los Anđelesa i autor knjige “Drugi pogled”, smatra da je “potrebno kombinovati pravi um sa intuicijom“ i napraviti ravnotežu između unutrašnjih instinkata i racionalnog razmišljanja. Kada primetite intuitivni nagoveštaj, kaže ona, možete uposliti svoj racionalni um da proveri vaše odluke i odluči na koji način je najbolje da deluje.
U tom cilju, predstavljamo 5 unutrašnjih osećaja na koja Orlof i ostali eksperti preporučuju da obratite pažnju i iz nekog razloga biće vam drago da jeste.
“Nešto nije u redu sa mojim telom.”
Slušanje suptilnih signala koje nam telo šalje je ključni deo vežbanja intuitivnog čula, kaže Orlof, koja podučava studente medicine na univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu i psihijatrijske stažiste da koriste intuiciju prilikom lečenja pacijenata.
Ona u knjizi “Drugi pogled” objašnjava da je “naše telo snažan intuitivni prenosilac. Intuicija omogućava da osetimo prve upozoravajuće signale kada nešto u našem organizmu prestane da radi, tako da ga možemo otkriti. Ako imate unutrašnji osećaj koji se odnosi na vaš organizam – da je otrovan, slab ili prestao sa radom – slušajte ga. Idite i popravite to.” Ona je upoznala mnogo ljudi koji su ignorisali ovaj osećaj i kasnije uvideli da je mali problem postao veliki.
Fizički simptomi takođe imaju simboličnu vrednost. “Ako ste u nečijem društvu i vaša energija padne, ne ignorišite taj osećaj”, kaže Orlof. Iznenadna pospanost može značiti da ste u prisustvu osoba ili u situaciji koje iscrpljuju energiju. To može biti način na koji vam telo govori da ovi uslovi uzimaju više energije nego što daju. Ako ostanete u situaciji koja vas brzo istroši (kao kada radite dodatni posao, nakon što ste završili intervju potpuno iscrpljeni), može lako doći do toga da postanete depresivni, anksiozni i – nije čudno – u škripcu.
Dr Ronald A. Aleksandar, psiholog, stručnjak za svesnost, rukovodeći konsultat i direktor “Instituta za vežbanje širokog uma” u Santa Monici u Kaliforniji, takođe preporučuje obraćanje pažnje na bilo koju iznenadnu fizičku senzaciju koju ste osetili prilikom interakcije. On se osvrće na priču o svom putu u Indiju, gde je odlučio da ne uđe u taksi zbog “gorućeg osećaja” u stomaku, a kasnije na železničkoj stanici video je da je taksista uhapšen zbog pljačke. On kaže da najčešće oseća intuiciju u svojim grudima ili stomaku. Stomak je uobičajen s obzirom da su creva “kuća” celokupnog nervnog sistema, zbog čega se često nazivaju “drugi mozak.”
“Drugi mozak stvarno jeste intuitivni mozak,” objašnjava Aleksandar i preporučuje da kada taj mozak govori, slušamo.
“U opasnosti sam.”
Osećaj koji dobijete o nekoj osobi u prvih 10 sekundi izražava “drevnu biološku mudrost,” kaže Majers u svojoj knjizi “Intuicija: Njena snaga i opasnost” (Novine univerziteta Jeil, 2002). Praljudi koji su jako brzo mogli da otkriju da li je stranac prijatelj ili neprijatelj imali su više šansi da prežive, kaže on, a njihovi naslednici mogli su da čitaju emocije sa lica druge osobe gotovo odmah.
Naravno, ljudska sposobnost prosuđivanja se veoma pogoršala – kao primer imamo pogubnu, po Amada Diala, policijsku pucnjavu u Nju Jorku 1999. godine. Naime, policija je pucala u njega jer su mislili da mladi Gvinejac hoće da izvadi pištolj, a on je zapravo bio nenaoružan i po džepu je tražio svoje isprave.
