Anksioznost ~ prljava patnja

Kategorija: Psihonauka

Tekst uklonjen na zahtev autora.

Comments

comments

147 Comments

    • Jelena kaže

      Poštovani If,

      hvala Vam na komentaru, čini se da ovo stvarno nije sve o anksioznosti, to pogotovo znaju oni koji su lično prošli kroz takvo iskustvo 🙂

      Hvala na linku, koristan je. Da, psihoedukacija, rasplašivanje, vežba i izlaganje.

      Srdačan pozdrav!

  1. postovanje. Imam duze vreme problem,a zadnjih dvadeset dana se vise ispoljava…Pre 20 dana imao sam imao sam gubitak apetita,mucninu,a zeludac me ne boli,zatim osecaj u nekim momentima kada stojim da su da se onesvestim,i odmah pocne da me hvata strah ….kada udjem u kupatilo da se brijem zadnjih dana moram obavezno da ukljucim ventilator ….a kada izdajem u prirodu u duzu setnju nijedan simptom nemam. E da ,smrsao sam 5 kg.Apetit mi se posle nekih 10 dana vratio,ali sam popio probiotik. Ali i dalje je ostao taj osecaj kao da cu da se onesvestim,a kada lezim ili se setam nemam simptime ,samo kada stojim ili duze sedim za racunarom,a nosim i naocare sa malo vecom dioptrijom.ako nije problem voleo bih da cujem Vas savet sta dalje raditi? Hvala

  2. jelena jung kaže

    Dragi Gorane,
    pre svega, hvala Vam što ste podelili Vaše iskustvo ovde.
    Ukoliko bismo sa sigurnošću mogli da isključimo medicinske razloge, sve ovo o čemu pišete upućuje na anksioznost koja traje već neko vreme, a koju prate tipične neprijatne telesne senzacije uz gubitak apetita i telesne težine.
    Jedan od najmučnijih simptoma o kome ljudi najčešće izveštavaju, jeste upravo vrtoglavica, doživljaj nestabilnosti, koji se po pravilu još intenzivira, sa našom pogrešnom interpretacijom svih pomenutih simptoma koje imamo i iskustvu. Oni zapravo nisu nikakav znak da sa nama nešto nije u redu, da ludimo, umiremo, padamo u nesvest, niti znak da na bilo koji način gubimo kontrolu.
    Ali logično, kada nemamo racionalno objašnjenje, naš um pokušava nekako da ih objasni i razume.
    Postoji uverenje da će svaka druga osoba za života iskusiti takvu intenzivnu anksioznost ili paniku. Ipak prognoze su ohrabrujuće, čak i kada čovek ne preduzima konkretne korake ka razrešenju, iz razloga što će vremenom dobiti potvrdu iz realnosti da se njegovi najdublji strahovi ipak nikada ne obistinjuju. Ono što jeste nevolja, je što to obično dugo traje i značajno remeti kvalitet života.
    S tim u vezi, možda ne bi bilo loše da potražite podršku u tom procesu, kako bi Vam neko ipak pomogao da lakše prođete kroz bolno iskustvo.
    Ukoliko želite, možete me kontaktirati putem sajta centra u kom radim, http://www.temenos.rs ili pak birati nekog ko bi Vam mogao biti više po volji, jer je važno da pronađete nekoga ko Vama lično odgovara.
    Srdačan pozdrav i sve najbolje,
    Jelena Jung

  3. Milan kaže

    Postovani,
    molio bih Vas za pomoc, pokusacu da budem sto jednostavniji i da objasnim prakticne primjere. Moj problem je sledeci, svaki put kada sretnem osobe sa kojima nisam u dobrim odnosima, imam sledece simptome, ubrazan rad srca, nepravilno disanje, tresu mi se ruke cak nerijetko i noge. Taj osjecaj je svaki put iznova, kao neki vid straha, uznemirenosti.PrProblem mi je jer imam i takve komsije, s kojima ne pricam a svakodnevno sam primoran da ih srecem da se mimoilazimo. Znam da sam u mnogo cemu napredniji od njih, cak sam i fakultetski obrazovan, ali ja sebe potcjenjujem. Kada ih vidim i osjetim taj strah zamrzim sam sebe. Kao da sam slabic, plasim se nekog napada, svadje. Molim Vas za pomoc i praktican savjet kako da to pobjedim. Hvala unapred na odgovoru.

    • Jelena kaže

      Poštovani Milane,

      nekada nas anksioznost ne remeti značajno, u meri da ne možemo nesmetano da funkcionišemo. Ipak, kada je ona visoka i kada se javlja u specifičnim situacijama, kao što su ove koje ste naveli, a deo su svakodnevice, onda možda ne bi bilo loše da potražite nekog stručnjaka u mestu u kome živite, kako bi Vam pružio adekvatnu podršku.
      Ono što je važno je da ne osuđujete sebe zbog toga, naprotiv bilo bi značajno da imate razumevanja i saosećanja za sebe i iskustvo koje prolazite. Mi ne biramo našu patnju i teškoće. Ono što treba da imate na umu je da ona nije nikakav znak slabosti. Svaka neprijatna emocija, s obzirom na to kada se i zašto javlja, ima nekakvu funkciju i uvek nam poručuje nešto važno. Ostaje otvoreno pitanje zašto imate doživljaj ugroženosti u njihovom prisustvu, a osećaj da svoje snage potcenjujemo, a snage drugih ili situacije precenjujemo, je karakteristično za stanje anksioznosti.
      Ipak vas pozivam da sa nekim podelite svoje iskustvo i potražite podršku u tom procesu prevazilaženja problema.

      Srdačan pozdrav i sve najbolje!

  4. Milena kaže

    Postovani,obracam Vam se zbog verovatno jednog od vida anksioznosti,a to je osećaj unutrašnjeg drhtanja.Problem je nastao zbog učestalih glavobolja i oko kojih sam svakodnevno bila zabrinuta.Glavobolje su i dalje prisutne u manjoj meri,a unutrašnje drhtanje je predpostavljam posledica prevelike zabrinutosti.Pa Vas ovim putem pitam kako sebi da pomognem,na koji nacin da se oslobodim unutrasnjeg drhtanja,a da ne posezem za lekovima za smirenje?

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Milena,
      Različite senzacije kao što su drhtanje, osećaj težine u delovima tela, znojenje ruku, itd. mogu biti neki od simptoma anksioznosti. Takvi znaci su rezultat trenutne psihičke dinamike kod osobe, pa je zbog toga veoma teško, bez detaljnijih informacija dati savet koji bi praktično mogao da pomogne osobi u prevazilaženju problema. Pravi savet treba da se odnosi upravo na aspekt unutrašnje dinamike: načina razmišljanja, načina reagovanja u situacijama, itd. Važno je postaviti sebi pitanja: Šta dovodi do toga da se ovako osećam? Koji su dobri i korisni načini kako da rešim problem?
      Naravno, važno je isključiti fiziološki faktor doživljaja drthanja, odnosno potrebno je utvrditi da drhtanje nije rezultat nekog npr. zdravstenog faktora. Svakako, kada je subjektivan osećaj zadovoljstva životom narušen i osoba procenjuje da joj je potrebna psihološka podrška, psihoterapija je adekvatan način pomoći.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  5. Milan kaže

    Hvala Vam na odgovoriti, moja anksioznost prema njima je posljedica ranijih verbalnih sukoba. Gospodjo Jelena mogu li Vas zamoliti da me posavjetujete i podjeliti sa mama kako se Vi reagujete i kakav je Vas osjecaj kada vidite osobu s kojom niste u dobrim odnosima, zelim da izvucem pouke. Hvala puno jos jednom. Srdacan pozdrav.

