Iako smo često skloni da, kadgod nas ophrva loše raspoloženje, bez mnogo razmišljanja kažemo da smo u depresiji, to najčešće nije slučaj. Depresija je ozbiljno mentalno stanje koje na godišnjem nivou odnosi ogroman broj života, a ono što nam se dešava i što olako proglasimo depresijom zapravo je depresivnost – prolazno stanje lošeg raspoloženja i gubitka energije.U ovom tekstu se, međutim, bavimo depresijom – njenim simptomima, kompleksnošću njihove međusobne povezanosti i jednom pričom iz prve ruke.
Kako bi dijagnostikovali ovo stanje, psihijatri i psiholozi često koriste duge ček-liste simptoma, koje se zatim sabiraju, bez pravljenja razlike u važnosti i težini simptoma. Međutim, jedno istraživanje iz prošle godine (Fried et al., 2015) otkrilo je da su neki simptomi depresije mnogo važniji za ovo stanje od ostalih.
Od 28 različitih simptoma depresije, ova četiri su najvažnija:
- Tužno raspoloženje
- Smanjeno interesovanje za život i životna zadovoljstva
- Gubitak energije
- Problemi sa koncentracijom
Dr Eiko Frajd, vođa istraživanja kaže: „Potrebno je da prestanemo da razmišljamo o deperesiji kao o bolesti koju izaziva veliki broj promenljivih simptoma. Depresija je složeni, ekstremno heterogrni sistem simptoma koji su u interakciji. A neki od tih simptoma daleko su značajniji od ostalih.“
Istraživači su pregledali 28 različitih simptoma depresije kao jedan povezani sistem. Dr Frajd objašnjava: „Ako o depresiji razmišljamo kao o mreži u kojoj postoji interakcija simptoma, onda je jasno da jedan simptom može izazvati drugi. Na primer, nesanica može dovesti do zamora, što može izazvati probleme sa koncentracijom, koji ponovo izazivaju nesanicu. Ovaj primer začaranog kruga pokazuje da specifični simptomi o kojima osoba izveštava, kao i njihova interakcija mogu biti od ključnog kliničkog značaja.“
Takođe je pronađeno da su simptomi poput, promena u telesnoj težini i uznemirenosti, manje važni za depresiju. Dr Frajd nastavlja: „Depresija nije poput, recimo, boginja. Kada imate boginje, vaši simptomi pomažu doktoru da shvati koja bolest ih izaziva. I kada jednom postavi dijagnozu, nije bitno koji ste od mogućih simptoma dobili ili niste. A lečenje same bolesti uklanja sve vaše simptome. Depresija je dosta komplikovanija od toga. To nije infekcija niti specifična bolest mozga. Ne postoji jednostavan lek koji čini da svi simptomi nestanu. Zbog toga se moramo usmeriti na simptome koje potkrepljuju pacijentovu depresiju.“
Iskustvo iz prve ruke
Ejmi govori o svom iskustvu sa depresijom.
„Depresija… jednostavno vas izjeda iznutra. Ona je poput čudovišta u vašoj glavi koje vas obuzima. Najgora stvar je znanje da moja porodica i prijatelji čine sve što mogu, a opet, ja se i dalje osećam veoma usamljeno. Šta god da mi neko kaže, ja uspem da ga pretvorim u lošu stvar. Bukvalno sam sama sebi najveći neprijatelj. Došla bih kući i osetila se toliko iscrpljenom od svih tih glasova u mojoj glavi i spavala kako ih više ne bih čula. Nisam želela da se probudim, jer je život bio noćna mora. Bilo mi je loše koliko sam se plašila noći, jer su tada glasovi postajali još glasniji. Bila sam veoma isfrustrirana jer nisam uspevala da zaspim, kao da su se nesanica i depresija udružile protiv mene.
Znala sam da mi je potrebna pomoć, ali traženjem iste osećala sam se kao teret. Želela sam da se oslobodim lekova, doktora, savetnika, bolnica i negativnih misli. Nisam više znala ko sam, izgubila sam sebe i osećala sam da nikad više neću biti ista. Nisam imala motivaciju da išta uradim, jer nisam videla budućnost za sebe. Zbog anksioznosti sam mislila da se svi pretvaraju da me vole. „Oraspoloži se“ – je bila najgora stvar koju je neko mogao da mi kaže. Te dve reči su pokretale lavinu užasnih misli i krivila sam sebe što ne skrivam dovoljno dobro to kako se osećam.
Želela sam da svi znaju kako se osećam, ali se nisam usuđivala da im kažem. Na kraju sam se jednostavno povukla u svoju sobu, jer kada nisam u kontaktu sa drugim ljudima, ništa ne može poći po zlu, zar ne?
Danas se oslanjam na lekove i zahvalna sam na njima, jer znam da su mi zaista pomogli. A želju da ih se oslobodim suzbijam strahom da to može dovesti do recidiva.
Najstrašnija stvar u čitavom procesu oporavka je činjenica da jedina osoba koja mi zaista može pomoći jesam ja sama. Naučila sam da utičem na svoj misaoni tok i da ne maltretiram sebe. Bila je to navika koju sam teško iskorenila, ali sada znam da sam postigla pozitivne promene.
2013. godina bila je poput vožnje rolerkosterom sa mnogo više padova nego uspona. Kao da sam bila do pakla i nazad. Ali kada bi me pitali da li bih volela da to promenim, moj najiskreniji odgovor bi bio ne. To ne znači da je depresija dobra stvar, jer definitivno nije; međutim, moja parola je da se negativna iskustva mogu pretvoriti u pozitivna.
Da nisam prošla kroz te stvari, ne bih naučila da je najvažnija stvar u životu biti srećan. Upravo sam dobila ponudu sa univerziteta da studiram menadžment u fudbalu i mogu da vidim svoju budućnost. Nadam se da ću izgraditi karijeru u poslu koji volim, u nečemu što će me čitniti srećnom, ne obraćajući pažnju na to šta drugi žele od mene.
Ako bi trebalo da dam jedan savet drugima koji se bore sa depresijom, rekla bih im da ne pate u tišini. Postoje ljudi koji su prošli kroz sve sa čime se trenutno suočavate, a koji su ipak uspeli da se izbore. Ustvari, njihovo iskustvo ih je načinilo onakvim kakvi su danas. Možda vam se čini da je nemoguće izboriti se, ali verujte mi, uspećete.
Nemojte se osećati krivim što se osećate, kako se osećate, jer je depresija bolest kao i svaka druga, nije ništa više okrenuta ka vama od, recimo, slomljene noge. Uvek su mi govorili da pokazujem sebi istu količinu poštovanja i brige kao i drugima. Lako prihvatamo delove tela koji nam se slome, zašto se ne bismo tako ophodili i prema našem umu takođe?“
Izvori: Psyblog, Mind Prevod i adaptacija: Katarina Mladenović
1 komentar
Pingback: KOJA JE TVOJA SEKSUALNA FANTAZIJA? | Centar IMAGO