Koja je vaša omiljena samohendikepirajuća strategija?

Kategorija: Psihosaveti

Sigurna sam da vam se ova situacija bar malo, ako ne i previše, čini poznatom: sutra imate važan test na fakultetu ili bitnu prezentaciju na poslu, ali umesto da zagrejete stolicu… „Hej, zašto ne bih pogledao/la jednu epizodu serije? Ili jednu celu sezonu? Prijatelji zovu na druženje – zašto da ne! Izlazak kažeš?! Jedna čaša vina, ma šta je to, mogu ja i dve-tri!”

Ako ste od retkih osoba koje baš nikad ne odlažu posao do poslednjeg momenta, čestitamo – ovaj tekst nije za vas!

Ali budući da smo mi psiholozi, znamo zašto ste kliknuli baš na ovaj naslov, zato nastavite da čitate ovaj tekst.

Samohendikepirajuće strategije

Fenomen da, pred zadatak koji je važan ali nismo sigurni da li ćemo ga uspešno odraditi, prokrastiniramo i izbegavamo trud je toliko učestao da su psiholozi posvetili čitav niz istraživanja kako bi bolje razumeli čudnu čovekovu prirodu:

Umesto da se maksimalno potrudimo kada se plašimo da će uspeh izostati, mi radimo potpuno suprotno! Gledamo TV, pijemo, izlazimo, guramo pod tepih ili se zatrpavamo drugim obavezama.

Psiholozi ovu pojavu nazivaju – samohendikepirajuće strategije

Na koji način sabotiramo sami sebe

Istraživanja pokazuju da, kada se plašimo da ćemo postići loše rezultate na zadatku koji nam je važan, aktivno tragamo i stvaramo uslove i faktore koji će poslužiti kao izgovori.

Odnosno, stvaramo izgovore koji će biti dovoljno ubedljivi da možemo da skinemo odgovornost sa sebe ukoliko dođe do neuspeha, a u isto vreme su dovoljno mali da zapravo predstavljaju minimalnu prepreku uspehu.

Primeri svakodnevno korišćenih samohendikepirajućih strategija:

– Kao izgovor koristimo spoljašnje faktore

 „Dan je tako tmuran i oblačan, ni za šta drugo nego za spavanje!“

„Imam gomilu obaveza, nisam stigla da naučim svo gradivo.“

„Profesor je stalno nešto pričao na ispitu, uopšte nisam mogao/la da se skoncentrišem.“

– Kao izgovor koristimo unutrašnje faktore

 „Toliko me je bolela glava da nisam uopšte mogao/la da se skoncentrišem na test.“

 „Koliko sam bio/la umoran/na, dobro sam i prošao/la.“

„Nisam stigao/la sve da naučim jer sam se osećao/la kao da ću se razboleti.“

Šta postižemo ovim strategijama

Kao ljudskoj vrsti, nama je važno da održimo pozitivan stav o sebi i da osiguramo da nas i drugi vide u što povoljnijem svetlu.

Izbegavanje truda je otuda strategija da sebe zaštitimo od negativnog feedback-a.

Lakše nam je da prihvatimo da smo postigli loš rezultat jer se nismo dovoljno pripremili, nego da smo postigli loš rezultat jer smo glupi ili nesposobni.

Potpuno je jednostavno:

Ako dođe do neuspeha – imamo izgovor kojim ćemo zaštititi sebe („Nisam dobio nisku ocenu jer sam nesposoban, nego zato što su okolnosti bile nepovoljne.”).

S druge strane, ako dođe do uspeha, onda još više rastemo u svojim i tuđim očima („Iako su okolnosti bile nepovoljne, ja sam ipak uspeo/la – čoveče, koja sam ja legenda!”).

Zvuči fensi… a da li je zaista?

Svakako da nam je mnogo primamljivije da kažemo kako se koristimo samohendikepirajućom strategijom, a ne da smo samo lenji i da se plašimo neuspeha.

Međutim, ma koliko ove strategije bile prirodne i korisne u odbrani našeg samopoštovanja, one nas ipak koštaju uspeha.

Pribegavamo manjem radu i trošimo energiju smišljajući izgovore kada je zapravo najefikasniji način da izbegnemo nepovoljnu evaluaciju upravo taj – da se više trudimo, vežbamo i radimo.

Zato sledeći put kada osetimo poriv da upotrebimo neku od ovih strategija, postanimo svesni da to govori deo nas koji se plaši da nismo dovoljno sposobni da bismo uspeli.

***

Utišajmo crv sumnje i zagrejmo stolicu, jer nas jedino to približava mogućnosti da postignemo uspeh.

Autor: Martina Fačara

Comments

comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.