  6. snezana kaže

    Postovani od decembra meseca 2015 posle spontanog pobacaja javili su mi se napadi panicni.Jako lose telesne tegobe da me je mnogo puta uhvatio takav strah i da bih briznula u plac.Neko vreme su mi se povukli teski panicni napadi.Ali sada se vracaju opet i uvek u drugom obliku manifesyuju se razlicite telesne tegobe.Trni mi leva strana lica trnu mi noge osecam slabost u nogama stalne vrtoglavice malaksalost celog tela.Svako jutro se budim sa tegobama i lezem sa tegobama.Meni na pamet padaju samo crne misli da nemam multiplu skletozu,ili mozda u najavi slog ili ko zna koje drugo neizlecivo oboljrnje.Ja stvarno ne znam sta da rafim ovo je apsolutno mucenje.Ja vas molim za savet i odg jer sam ocajba svesna sam situacije u kojoj se nalazim i zelim da je prevazidjem.Volela bih da znam da li su ovde od gore navedenih simptoma vezani za panicne napade ili je nesto dtugo pisredi?Unapred zahvalna…

    • Pozdrav!

      Snježo nemaš multiplu nego imaš kronični nedostatak magnezija… Imao sam identične simptome, a i srce pati zbog nedostatka magnezija.. Odi u Dm i kupi tablete magnezija, čim popiješ prvu će te preplaviti mir…
      Magnezij gubimo zbog podsvjesnog stresa i pijenja kave na prazan želudac kroz duge periode… Ne brini!

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Snežana,
      Jedno od mogućih manifestacija anksioznosti je pogrešno davanje značenja nekim simptomima. Moguće je da u skladu sa nekom trenutnom senzacijom osoba može pomisliti da ima neku bolest. Međutim, kada govorimo o anksioznosti i paničnim napadima, važno je da prvo isključimo mogućnost zdravstvene tegobe. Zbog toga je predlog lekara, psihologa i psihoterapeuta da osoba prvo obavi lekarski pregled. Ukoliko postoji zdravstveni problem, to je deo koji zahteva medicinski tretman. A opcija psihoterapije, kao psihološke podrške i način rešavanja psihološkog problema, uvek postoji kao otvorena mogućnost.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  7. Kobra kaže

    Postovanje , poslednjih par meseci cesto imam sledece simptome , skoro uvek se to desava kada izlazim sa drustvom do kafica ili kod nekog u stan , da se razumemo drustvena sam osoba skoro svako vece izlazim sa drustvom i nikad ranije nisam imao te probleme , sportista sam , visok sam , jak sam ,jednostavno nemam potrebe nicega da se plasim , ali u zadnjih par meseci sve je dobro dok ne treba da izadjem , pre izlaska skoro uvek me tera da obavim veliku nuzdu , nekad je normalna , nekad kasasta , sada ponekada odmah u startu a nekada kasnije kroz celo telo mi prodje rekao bih kao panika neka unutrasnja pracena sa hladnim znojem , upocetku mi se javljala mucnina iznenada sa osecajom nelagode i to je bas problem jer imam osecaj da cu odjedamput povratiti cak sam cesto i povracao i odem kuci i onda mi je dobro , apetit nisam gubio , ali kada odem i imam taj osecaj ne mogu nista da jedem jer me tera na povracanje , ni kilazu nisam gubio , ponekad su blazi simptomi pa uspem da izdrzim pa prodje pa se opet jave ali kada uspem da istrpim kad se vratim kuci malaksao sam i idalje mi samo stoji knedla u grlu , kao da sam se time izmucio bio sam na svim analizama zdrav sam kao dren , pio sam lekove za zeludac ali ponekad se opet jave ti simptomi ali nisam povracao , sada stvarno ne znam stvara mi sve to problem i plasim se da se negde ne obrukam time , da li ima nesto sto moze da se popije pa da mi se to izgubi , sto se tice stresa ima oko faksa kao i svaki student. Sve u svemu ja sebe ubedjujem u tim situacijama da mi nije nista ali najgore mi je sto mi stoji knedla u grlu i izaziva mucninu , kao i taj osecaj ludila u telu ne znam kako bih druhacije to opisao, stvarno bi mi znacilo da procitate i da mi date neko strucno misljenje jer mi stvarno ovo vec pravi problem , da li to neka bolest ne znam ali sve sam davao i stolicu i krv i mokracu i test na helikobakteriju i nista sve je odlicno , pa ne znam da li je to u mojoj glavi nesto stvarno vise nemam pojma .
    Hvala vam na izdvojenom vremenu .

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani,
      Simptomi koje ste spomenuli mogu da se jave usled povećane anksioznosti. Ono što je dobra vest je da ste isključili fizičke uzorke vaših tegoba. Ono što takođe upućuje na aksioznu reakciju je da te simptome nemate uvek, već u određenim uslovima. Pitanje koje se postavlja i na koje sebi možete da odgovorite: koji su to uslovi kada vam se javlja takva reakcija, kako se osećate tada, da li možda neka situacija u vama izaziva strah, koji su to uslovi gde se osećate sigurnije?
      Ukoliko u budućnosti budete imali neke od sličnih simptoma koje ste spomenuli, adekvatan način pomoći je psihoterapija. Takođe, od pomoći može da bude da razgovarate sa prijateljima o tome kako se osećate, jer pored stručnne psihološke podrške, važna je podrška prijatelja.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  8. Postovanje,
    pre dve godine zbog nervoze i stresa imala sam napade panike zbog kojih sam nekoliko puta zavrsila u bolnici. Naravno sa mnom je fizicki sve bilo u redu, ali osecaj gusenja u grudnom kosu, nemogucnost normalnog disanja i preznojavanje su i dalje bili prisutni. Posle nekog vremena sve je prestalo, i evo pre par dana ponovo se sve javilo. Imam osecaj da me nesto steze u grudnom kosu, ne mogu lepo da udahnem, nocu imam osecaj da se gusim pa ne mogu lepo da spavam. Preznojavam se, osecam napetost u misicima na ledjima i vratu.. Tada me jos vise hvata panika da cu da se ugusim i da ce nesto lose da mi se desi.. Svesna sam da je to samo osecaj, ali jace je od mene. Sta biste preporucili, kako da se otarasim ovih uzasnih, neprijatnih osecaja?

