Šopenhauerov ekstremni selfhelp za pesimiste

Kategorija: Psihosaveti

“Najgore tek dolazi” ― Artur Šopehnauer (1788 – 1860)

Nemački filozof Artur Šopehnauer bio je ekstremni pesimista koji je smatrao da živimo u najgorem od svih mogićih svetova i da je sreća samo iluzija. Ono što je iznenađujuće jeste da je on autor najprodavanije knjige koja u sebi sadrži odeljak sa selfhelp savetima. Iako se teško može nazvati selfhelpom kakav danas poznajemo, sama srž onoga što on propoveda zaista može biti od pomoći.

Šopenhauerovi saveti su interesantni zato što su u opoziciji sa svim uobičajenim karakteristikama saveta za bolji život. Pesimisti bi, doduše, mogli da prepoznaju izvesnu sličnost između njega i svojih pogleda na ljude i svet u kome živimo. Iako Šopenhauerove preporuke za život imaju potencijal da budu korisne onima koji bi inače pobegli glavom bez obzira kada biste im želeli dati savet o tome kako biti srećan.

Autori Šalks i Bergsma (2008) za “Žurnal studija o sreći” pišu o mogućoj evaluaciji Šopenhauerovih smernica kroz upoređivanje sa modernim psihološkim nalazima o zadovoljstvu životom.

Kako bi ovo postigli, oni najpre ispituju Šopehnauerove savete koji se mogu podeliti na tri dela. Prvi deo tiče se opštih pravila za život, drugi je o tome kako bismo trebali da se odnosima prema samima sebi i treći – kako da održavamo svoje veze sa drugim ljudima.

1. Opšta pravila života

Šopenauerova formula za podnošljiv život vrlo je jednostavna, a glasi: ekstremno niska očekivanja.

Ovaj savet proizilazi iz Šopenhauerove filozofske pozicije. Kao i grčki filozof Epikur, Šopenhauer je smatrao da je sreća zapravo odsustvo bola, frustracije i nezadovoljstva. Epikur je bio zagovornik ekstremnog hedonizma.

Mi, prema Šopenhaueru, živimo u najgorem od svih mogućih svetova, koji je stalno na samom rubu propasti. Naša volja ili naše želje konstantno zahtevaju zadovoljenje koje u ovakvom svetu nije moguće. Zbog toga smo kontinuirano frustrirani.

Čak i kada zadovoljimo naše želje, to zadovoljenje je kratkotrajno. Ono može voditi povećanju naših želja i, na kraju, dosadi koja nastaje onda kada su naše želje do kraja iscrpljene.

Život, stoga, predstavlja patnju (ideja koja je dobro poznata budistima). Odgovor, za Šopenhauera, nije bio u potrazi za srećom, već pokušaj da se živi sa minimunom patnje. Njegov cilj bio je život koji je podnošljiv.

2. Naš odnos prema sebi

Evo nekoliko praktičnih saveta koje Šopenhauer nudi, a tiču se naših odnosa sa samima sobom:

 Živimo u sadašnjosti, što je moguće bezbolnije.
 Dobro postupajmo sa jedinom stvari koja je pod našom kontrolom, a to su naši sopstveni umovi.
 Naša ličnost je od ključnog značaja za stepen sreće koju (ne)osećamo.
 Svuda postavimo granice: ograničimo bes, želje, dobrobit i moć. Granice vode ka nečemu što makar liči na sreću.
 Prihvatimo nevolje: zadržimo se na njima jedino ako smo sami za njih odgovorni.
 Težimo osamljivaju: drugi ljudi samo kradu naše identitete.
 Budimo stalno nečim okupirani.

3. Naši odnosi sa drugima

Prema Šopenhaueru, odnosi sa drugim ljudima uglavnom predstavljaju izvore stresa i povređenosti. Smatrao je da je iskreno prijateljstvo skoro nemoguće. Kao rezultat ovakvog stava, njegova sledeća grupa saveta usmerena je ka zaštiti od neminovne štete koju će nam drugi ljudi prouzrokovati:

 Ljudi su sebični: lako je polaskati ih i lako ih je uvrediti. Njihova mišljenja mogu biti prodata i kupljena za određenu cenu. Zbog ovoga, prijateljstvo je obično motivisano ličnim interesom.
Ljubaznost prema drugima vodi ih u aroganciju: stoga ljude treba tretirati sa dozom bezobzirnosti.
 Pokazivanje inteligencije učniće vas krajnje nepopularnim: ljudi ne vole da budu podsećani na svoju inferiornost.
 Istinski izvanredni ljudi preferiraju samoću jer su obični ljudi iritantni.
 Pored toga što je svet prepun budala, one ga ne mogu promeniti, ali ne možeš ni ti.