Društveni uslovi pomažu stvaranje nesvesnih uverenja, a ta uverenja stvaraju prvi utisak i donose odluke koje mogu biti krajnje pogrešne. Orlof predlaže da svoje unutrašnje osećaje uporedimo sa racionalnim umom kad god je to moguće. A postoje i vrlo jednostavni načini uz pomoć kojih možete proveriti šta je znak upozorenja u veoma kratkom roku, kaže ona.
“Ako nemate poverenja u nekoga, čak i da se ispostavi netačnim, ipak ste obratili pažnju,” objašnjava ona. “Ako idete noću ulicom i osetitite da se treba kloniti neke osobe, samo pređite ulicu.”
“Želim da pomognem.”
Iako možda mislite da naši unutrašnji osećaji postoje samo kako bismo izbegli opasnost, ljudi su razvili podjednako snažnu sposobnost da osete kad je našim prijateljima potrebna podrška. “Saosećanje je jedan od najosnovnijih ljudskih instikata, i zbog toga je evolucija posvetila toliko pažnje onim delovima mozga koji omogućavaju da se saosećamo sa drugima,” napominje Lerer.
Pošto nam je evolucija omogućila brzo čitanje tuđih lica i osećanja, ne moramo uvek čekati da ona budu izgovorena, pre nego što ih uvidimo. Saosećajni instinkt navodi nas da promenimo temu, kada razgovor o venčanju čini novorazvedenog kolegu neraspoloženim, ili nas navodi da započnemo razgovor sa nervoznim saputnikom prilikom sletanja aviona – to su mali gestovi koji mogu imati veliki uticaj na nečiji dan. Sposobnost empatije prema drugim ljudima, je ono što vas ubedi da donirate novac nakon prirodne katastrofe. Istražvanja humanitarnih pomoći, pokazuju da su ljudi mnogo spremniji da pomognu, nakon što vide slike osobe kojoj je potrebna pomoć, nego nakon čitanja statističkih podataka o šteti.
Na kraju, ova sposobnost da “čitamo” druge nije korisna samo onima kojima pomažemo. Jedna skorašnja studija snimanja mozga, pokazuje da darežljivost čini da centri zadovoljstva u mozgu svetle kao klubovi u Las Vegasu. Kada je učesnicima dato 128 dolara, uz izbor da taj novac zadrže ili da ga doniraju u dobrotvorne svrhe, centri za nagradu onih koji su odabrali da novac doniraju su podivljali.
Mnogobrojna istraživanja otkrila su fenomen poznat kao “oraspoložavajuća pomoć” koji kod osoba koje pomažu drugima izaziva poboljšanje raspoloženja, imuniteta i preplavljenost dobrim osećanjima. To je još jedan razlog da pratite svoje instinkte saosećanja i darežljivosti, jer su oni dobra investicija i u vaše zdravlje i sreću.
“Znam kako da uradim ovo.”
Košarkaški komentator može biti nemilosrdan kada inače talentovani igrač promaši sa linije za slobodna bacanja – mnogi od nas mogu se poistovetiti sa igračevom panikom. Možete biti jako dobri na treninzima joge, ali vas jedna poza i dalje muči. Ili ste možda odličan vožač koji zaboravi kako da paralelno parkira kad god je zastrašujuća tašta sa vama u kolima. Ili ste odličan kuvar koji upropasti svoje omiljeno jelo svaki put kada ga sprema za goste. U ovakvim situacijama, instinkt “umem to” koji se razvio sa iskustvom, ugušen je prevelikim razmišljanjem.
“Gušenje (kod sportista) je živi primer haosa koji može nastati prevelikim razmišljanjem,” ističe Lerer. “Takvi namerni misaoni procesi sukobljavaju se sa istreniranim pokretima mišića.”
On navodi istraživanje čikaškog univerziteta koje je pokazalo da golferi amateri imaju više uspeha kada pažljivo razmisle o svojim potezima, a da takvo izvođenje kod iskusnih golfera loše utiče na ono što rade.