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Marina,
      Nekada je osobi potrebno vreme da usaglasi svoje misli sa telesnom reakcijom i emocijama. Kada imate pojačanu anksioznu reakciju, može da vam bude od pomoći svest o tome šta vam se upravo dešava: da vam telo šalje signal da je postoji ’’opasnost’’, da fizičke simpotome doživljavate kao ugrožavajuće, a da je zapravo sve u redu, i da će ta reakcija proći.
      Ukoliko vam se nekada u budućnosti bude pojavio sličan problem, adekvatna pomoć za takvu vrstu tegoba je psihološka podrška kroz psihoterpijski rad.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  9. Moje istraživanje i zaključci su pokazali ovo.. Anksiozni poremećaj je uzrokovan dugotrajnim stresom koji je podupiran stalnim lošim navikama, poput pušenja, pijenja kave na prazan stomak itd. Čak alkohol nije toliko štetan… Prvenstveno je prisutan gubitak minerala i metala kojima organizam rješava metaboličke poremećaje koji su uzrokovani… Kada potrošimo te resurse organizam šalje simptome anksioznosti… Prvenstveno je potrošen magnezij, a onda selen, cink i na kraju jod. Jod nemojte uzimati, nego uzimajte support elemente a to su cink i selen, jod će doći iz hrane jer ga organizam sam uzima… Dodatni problem je što su vode zatrovane aluminijem tako da aluminij mjenja mjesta gdje je recimo cink, selen itd. Aluminij život nigdje nije upotrijebio jer je “multirpaktik” svuda paše ali loše… Znači uzimanjem dodataka na bazi minerala, soli i elemenata, posebno magnezija ćete se dovesti u normalu… I naravno ne pijte kavu na prazan želudac jer anulacija kofeina troši enormne količine magnezija… Problemi sa anksioznosti će nestati u roku par mjeseci… I naravno vježbajte aerobno…

  10. Postovanje, imam izmedju ostalog problem sa podrhtavanjem. Desava mi se kada spustam glavu da mi zadrhti, u zadnje vreme i kada spustam rukom nesto sa visine zadrhti mi u jednom trenutku, zatim drhtanje prstiju u kada ih savijam, a u zadnje dve godine zimi mi se trese glava kad je hladno tj. imam problema sa drzanjem glave u takvim situacijama i u situacijama kada radi adrenalin. Da li je to moguce od anksioznosti i depresije posto mi je prvi put za drhtala glava na ispitu a posle se pogorsavalo za ovih par godina. Inace nisam bio kod lekara ali znam da imam socijalnu anksioznost mada i generalnu kao i depresiju. Skoro sam siguran i da sam imao i nekoliko panicnih napada. Lakse bih se borio protiv toga kad bih znao da ce podrhtavanje proci kad prodje anksioznost. jer vec mi to stvara problem zimi a i pojacava depresiju.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Nikola,
      U dijagnostikovanju problema povećanog stepena anksioznosti i paničnih napada, važno je da se isključe drugi zdravstveni činioci i elementi koji bi mogli da budu razlog simptoma koji mogu da deluju kao i anksiozna reakcija.
      Iz opisa vaših simptoma, najsigurniji način pristupa je prvo odlazak na lekarski pregled. Ukoliko ne postoje fizičke smetnje, problem je psihološke prirode. U takvim situacijama, adekvatan način pomoći je psihijatrijski pregled i psihoterapijski rad na psihološkim tegobama.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  11. Pozz svima evo i ja da kazem za moj problem koji traje mozda 3 mjeseca …sve je zapoceo jedan dan kada mi pozlilo na posao odjednom mi se ucinilo da cu da padnem vrtoglavice …onda sef mi je reko da idem kuci kad sam poceo da hodam do auto napala je neka panika kao da cu se onesvjestiti srce pocelo da lupa brze i brze i odjednom sam se sav ukocio u ruke i vrat ..poceo sam da vicem po kolege stvorio sam velika panika i poceo da ponavljam kako cu umrjeti…pa hvala bogu sve proslo ali,,…od tada sam nikakav sve nesto mutno u glavi …stvari nisu mi iste kao pre sve je kao san kao da sanjam…bio sam kod maticni lekar dao mi je heleks 0,25 ali nista od to…samo da napominjem da ovo mi se desava od kad znam za sebi…custvo nerealnosti i mutnosti u glavi ….molim za savet..hvala

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Daniele,
      Smatram da je važno osoba koja koristi psihijatrijske lekove ima dobru saradnju i poverenje u psihijatra. To je važno, između ostalog da bi sa psihijatrom mogli da razgovarate o efektima određenog leka na vaš organizam. Psihijatrijska terapija ima za cilj redukovanje simptoma anksioznosti.
      Povećan stepen anksioznosti je rezultat trenutne psihološke dinamike kod osobe. Ukoliko u budućnosti budete imali slične tegobe kao što ste opisali, psihoterapija može da bude značajan element u procesu rešavanja psihološkog problema.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  12. Postovani, ja duze vreme (10 god) imam odvratne simptome kao sto su jutarnje grcenje ramena,iznenadna toplota u glavi(kao da mi neko sipa vrelu vodu) tada nastane nenormalno ubrzano lupanje srca,totalna malaksalost,mucim se pijem magnezijum,bedoksin,bromazepam ali simptomi se ublaze mozda 10%,mucim se trpim stvarno neznam sta sa sobom da radim.Radila sam MR glave sve u redu ,krvna slika u redu,ultra zvuk abdomena u redu.Moja doktorka misli da jo to umisljam a samo ja znam kako mi je.Bila sam kod psihijatra on smatra da meni lekovi nisu potrebni.Stvarno neznam gde da idem i sta da ispitujem.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Snežana,
      Anksiozni simptomi mogu da budu subjektivno veoma neprijatni, iako je zdravstveno stanje osobe u redu. Drugi ljudi sa strane nekada ne znaju kako se osoba oseća, a kvalitet života osobe je narušen, i to predstavlja prostor u kom je potrebna psihološka podrška i pomoć stručnjaka. Predlog je da ukoliko i dalje imate slične tegobe, da potražite rešenje kroz psihoterapijski rad.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  13. Dorijan grej kaže

    Vec mesec dana zbog medjuljudskih odnosa na poslu ja sam nesrecan jedan kolega je vrsio konstantan pritisak na mene(ponižavanje i ismejavanje i isto izmedju njih je svadja) moje psihicko zdravlje je popustilo kuci placem smanjen mi je apetit 8 sati na poslu za mene je pakao drhte mi mišici strah je ogroman ne spavam normalno ….Molim vas recite mi i pomozite šta radim ????

