Svi postovi pod: Psihopriča
„No means no” ili hajde da ne
Zamislite scenu, verujem da ste je doživeli, ako ne, onda makar videli: sedite za stolom kod rodbine i neko vas pita: „Hoćeš još malo da ti sipam?” I u vašem se tanjiru nađe nešto što niste hteli ni da omirišete. Ili zamislite da vas kolega sa faksa pita: „E, hoćeš da uradiš i moj deo seminarskog, ja baš ovih dana imam neku frku, ja ću ti se idući put odužiti?” Ili vas kolega na poslu […]
A da li se ti meni sviđaš?
Koliko puta ste se zatekli u situaciji da osećate snažnu socijalnu anksioznost? Koliko puta ste imali potrebu da vas drugi prihvate, uvaže, čuju i vide? Koliko puta ste želeli da vam neko kaže da mu se dopadate, da ste mu lepi, privlačni, interesantni ili zabavni? Koliko puta ste od ljudi od kojih ste najviše želeli odobravanje i prihvatanje to i dobili?
Moram li četiri puta dotaknuti kvaku?
Zamislite da ste u jednom momentu bezbrižno dijete koje je stalno veselo i razigrano, a u drugom trenutku provodite sate namještajući stvari u sobi prije spavanja kako se ništa loše ne bi desilo. Zamislite da svaku ružnu misao koju imate shvatate kao stvarnu, kao moguću dok u isto vrijeme se protiv nje borite ritualima i kompulzijama. Zamislite da imate 12 godina i ne znate šta vam se dešava sa mislima i ponašanjem, ali ste primetili […]
Da li vreme „leči sve rane” i zašto ne?
Cena lošeg fita: Kada nismo za neko radno mesto
Kada apliciramo za posao, uvek imamo na umu da postoji mogućnost da ga nećemo dobiti. Ali bez obzira na to, kada se dobije odbijenica, odnosno obaveštenje da je neko drugi dobio posao, nastupa razočarenje. Javlja se sumnja u sebe, pad samopouzdanja i brojna pitanja: „Gde sam pogrešio?ˮ, „Zašto nisam bila dovoljno dobra?ˮ, „Je l’ to zato što ne znam/ne umem/nisam…ˮ