Mnogi od nas sebi postavljaju čuveno pitanje „Ko sam ja?”. Ovo pitanje pretpostavlja postojanje tačnog odgovora, kao da bi naš identitet trebalo da bude – ili mogao da bude – redukovan na definitivan opis. Ljudi koji sebi postavljaju ovo pitanje često se bore sa pronalaskom smisla svog postojanja i tragaju za konkretnim odgovorom. Paradoks je u tome da što smo skloniji da tragamo za opipljivijim osećajem toga ko smo, postajemo ranjiviji. Dakle, pitanje ko smo mi je pogrešno pitanje. Umesto njega, bolje bi bilo da mislimo na temu „Kako bih voleo/la da živim svoj život?”. Prvo pitanje fokusira se na definitivno stanje, dok drugo pitanje podrazumeva da život posmatramo kao tok, kao proces postajanja.
Prepoznavanje lica: može li čovek biti bolji od mašine?
Ljudi imaju neverovatan kapacitet za pamćenje i prepoznavanje lica. Većina istraživača navodi da je uzrok za ovo značaj koji drugi ljudi imaju za naše živote, a koji je ostao nepromenjen tokom evolucije. Prepoznavanje lica omogućava da uočimo prijatelja u gomili, ali i potencijalnu opasnost koja dolazi sa neprijateljima.
Kako da lakše donesemo odluku?
Dvoumimo se da li da izaberemo ovo ili ono radno mesto, ovog ili onog momka i da li da za godišnji odemo na planinu ili na more.
Afektivno prisustvo – kako reagujemo na društvo drugih (i oni na naše)
Neki ljudi imaju sposobnost da jednostavno uđu u prostoriju i svima stvore osećaj mira i prijatnosti. Drugi ljudi mogu da izazovu nelagodnost i prevrtanje očima bez obzira šta radili. Manja oblast psihološkog istraživanja podržava ideju da je način na koji osoba čini da se drugi osećaju dosledan i merljiv deo njihove ličnosti. Istraživači ovu pojavu nazivaju „afektivno prisustvo“.
Kulturna dešavanja smanjuju rizik za nastanak depresije
Odlasci u muzeje, bioskop i koncerte mogu smanjiti rizik za nastanak depresije – pokazuju istraživanja.
Zašto smo skloni da potcenjujemo to koliko se drugima dopadamo?
Svi smo se nekada našli u situaciji gde smo se, posle završenog razgovora ili susreta sa novim poznanikom, pitali da li je naš sagovornik stekao pozitivan utisak, to jest da li smo mu se dopali koliko i on nama. Veoma često završimo sa osećajem da smo mi ti koji su ostavili loš utisak, pretpostavljajući da smo pričali previše ili premalo, ili možda da se nismo postavili kao dovoljno komunikativni i duhoviti.
Pročitaj ceo tekstKako uputiti efektno izvinjenje
Jednom kada se pojavi problem u odnosu, najbolje rešenje je da jedna strana ponudi autentično izvinjenje. Međutim, da bi izvinjenje bilo efektno, najpre moramo da saslušamo uvređenu stranu kako bismo znali šta im je važno.