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani,
      Mislim da je važno da sa nekim porazgovarate o tome šta vam se desilo, prijateljem ili nekom osobom iz okruženja u koju imate poverenja.
      Takođe, smatram da kroz psihoterapijski rad možete da osnažite svoje kapacitete i da naučite da se zaštitite od agresivnih sadržaja i neadekvatnog načina komunikacije od strane druge osobe.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  14. Sestra sam jednog člana obolelog od anksioznosti i paničnih poremećaja. Naime, mom bratu se desio panični okidač na trčanju. U povratku sa trčanja je osetio neverovatnu nestabilnost i strah da će srce da mu stane. Uradio je detaljne nalaze, apsolutno svakog organa i sve je bilo u najboljem redu. Međutim, njegov život se od tog momenta menja. Prestao je da izlazi iz kuće. A kada izađe vrati se sa minimumom snage i različitim prikalemljenim tegobama. Zanima me da li on pri hodanju može psihički da pocezuje neprijatnost koja se desila na trčanju? I kako se to realizuje? Da li će ikada posle toga imati normalan život, jer trenutno ispašta i cela porodica. Hvala Vam.

    • Poštovana Irena,

      Nemojte mi zameriti, Vaš brat nije oboleo, Vaš brat prolazi kroz vrlo mučno stanje koje se može prevazići. Život se za nas ljude, sa takvim iskustvom, katkad menja kao na dugme. Onda zamislite intenzitet patnje koji neko u tom trenutku ima (i onima koji slede), kada je dovoljan tren, jedan događaj, da neko sasvim promeni ponašanje.
      Podrška bliskih ljudi je od izuzetnog značaja, međutim ljudi koji to nisu imali u iskustvu teško mogu razumeti da izlazak iz takvog ‘stanja’ nije stvar odluke, niti voljne kontrole. Članovi porodice mogu osećati bes (jer remete i druge važne odnose) ili očaj. Šta god da se javi kao reakcija treba imati na umu da ti ljudi ne rade to vama, već nemaju kapaciteta da se sa tim trenutno nose.
      Pokušajte se raspitati u Vašem mestu gde živite, za nekog na preporuku, ko bi Vašem bratu bio od velike pomoći u prevazilaženju teškoća kroz koje prolazi.

      Srdačan pozdrav,
      Jelena Jung
      TEMENOS centar

  15. Prolaznik kaže

    Poštovni,

    Pre dve nedelje doživeo sam napad straha i panike – možda ću biti malo duži ali sve je ovako počelo: tog dana sam ustao oko pola 7, tokom dana sam dosta radio za računarom i uneo veliku količinu šećera, puding, čokolade, rolati, taman kada sam završio sve obaveze noću oko pola 3 krenuo sam na spavanje – iznenada osećaj velike uznemirenosti, porast pritiska na 150, inače meni je uvek 120, ubrzano disanje, strah se povećava i užurbano odlazimu u hitno – tamo konstatuju da je samnom sve u redu i da je možda stomačni virus..vratimo se kući ništa, ceo sledeći dan preležim jer sam i ja mislio da je možda stomak nešto pokvaren, osećaj je bio ok, ali uveče oko 21h opet isti napad straha, napetosti, osećaj kao da baš tada umirete i opet jurnjava u hitnu, tamo opet ništa, daju mi samo injekciju za smirenje…pošto pojma nisam tada imao da je to povećana anksioznost, radim sve rezultate, ekg, krv, ultrazvukove i ništa, sve je ok – ali neurolog zaključuje da je sve na nervnoj bazi! Daje mi bromazepan, i neka dva antidepresiva – pošto depresivan nisam bio nije mi padali na pamet da pijem to ali sam eto uzeo bromazepma, on je me je potpuno smirio i vratio u normalu. Ipak mislio sam da narednih dana se to neće više ponavljati ali greška, stanje uznemirenosti traje već 10 ak dana, tokom dana je lakše jer izlatim napolje imam obaveza oko pčela i u voćnjaku, ali uveče bude teško. Zavisi od dana do dana, pre neko veče je bilo dovoljno da svi u kući (žena, deca, roditelji) zaspe i odmah mi je laknulo. Uglavno izbegavam bromazepam, ali dve večeri me takvo stanje tuge i užasa spopalo da sam morao da ga uzmem, 3mg i sredi se stanje brzo. Odjednom dobijem napad velikog očajanja bez ikakvog razloga, povoda itd. Uglavnom, taj osećaj mi jednostavno smeta i sama pomisao da mi se to dešava me sada uznemirava i iritira. Evo danas ništa nisam pio i ne nameravam. Od ostalih simptoma, apetiti mi se smanjio i 3 puta imam proliv. Ponekad mi i ovo bude smešno. Dok ovo pišem stanje nije loše. Takođe dešavali mi se ovih dana da se od umora predveče opustim i sve bude ok. Moram da napomenem da sam pre ovog stanja bio rastrzan na nekoliko strana tj stalno sam razmišljao i tovario sebi neke obaveze uz redovan posao koji radim za računarom, jurio sam da podignem i neke voćnjake, da održavam pčelinjak, uz to smo supruga i ja saznali da čekamo treće dete (ali to me obradovalo) itd gomila se nekih stvari nakalemila. Takođe isti napad koji je trajao samo jedan dan sam imao, ali nisam ni znao da je to anksioznost nego sam mislio da mi je pritisak skočio zbog popijenig 2 l pepsija i tako je i prošlo – to je bilo letos. Takođe moja majka je u mojim godinama doživljavala identične probleme. Imate li neki savet za mene, ne bih da se kljukam bromazepanom..pozdrav sve najbolje.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani,
      Osećaj uznemirenosti koji ste doživeli u danima nakon postojanja i zdravstvenih problema (kao što je stomačni virus) jeste oblik anksiozne reakcije.
      Što se tiče psihijatrijske terapije, korisno je za pacijenta da razgovara sa psihijatrom o pitanjima i dilemama koje ima u vezi upotrebe psihijatrijskih lekova i da onda, u dogovoru sa lekarom, proceni koja je najbolja opcija.
      Ono što sam uočila na nekoliko mesta u tekstu je da ste spomenuli unos veće količine šećera; prekomeran unos šećera može da izazove neprijatan doživljaj, da se osoba oseća iritabilno, uznemireno.
      Psihoterapija je tretman koji se pokazao efikasnim u rešavanju problema anksioznosti. Pretpostavka je da određeni pristup stvarnosti, način razmišljanja može da dopinese stvaranju anksioznosti.
      Ukoliko se slične tegobe budu javljale u budućnosti, predlog je da pokušate taj problem da rešite kroz psihoterapijski rad.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  16. Šteta da nema odgovora jer je tekst odličan i zena očito zna sta piše, odlično opisan poremećaj!

    • Dragi ljudi koji ste nam pisali, izvinjavamo se što dugo čekate na odgovor. Svako će dobiti svoj odgovor, samo će nam trebati malo vremena. Hvala unapred na razumevanju!