Ispostavilo se da racionalno razmišljanje pomaže početnicima, zato što oni još uvek razvijaju mišićno pamćenje i tehniku. Ali kod onih igrača koji su već integrisali te informacije, instikti preuzimaju vođstvo – i urade mnogo bolji posao. A sve što je u korist logičkom mišljenju ometa njihovo izvođenje.
“Jednom kada ste razvili stručnost u određenoj oblasti – kada ste napravili potrebne greške – važno je da verujete svojim emocijama kada donosite odluke u toj oblasti,” insistira Lerer. Ako znate da možete, verujte svom stomaku, ne glavi.
Sledeći put kada ste u iskušenju da razmišljate o nečemu što znate da uradite, pokušajte da terapijski skrenete pažnju. Izgovarajte alfabet unazad kad vam joga trener zada zastrašujući stav na šakama, ili pevajte omiljenu pesmu u sebi na liniji za slobodna bacanja. Pažljivo usmeravanje vaše svesti na nešto drugo, a ne na zadatak koji treba da uradite, omogućava vašem instiktu da slobodno radi svoj posao – i pušta vas da uživate u zadovoljstu koje vam je tolika vežba omogućila.
“Ovo je to!”
Kada vaša intuicija govori da ste pronašli nešto ili nekoga ko vam u potpunosti odgovara, izbor je neobično lak. “Osećate se zdravo, dobro, nemate osećaj kao da ste primorani, i nema sukoba,” kaže Orlof.
Lerer se slaže da, kada ste prisiljeni da donesete veliku odluku sa trajnim posledicama, kao biranje životnog partnera, za vas je najbolje da odlučite stomakom. Zasnovano na velikom delu njegovog istraživanja kognitivnih mehanizama za donošenje odluke, on preporučuje da, “što manje mislite o onim odlukama koje su vam jako bitne.”
Prema Lereru, racionalni um je pogodan samo za ograničene, konkretne odluke, kao odlučivanje između dve firme auto osiguranja. U situacijama u kojima se nalazi samo nekoliko bitnih faktora, prefrontalni korteks upoređuje vrednosti svakog pojedinačno i donosi odlične rezultate. Ali, ako su uključeni mnogi faktori u složenoj odluci kao, na primer, kupovina kuće, ograničeni prostor prefrontalnog korteksa postaje prebukiran. U takvim situacijama, on je pogrešan deo mozga za taj posao.
Nekoliko studija podržava mudrost emocionalnog donošenja odluka u velikom broju slučajeva. U jednom istražvanju holandski istraživači pratili su kupce u IKEI, posmatrajući njihovo ponašanje prilikom kupovine. Kasnije su intervujima utrvdili da su oni koji su proveli manje vremena doneseći odluke o kupovini, kasnije bili zadovoljniji. Biranje kauča i biranje supruga su zasigurno dve različite odluke, ali obe mogu dovesti do agonije i prevelikog razmišljanja koji vode do loših odluka. S druge strane, korišćenjem svog intuitivnog mozga u ovim situacijam skoro uvek ćete doći do trajnog ispunjenja.
✦ ✦ ✦
Od svih razloga zbog kojih treba slušati stomačne osećaje prilikom donošenja važnih odluka ovaj je možda najbolji: vodi do odluka koje su u potpunosti zadovoljavajuće – odluka koje mogu da poboljšaju kvalitet vašeg života.
“Omogućava vam da pronađete odnose koji vam odgovaraju, umesto da tražite šta izgleda dobro na papiru,” kaže Orlof. “Omogućava vam da se povežete sa ljudima na nivou srca, da stvarno iskusite život umesto da ga pustite da proleti pored vas i omogućava vam da budete stvarno pametni prilikom donošenja odluka.”
Izvor: Care2
Prevod i adaptacija: Katarina Mladenović
1 komentar
A da li je kod introvertnih intuicija jača?