Nije nikakva slučajnost što je Šopenhauer proveo 27 godina svog života u osami sa svoje dve pudlice Atmom i Bucaz koje su predstavljale njegovo jedino drušvo. Savremenim verzijama Šopenhauera smatraju se karakter iz serije “House M.D.” Gregori Haus i robot Marvin iz “Autostoperskog vodiča kroz galaksiju”.

“Mislite da vi imate probleme. A šta biste radili da ste manično depresivni robot? Ne, nemojte se truditi da odgovorite na to, jer sam pedeset hiljada puta pametniji od vas, a čak i ne želim da znam vaš odgovor. Boli me glava od samog pokušaja da razmišljam na vašem nivou” (Autostoperski vodič kroz galaksiju)

U čemu je Šopenhauer bio u pravu?

Danas imamo psihološka istraživanja koja nam mogu reći mnogo o tome koji su neki od uslova u modernom svetu bi trebalo da budu ispunjeni kako bi se dosegla sreća. Kako se Šopenhauerovi saveti uklapaju u tu sliku? Šalks i Bergsma (2008) kažu da ima nekoliko Šopenhauerovih principa koji zaista prolaze test ovog vremena.

1. “Ne traži bogatstvo” ~ ovde je Šopenhauer bio u pravu, jer su istraživanja pokazala da više novca ne znači automatski i srećniji život.

2. “Ličnost je ključna” ~ još jedan “pogodak”: 50% od našeg opšteg doživljaja sreće je genetski predodređeno.

Gde je Šopenhauer pogrešio?

Nažalost po čuvenog nemačkog filozofa, i te kako postoje delovi njegovog selfhelp vodiča koji su se pokazali kao netačni u odnosu na sadašnje istraživačke nalaze:

1. “Ne traži status” ~ ovo verovatno nije tačno: studije su često nalazile povezanost između višeg socijalnog statusa i takođe višeg stepena sreće.

2. “Izbegavaj ljude” ~ definitivno pogrešno. Socijalni odnosi visoko koreliraju sa osećajem sreće.

3. “Nemojte se venčavati” ~ verovatno nije tačno. Šopenhauer, kao i Epikur, nije bio pobornik braka ili zajednice sa partnerom. Ali, savremena istraživanja pokazuju da nas život sa nekim čini srećnijim – u svakom slučaju ne pravi nam štetu, gledano u proseku (Bergsma, Poot & Liefbroer, 2008).

4. “Izbegavaj probleme” ~ ovo uglavnom nije tačno. Postavljanje ciljeva i ispunjavanje naših snova uključuju određen odnos prema svetu i prema problemima koji se javljaju na tom putu. Vrlo niska očekivanja i izbegavanje bilo kakvih problema najverovatnije će rezultovati u manjku ambicije i dostizanju ciljeva. Istraživanja kažu da je postavljanje ciljeva i suočavanje i prevazilaženje problema povezano sa doživljajem sreće.

Da li Šopenhauerovi saveti mogu biti korisni pesimistima?

Kao što ste to sada već shvatili, Šopenhauer je bio od onih ljudi koji su uvek čašu videli polupraznom. Savremena psihologija pokazuje da pesimizam ima izvesne negativne posledice kao što su smanjeno zadovoljstvo životom, a drugi ih često vide u negativnom svetlu. S druge strane, optimisti uživaju čitav niz prednosti, kao što su brži oporavak od negativnih događaja.

Ipak, baš kao što je Šopenhauer dobro primetio, ljudi su međusobno različiti i, do određene mere, oslanjamo se na ono što zaista jesmo. I, dok se Šopenhauerov pristup nekom neće dopasti, da li je moguće da ima onih koji bi se sa njime složili?