    • Dragi svi,

      Najpre hvala vam na komentarima i hrabrosti da svoje priče podelite ovde. Volela bih kada bi moj jedan odgovor svakom od vas mogao biti dovoljan da umanji teškoće kroz koje prolazite. Ipak vesti nisu baš toliko dobre. Ko je u iskustvu imao dugotrajnu anksioznost, zna koliko je mučna i koliko remeti kvalitet života. Iscrpi, plaši, naruši odnose, izgled, imuni sistem, nivo hormona, san, apetit… Mogla bih ovde nabrajati mnogo stvari. Može se manifestovati kada smo sami kod kuće, u društvu, na putovanju, u radnji, na ulici, u kadi.. zapravo bilo gde. Prirodno, želimo je razumeti i objasniti, te često povezujemo to sa situacijama, ljudima, koje u nekom momentu želimo da izbegavamo. A zapravo želimo izbeći NJU, kako je takvu ružnu i mučnu ne bismo osećali. Potom je tumačimo kao da sa nama nešto ozbiljno ne valja (“jer ko normalan kroz to prolazi”), te da smo ludi, bolesni, često neizlečivo ili da ćemo umreti. Naravno, uvek je važno uraditi sve neophodne pretrage kod lekara ukoliko postoji sumnja na nešto, međutim ako pričamo o anksioznosti, pravoj, onda nam nije mesto kod lekara. Dobre vesti su te da se ona prevazilazi, uspeśno razrešava, ali obećavam (izvinite), da će nas pre nego što se to desi dooobro namučiti. Ako postoji još uvek dilema, ona se ne javlja slabim ljudima, naprotiv. I utoliko teže pada onima koji su uvek imali doživljaj da mogu da se nose sa svim problemima.
      Ukoliko primetite da je dugo tu, da narušava kvalitet života, možda je vreme da porazgovarate sa nekim ko bi vam čitav proces prevazilaženja teškoća značajno olakšao.
      U odgovore na vaše dileme su voljne da se uključe i koleginice, te se nadam da će svako od vas naći za sebe nešto korisno što će mu bar malo olakšati sve ovo kroz śta prolazite.

      Lep pozdrav od mene,

      Jelena Jung
      TEMENOS centar

  17. Mirjana kaže

    Koje biohemijske analize mogu da se urade kako bi se utvrdio uzrok napada anksioznosti? Malo je površno temeljiti dijagnozu anksioznosti samo na stresovima i tretirati je kao bolest umišljanja simptoma, kako inače svi sajtovi pišu. Kad nastupe fizičke tegobe onda je panika logična, isto kao kada čovek doživljava infarkt ili moždani udar i oseti prvo fizičke simptome koji uslovljavaju paniku i strah, ali kod takvih bolesnika se leči uzrok a kod anksioznosti posledica, nažalost.
    Ja se borim sa ovim zadnje 2 god, ali se 1 od gomile napada ipak razlikovao… Prvo su nastupili fizički simptomi, tačnije oko 20ak, svi mogući igde spomenuti, pa tek onda i psihički, što je normalna reakcija. Meni su u hitnoj dali injekciju bensendina koja mi je pogoršala napad i produžila agoniju na još 1h duže. Vrhunac fizičkih simptoma je bilo trnjenje unutrašnjih organa, kao da odumiru i gase se jedan za drugim.
    Ja nemam ništa protiv lekova, ali zar ne bi trebale neke laboratorijske analize da se urade i da se na osnovu njih određuje koji lek bi bio prikladan svakom pojedincu?
    I jako slabo se pominje disbalans hormona nadbubrežne žlezde kao uzrok anksioznosti, pa me zanima, da li psihijatri u praxi daju upute za ovakva ispitivanja i generalno koja ispitivanja su potrebna? Ja planiram otići lekaru ovih dana ali želim da znam sve opcije ispitivanja.
    Unapred hvala

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Mirjana,
      Lekar opšte prakse ili lekar specijalista šalje pacijenta na dalje medicinske preglede i pretrage ukoliko smatra da simptomi koje osoba ima mogu da imaju fizički uzrok.
      Na koje pretrage će lekar uputiti pacijenta, a među pretragama su eventualno i biohemijske analize, zavisi od pacijentovih simptoma i lekarske procene.
      Kada pacijent ima rezulate potrebnih analiza, i kada su rezultati dobri – takvi da su pokazatelji fizičkog stanja organizma bez znakova bolesti, a osoba se oseća loše, tada postoji osnovan razlog da se osoba uputi psihijatru i psihoterapeutu. Razlog što se osoba ne oseća dobro nije do fizičkih uzroka (bolesti), već do psihičkih tegoba.
      Anksioznost nije umišljanje simptoma; nauka psihologije, psihijatrije i psihoterapija ne stoje iza ovakvog tumačenja. Ljudi nekada pogrešno tumače psihička znanja.
      Posledica anksioznosti su različiti simptomi, uzrok su različiti psihološki faktori i faktori iz sredine i komunikacije sa sredinom. Na psihoterapiji se otkriva šta je to doprinelo da osoba ima anksioznu reakciju i razmatra se šta je to potrebno promeniti da osoba ne bi imala takvu rekciju.
      Što se tiče pitanja koja se odnose na upotrebu psihijatrijskih lekova, preporuka je da na tu temu razgovarate otvoreno sa psihijatrom, da iznesete pitanja koja su vam važna.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

    • Imam ostro probadanje na levoj strani grudnog kosa.
      Odma sam uradila CT grudnog kosa i nastavila sa tim probadanjem.
      Nakon godinu dana uz to probadanje dobila sam i panicni napad u krevetu izjutra.
      Odma sam uradila detaljnije analize.
      Rentgen, gastroskopija, detaljni pregled srca, bila ginekologu na pregled grudi. Sve analize su mi uredne, ali probadanje i dalje se javlja. Veceg inteziteta je kada sam pod stresom ili tuzna.

  18. Poštovani,
    htjela bih podijeliti svoje iskustvo, ali tako da ga maksimalno skratim i naglasim specifičnu stvar koju sam primjetila: postoje stanja i zdravstvene okolnosti koje moju anksioznost potiču ili pogoršavaju. Fiziološki, mislim. Dakle, kad sam neispavana, kad popušim previše trave (jer kad sam popušila malo baš me opustilo, a previše je dalo kontra-efekt) i kad popijem previše kave puno lakše mi proradi “trigger” i puno lakše se rasplamsa napadaj panike, bude jači, traje dulje… Ja točno osjećam u mozgu, fizički, drugačije stanje u takvim situacijama, nego kad sam odmorna (pa stoga nisam ni popila kavu) i kad je sasvim običan dan…
    Druga stvar koju bi htjela komentirati jest da u periodu u kojem sam uzimala nadopunu SELENA, da sam bila bolje! Stoga; nije li moguće da su stanje anksioznosti pa time i panični napadaji ipak poremećaji koji mogu biti potaknuti upravo nesanicom, kroničnim umorom, kofeinom, konzumacijom marihuane, manjkom određenih minerala (meni osobno selena i magnezija), možda čak i hormona te bi ravnotežom svih tih stavki možda potpuno izostali?? Nažalost, neke pretrage (manjak selena npr.) su teže dostupne i vrlo skupe pa je neke stvari nemoguće utvrditi, ali kažem, ja sam uzimala dodatke pa mi je bilo bolje…

  19. Bojana Škorić kaže

    Poštovana,
    U pravu ste. Nenaspavanost, odnosno umor, previše kofeina, konzumiranje marihuane, previše slatkiša su faktori koji i pojedinačno mogu da stvore efekat anksioznog doživljaja.
    Važno je naglasiti da je u ovakvim slučajevima anksioznost efekat koji faktor ima na organizam. Kada prestane dejstvo supstance prestane ili kada se osoba odmori, reakcija anksioznosti prestaje.
    Takođe, disbalans minerala, određenih hormona i različite bolesti kao jedan od efekata mogu imati doživljaj osećanja anksioznosti. U takvim slučajevima aksioznost ima svoju fiziološku osnovu i zbog toga je prvi i glavni savet: odlazak kod lekara, da se vidi da li postoji neki spoljašnji uzrok anksioznosti, cilj je da se taj uzrok pronađe i otkloni.
    Dešava se da fizičko stanje osobe bude zdravstveno dobro, a osoba je i dalje oseća anksioznost.
    Tada kažemo da je anksioznost posledica trenutne psihološke dinamike osobe. Psihijatrijski lekovi redukuju anksiozni simptom, a na psihoterapiji osoba radi na rešavanju uzroka anksioznosti i psihološkom osnaživanju.

