Jedna od prvih asocijacija u javnosti kada neko čuje da ste psiholog, ali i na psihologiju generalno je – Frojd! On zauzima i važno mesto u pop kulturi, a da ne spominjemo komične postere, viceve i sve one anegdote koje uključuju majku, falusne simbole ili snove.
„Odvojiti se od sise“ je fraza koja često podrazumjeva odvajanje od nečega što nam pruža sigurnost, odvajanje od nečega što nas hrani, a da mi ne moramo ništa da uradimo, osim da se ugodno smjestimo. Pruža nam osjećanje određene izvjesnosti. To je proces koji traži od nas samostalnost i preuzimanje odgovornosti za sebe i svoje postupke. Kada se ovako sagleda situacija, nije čudno što veliki broj ljudi ostaje da „uživa“ u sigurnosti „sise”.
Ideja, ili bolje reći vrijednost nikada ne odustati na putu do cilja se ukorijenila u našu svakidašnjicu, baš kao i ona ideja da čovek jedino treba biti srećan u životu i da su druga osjećanja nepoželjna.
Mehanizmi odbrane… Svi ih koristimo, a koliko ih poznajemo? Da li potiskujemo neke sadržaje svojih unutrašnjih svetova slučajno ili namerno? Šta znamo o potiskivanju?
Pre više od dve decenije, emocionalna inteligencija pojavila se kao koncept koji je danas temeljno proučavan i o kom je napisan veliki broj knjiga i radova. Ona je i danas u fokusu brojnih ljudi širom planete, bez obzira na to da li govorimo o stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja ili o opštoj populaciji.
Pedesetih godina prošlog veka, američki psiholog Hari Harlou je u svojoj čuvenoj studiji pokazao da mladunčad rezus majmuna radije biraju žičanu surogat majku koja je prekrivena prijatnom tkaninom nego onu koja obezbeđuje mleko. Činilo se da rezultati studije pokazuju da je dodir ispunjen ljubavlju važniji čak i od hrane.
Uz ideju da je Nova godina prilika za novi početak, često uzmemo papir i olovku ili bar u glavi zapišemo neke nove odluke sa kojim ćemo učiniti da nam nova godina bude bolja. Odluke sa kojima se nadamo da ćemo svoj život učiniti „boljim“, ma šta nam taj „bolji život“ predstavljao.