Na ovo pitanje teško je dati odgovor, posebno u svetlu današnjih istraživanja – Šopenhauerove smernice o tome da treba biti nepoverljiv i izbegavati druge ljude u potpunosti su kontraprodkutivni. I autori Šalks i Bergsma smatraju da većina Šopenhauerovih saveta nije dobra, čak i za one kojima se dopadaju on i njegova filozofska misao.

Radimo suprotno!

Kao i Epikuru, Šopenhaueru se moraju priznati određene zasluge, obzirom da smo njegove savete istrgnuli iz njihovog istorijskog kontekta. Ipak, kada njegov selfhelp “tretman” uporedimo sa savremenom psihologijom, ispostavlja se da su njegovi saveti uglavnom netačni. U nekoliko stvari on ima pravo, a to su najčešće oni delovi koji se tiču našeg odnosa prema nama samima. Što se tiče ostalog, verovatno ćemo bolje proći ako radimo baš suprotno od onoga što on preporučuje, bili pesmista ili ne.

Reference:
Bergsma, A., Poot, G., & Liefbroer, A. C. (2008) Happiness in the
Garden of Epicurus. Journal of Happiness Studies, 1-27.
Schalkx, R., & Bergsma, A. (2008). Arthur's advice: comparing
Arthur Schopenhauer's advice on happiness with contemporary research.
Journal of Happiness Studies, 1-17.

Prevod i adaptacija: Ina Poljak
Foto: Mouvement Introductif; QuotesGram; Noticiario Barahona

Comments

comments

5 Comments

  1. Mislim da je pesimizam linija manjeg otpora.
    Izvjesno je da svi ljudi imaju razloge zgog kojih se ponašaju kako se ponašaju.
    Sad, iako je Artur u pravu iz svog ugla gledanja, ja više volim da ljude odredim i onim što bi mogli biti u krajnjoj liniji, ne samo onim što su u ovom momentu.
    Potrebno je uložiti ispravn napor i imati saosjećanja pa da vidimo ljude i iza njihovog ponašanja, naravno ako ih posmatrami i va obrasca onogo što nam pružaju. A ja tako volim da ih posmatram.

    U svakom slučaju, hvala za ovaj članak. Podsjetio me je na neke crtice.
    Sve najbolje!

    Al-Ammar

  2. general population kaže

    Самопомоћ песимистима од стране човека који је 27 година провео причајући с две пудлице? … Биће од помоћи да буду још црњи песимисти …

    Много шта ми је у овом чланку за најежити се ал немам снаге одмаћи даље од оног првог ”екстремно ниска очекивања” … Како неко негде једном рече … људи се са фрустрацијама носе на два начина … један је да покушавају решавати проблеме … други је да снижавају очекивања до нестанка фрустрације … а то је фин зицер начин да се слабо до ништа уради у животу.

    Иначе инетересантно ми је ово тек успут поменуто 50-процентно генетско предодређење за срећу … било би лепо да је опширније ил посебно.

    Чланак је некако прилично бескористан и требало би га држати даље од раје … ал је ипак занимљив.

  3. Ljisha kaže

    Definitivno, nije Šopenhauerova filozofija za raju, jer “…ljudi ne vole da budu podsećani na svoju inferiornost”
    Šta reći o istraživanjima, zar da im podražavamo?

    • Deda kaže

      Meni to takodje nije bilo jasno.Jedan od saveta koji bi trebalo da nam pomogne u manipulaciji ljudima jeste da ih nikada ne podsecamo na njihovu inferiornost.Delimicno paradoksalno.Ljudi valjda cene intreligentnije od sebe(pored te ljubomore koje gaje).

  4. ✤ Ljubaznost prema drugima vodi ih u aroganciju: stoga ljude treba tretirati sa dozom bezobzirnosti.
    ✤ Pokazivanje inteligencije učniće vas krajnje nepopularnim: ljudi ne vole da budu podsećani na svoju inferiornost.

    Ove dve recenice su u suprotnosti jedna sa drugom, tj. ako ljude treba tretirati sa dozom bezobzirnosti, zasto im onda ne staviti do znanja njihovu inferiornost, al dozirano 😛

Оставите одговор на Ljisha Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.