    Pozdrav,
    Bojana Škorić
    Psihološki centar Temenos
    http://www.temenos.rs

  20. Meni se desilo 02.02.2017 bila sam na poslu i kad sam se vracala osetila sam vrtoglavicu i mucninu. Dosla sam kuci bilo mi je jos gore. Suprug me odvezao u hitnu gde su mi izmerili pritisak tad je bio veci, a ja imam nizak. Bila mi je i muka dali su mi neku inekciju i klometol. Od tad pocinje moj pakao. Sve pretrage sam uradila i sve mi je hvala bogu uredu. Odlazim kod psihijatara i on mi prepisuje Flunirin i bromazepam. Prvi mesec ipo dana haos, ali mogu reci da mi je malo bolje, ali imam jos taj neki nemir, tresu mi se ruke i aritmija mi je povecana cetri puta sam radila EKG i on je super. Rekli su mi dosta setnje i pozitvno razmisljanje. Samo me interesuje da li ce ovo tresenje ruku proci i da li ce ovo jos biti bolje kao sto kazu psihijatari. Unapred hvala.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      Potrebno je određeno vreme da psihofarmaci kao što je Flunirin počnju da deluju. U periodu od mesec i po dana taj lek je trebao da ostvari određeni efekat. Naravno, važna je upotreba u vremenskom rasponu po savetu psihijatra.
      Činjenica da vam se tresu ruke i imate artimije, to su stvari koje bi bilo dobro da iskomunicirate sa Vašim psihijatrom. Nekada se dešava da je potrebno regulisanje farmakoterapije u smislu prepisane dnevne doze. Ne sugerišem da se radi tome i moj savet je svakako da o tome razgovarate sa psihijatrom.
      Savet koji ste dobili- šetnja i pozitivno razmišljanje imaju pozitivne efekte na psihološko stanje pojedinca. Fizička aktivnost kao što je šetnja je način da se podstakne i održava pozitivna promena na neurofiziolokom nivou.
      Pozitivno razmišljanje je način na koji osoba u fokus pažnje stavlja stvari koje su vam važne, koje volite i koje doprinose povećanju kvaliteta svakodnevnog života. U tome je velika pomoć psihoterapija, jer se kroz taj proces uči kako prevazići problemske situacije i osnažuju psihološki kapaciteti osobe.
      Zbog toga je savet da razmotrite opciju psihoterapijske podrške.

      Pozdrav
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  21. Postovana i meni se to isto desilo pre 2 meseca.Sve analaze koje sam radila su uredne,radila sam i magnetnu i sve je u redu?Vrtoglavice se povukle samo mi se ponekad desi kada hodam na otvorenom prostoru kao da ću pasti,noge kao da gube kontrolu….onda lupanje srca….pijem vestibo.tanakan i neuropsihijatar mi je napisao lek za anksioznost elicea i bensedin od 5mg uveče. ..nadam se da će mi biti bolje…Veliki pozdrav😉

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      Drago mi je da ste isključili fizički uzrok tegoba i da ste pomoć potražili na prvom mestu odlaskom kod psihijatra. Što se tiče lekova Vestibo i Tankan, za njih nisam sigurna da li ih prepisuje psihijatar. U svakom slučaju, važno je da vaš psihijatar ima informaciju o svim lekovima koje uzimate; to je onaj deo psihološkog tretmana za koji nije zadužen psiholog i psihoterapeut.
      Što se tiče doživljaja koji vam se ponekad javljaju: osećaj da ćete pasti dok šetate i doživljaj lupanja srca, zbog toga što ste rekli da su vam nalazi analiza uredni, ti doživlaji bi mogli da imaju veze sa anksioznošću. To bi mogao da bude prostor za psihoterapijski rad, tačnije otkrivanje i uklanjanje psihološkog uzroka tegoba i psihološko osnaživanje.

      Pozdrav
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  22. Poštovani, imam 18 godina i neke cudne simptome za koje mislim da ih uzrokuje anksioznost. Cesto osecam ubrzan rad srca ili bol u grudima koji je nekako uvek drugaciji i cesto na neodredjenom mestu, glavobolja, osecaj nestabilnosti, ponekad i malaksalost, knedla u grlu i uznemirenost… Bio sam na pregledu kod kardiologa(poslusao mi je srce, uradio EKG) i on tvrdi da je sve u redu. Da li vi smatrate da je uzrok svih ovih simptoma anksioznost? Da napomenem da sam pre nastanka tih simptoma bio pod vecim stresom nekih mesec dana. Unapref hvala na odgovoru!

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Milane,
      Postoji mogućnost da su simptomi koje ste naveli anksiozni simptomi. Jedan od prvih predloga i najbezbednijih načina koji se mogu proporučiti osobi koja doživljava takvu vrstu tegoba je da razmotrite opciju psihoterapijske konsultacije, gde bi ste kroz razgovor sa psihoterapeutom mogli da dođete do detaljnijih uvida u uzroke problema i načine prevladavanja tegoba koje ste naveli.

      Pozdrav
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  23. molimzapomoc.godinudanaseneosecamdoro,osecajnestailnostikaodaseljuljam.oluvratu.uradjenmagnetglaveskenercentarzaravnotezu.nalazisviuredu,hormonistitnekaoiultrazvuksveuredu/stadaradim.pozdrav

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      iako mi je bilo teško da protumačim napisano, razumela sam pitanje. Moj savet se zbog tegoba koje imate potražite stručnu pomoć i da se obratite psihijatru ili psihoterapeutu.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  24. Poštovana,
    Molim za savjet. Već 15 mjeseci se borim sa svakodnevnim vrtoglavicama i malaksalosti. Napravljen pregled kod neurologa,rtg kraljeznice,color dopler vratnih zila,magnet mozga(nadena mala cista na pinealnoj zljezdi,ali kazu da ona ne uzrokuje smetnje),kompletna krvna slika,hormoni stitnjace..svi nalazi u redu. U meduvremenu sad ostala trudna i trudnoca je prosla uredno kao i prirodni porod. Vrtoglavice i slabosti ne prolaze,nekad je gore nekad bolje. Jako sam nervozna i osjecam se kao da zivim u nekoj drugoj dimenziji. Nista me ne veseli. Bojim se izlaziti vanka jer mislim da cu pasti. Imam veliki strah od bolesti. Svaki dan jedva prezivljavam i ne znam vise kome da se obratim. Vase misljenje;dali je rijec o anksioznosti,hocu li raditi jos neke pretrage,dali da odem u psihijatra?

  25. Bojana Škorić kaže

    Poštovana,
    Drago mi je da su nalazi pregleda koji ste radili dobri i da pokazatelji upućuju na odsustvo fizičke bolesti. Utoliko, to sužava krug lokalizacije uzroka vaših tegoba i velika je mogućnost da je u pitanju aknsioznost koja se manifestuje kroz različite simptome koje ste nabrojali.
    Takođe, važan podatak je da ste se porodili, organizam žene posle porođaja ima različite promene, koje mogu svoj ekefakt da ispolje i na psihičko stanje žene.
    Zbog toga je moj savet je da odete na psihijatrijski pregled i čujete mišljenje psihijatra, smatram da bi od toga mogli da imate velike koristi. Takođe, ukoliko imate mogućnosti potražite i podršku koz psihoterapiju, jer neki fenomena koji ste opisali kao što su strah od izlaženja napolje, strah od bolesti spadaju u problematiku za čije je rešavanje psihoterpiji odlična opcija.

    Pozdrav
    Bojana Škorić
    Psihološki centar Temenos
    http://www.temenos.rs

  26. Pozdrav! Kao neko ko je bio 6 godina u tim svim stanjima (toliko dugo jer nisam ni znala niti se interesovala sta mi se desava, bila sam klinka), mogu vam reci da je resivo, i da se uspesno prevazilazo stanje anksioznosti. Ja sam bila u jakim telesnim osecajima, i u OKP Pure O-u.
    Telesne osecaje sam resila jednostavnim prihvatanjem, kad mi se doslovno smucilo i dosadilo da prolazim kroz to, svaki put kada bih imala telesni osecaj, samo bih se prepustila i dopustila da te emocije prodju kroz mene. Ako sam u busu ili negde napolju, izasla bih nasla neko mesto i dopustila sebi da osetim sve to. Verujte mi da prodje i posle nekoliko desetina sekundi, ne minuta. Vazno je razumeti da su to samo osecaji i nista drugo, sa tim pravilnim razumevanjem cete dok to dozivljavate imati i onu razumnu stranu koja ce znati da se nista zaista ruzno nece desiti (niti moze, ne postoji nacin da se umre od emocija i osecaja 🙂 ), a okp pure o sam resila PEAT metodom, opet jakim znanjem o tome sta je to, zasto i kako se desava, i prihvatanjem da cu neko vreme ziveti tako, ali da ne moze i nece trajati vecno, osim ako ja ne odlucim da cu prestati sa radom na sebi. 🙂
    Imate odlicno knjige poput “Panic away”, i jos dosta drugih vezano za ovu temu, moja preporuka je da prvo dobro savladate sta je vase stanje i kako se manifestuje, da biste mogli dalje.
    Naravno, uz pomoc strucnog lica, ako vam to vise godi, i ako vidite da ne mozete sami, uvek je lakse kad vas neko zaista razume kroz sta prolazite, a ne ubedjuje da su “to samo misli” i “pravis dramu bespotrebno”. 😀
    Kao neko ko je izasao iz svega, imala sam jaku potrebu da kazem i drugim ljudima da je moguce i resivo, znam kroz sta prolazite, niste sami, ima dosta ljudi na ovom svetu koji prolazale kroz isto stanje, samo polako, nista ne moze preko noci. Naucite da uzivate i u tim teskim trenucima, jednostavno lezite, pijte caj i opustite se uz tv ili neku muziku, nek se desava sta se desava mimo vas i vase volje, znajte da ce proci 🙂

    • Izvrstan odgovor, vrlo jasno! To doista je tako. Čim se čovjek suoči s tim na način da dozvoli da se dogodi i svjestan prati situaciju uvjeren da će uskoro proći – LAKŠE JE! Nećeš umrijeti, nećeš poludjeti, nećeš se onesvijestiti. Što više toga prođeš – lakše je, na početku je najteže… Onda valjda podsvijest s vremenom prestane slati te signale jer shvati (podsvijest shvati hehehe) da ništa od toga… Radite na sebi, volite se, ne bojte se sami sebe jer ste super…

  27. scared kaže

    Pozdrav. Moje iskustvo je slično. Sve je počelo prije beka tri mjeseca kada sam osjetila bol u predjelu prsa i bila sam ubjeđena da ću doživjeti srčani udar. Uradila sam EKG koji je bio uredan također ultrazvuk srca koji je isto bio uredan. Posluje toga sam počela osjećati trnjenje ruku,nogu, ponekad i jezika. U zadnjih par dana najintezivniji su mi simptomi vrtoglavice, osjećaj lao da će mi se oduzeti noge i glavobolje odnosno pritisak u glavi. Ct glave je također uredan kao i nalazi krvi i mokraće i hormoni štitne. Bila sam kod psihologa koji tvrdi da su to sve psihološki napadi. Ja sam u stalnom strahu da bolujem od npr multiple skleroze.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      U situacijama kao što je ova koju ste opisali, važno je pre svega da vaš lekar da mišljenje. Mišljenje može da bude da simptomi imaju ili nemaju fizički uzrok.
      Nekada se dešava da osobe imaju pritisak u grudima, misle da će doživeti srčani udar, a da se zapravo radi o akumuliranom stresu, napetosti, somatizaciji stresa. Ukoliko lekar smatra da su nalazi dobri, da nema razoga da vas šalje na dalje pretrage, onda se dolazi u zonu gde se pretpostavlja da fizički simptomi imaju psihološki uzrok.
      Kada lekar isključi postojanje fizičke bolesti, psihoterapija jeste adekvatan način rešavanja problema koji ste naveli.
      To znači da bi bilo korisno za osobu da preispita zajedno da psihoterapeutom, da li ima nekih oblasti života u kojima doživlajva patnju ili stres, postavlja se pitanje kako osoba može sebe da zaštiti od stresnih situacija itd.

      Pozdrav
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  28. Stefan kaže

    Postovanje, hteo bih da cujem vase misljenje o mom problemu i o cemu se tu radi i da li moze to sve proci. Naime, radi se o sledecim problemima. Jeste da ja imam verovatno soc. anksioznost i sta jos vec jer osecam se stalno stegnuto, ne znam sta bih pricao sa ljudima tj. ne smem da iskazem svoje misljenje, i u ostalim situacijama sam stegnut uplasen, mislim da ce mi uvek neko za svaku pogresku odbrusiti tako da sam dosta vremena stegnut. Sve to ja primecujem kod sebe. Ali mislim da je do svih tih bojazni doslo zato sto sam primetio fizicke simptome i da upravo da se oni ne bi ispoljili ja sad ne smem da razgovaram sa ljudima, izbegavam slave, svadbe, druzenja ili okupljanja. Imam i problema na faksu zbog toga jer izbegavam profesore. A ti fizicki simptomi su: drhtanje ruku kad imam tremu, pa zatim glave, glasa nogu. Ne mogu kad je veca trema normalno da citam ni da drzim papir , tj mogu ali sa teskom mukom se suzdrzavam da ne pocnem sav drhtati. Svi ti simptomi mi se u zadnje dve godine dogadjaju i bez treme tj svakodnevno ali neprimetno dok se sa tremom uvecavaju i uopste u svakoj situaciji kad sam stegnut, bilo trema da je u pitanju ili stegnutost zbog hladnog vremena pa mi zato drhti glava ili prsti na ruci. Svakodnevno imam trzaje glavom ili ramenom, rukom i nogom,nekad vise a nekad samo par puta u toku dana. Ono sto me zanima je da li je moguce da se ja da kazem od ovoga izlecim. Jer ja sam ranije bio sasvim opustena osoba, nisam imao tremu a i kad imam malu tremu ja sam uvek davao najbolje od sebe. Nisam se stideo. Bio sam veseo, voleo sam drustvo i nisam obracao paznju niti mi je padalo na pamet da gledan dali ce mi zadrhtati glava i ruka dok uzimam zito na slavi ili drhtati glas dok branim seminarski. Eto moj problem je uglavnom u vezi drhtanja pa me interesuje da li mogu ponovo biti srecan kao nekada ili se to moze samo ublaziti a ne i skroz iskoreniti. Hvala vam.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Stefane,
      Problem koji ste opisali jeste rešiv i naravno da možete ponovo biti srećni. Kada kažete srećni, ja pretpostavljam da se to odnosi na subjektivnu procenu kvaliteta svakodnevnog života.
      Vi ste veoma lepo opisali uslove u kojima vam se dešava da imate reakciju socijalne anksioznosti i prepoznali ste da simptomi podrhtavanja i trzaja nastaju kao reakcija na situacije u kojima oživljavate strah. Smatram da je to što ste prepoznali i imenovali u svom doživlaju prema okolini Vaša pozitivan kapacitet i plus u razrešavanju problema socijalne anksioznosti.
      Moje mišljenje i preporuka za je da je za psihoterapija adekvatan i dobar način za rešavanje ovakvog problema. U psihoterapiji socijalne anksioznosti osoba uči na koje sve pozitivne i konstruktivne načine može pristupiti situacijama koje su joj do tad predstavljale problem.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  29. Vanja kaže

    Postovana, imam 21 godinu I vec par meseci imam anksiozni poremecaj sa somatizacijom kako mi je objasnjenjo. Uradila sam bezbroj laboratorisjkih analiza, ultrazvukova, Rtg snimaka, gastroskopiju, zaista sam od 5,6 specijalista detaljno pregledana i svi su me uputili psihijatru. Meni se stanje popravilo dosta, imala sam bolove u misicima, malaksalost, umor, digestivne probleme, derealizaciju. Medjutim ja se sad ne osecam anksiozno, ne osecam se uznemireno vec 2 nedelje, a I dalje imam tegobe drugacije vrste, neku tezinu u grudima, znaci nije kratak dah u pitanju, ali kao tesko disanje koje nije automatsko, nekad uspevam da ne razmisljam o njemu, nekad ne. Takodje, stalne kiseline I mucnine I uzasna tezina uu zelucu. Cim pojedem 2,3 zalogaja osecam tezinu, u stvari osecam I bez hrane tezinu. Molim Vas mi recite da li su ovakvi simptoni vezani za anksioznost ili nesto drugo?

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Vanja,
      Obzirom da ste uradili medicinske analize, iz svega što ste napisali, mislim da su velike šanse da se tegobe koje trenutno imate- doživljaj teškog disanja, osećaj težine u želucu povezane sa anksioznošću.
      Ukoliko ste bili kod psihijatra i dobili predloženu farmakoterapiju, važno je da je uzimate redovno i da direktno sa Vašim psihijatrom razgovarate kako farmakoterapija utiče na Vaše stanje. Farmakoterapijom- psihijatrijskim lekovima, dolazi do otklanjanja neprijatnih simptoma.
      Važan elemenat u lečenju navedenih tegoba jeste psihoterapija. Na psihoterapiji se radi na razrešenju uzroka problema, razgovara se o tome u kom smeru osoba može da promeni neki način gledanja na sebe, druge i dešvanja oko sebe, kako razviti pozitivnije i adaptivnije načine nošenja sa svakodnevnim problemima, rad na samoprihvtanju isl.
      Zbog toga je moja preporuka da bi psihoterapija mogla da bude dobra podrška u rešavanju Vašeg problema.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  30. Ovako ja imam problema sa nervama pijem tablete ali moj problem je kada legnem i zatvorim oci negdje me nosi i odmah se budim ili kad zatvorim oči samo prsjece me u stomaku i da se vrcam ili kocenje tijela od stopala koje ide do glave i tada to izbija na usi kao udar radio sam EEG glave u Švedskoj uredu sve sta savjet cim pokuša zaspat krene iz stomaka i onda me vrcne kao da sam se odigao sav sa kreveta

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Seade,
      Iz napisanog nemam puno informacija, pa ukoliko ste čitali neke od odgovora na pitanja drugih čitalaca, videćete da je važno da kada imate neke fizičke senzacije odete kod lekara. Ako lekar kaže da ste fizički zdravi, može da vam preporuči odlazak kod psihijatra ili psihoterapiju. Spomenuli ste da pijete tablete, ukoliko su psihijatrijski lekovi ne uzimate bez konsultacije sa psihijatrom.
      Iz informacija koje ste naveli, mislim da senzacije koje imate ’’osećaj da vas nešto preseče u stomaku, osećaj kočenja tela’’ mogu da budu način manifestovanja aksioznosti.
      Na psihoterapji se razgovara o tome šta može biti uzrok takvim psihičkim tegobama, koji događaji iz vašeg života mogu da utiču na Vas da reagujete na taj način, predlaže se šta bi moglo da se menja u Vašem pristupu svakodnevnom životu da se smanji šansa za javljanjem takvih reakcija.
      Zbog toga je moj savet da potražite pomoć na psihoterapiji.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  31. Milena kaže

    U poslednjih godinu dana mucili su me iracionalne misli i iracionalni strahovi koji su mi prouzrokovali panicne napade.Naime,problemi su mi se,bukvalno,javili čitajući vesti iz crne hronike.Odjednom,videla sam sebe u ulozi pedofila,ubice,razbojnika…Strah me je paralisao do te mere da mi je ometao svakodnevno funkcionisanje.Obratila sam se psihijatru koji je konstatovao da je sa mnom sve u redu.Medjutim,sada sebi postavljam neka bizarna pitanja.Ako razgovaram sa nekim,na primer,nametne mi se pitanje:”Da li ova osoba zaista stoji ispred mene,ili je zamišljam? ” ili, “Kako ja fizički vidim,kako funkcionišu ljudska čula?” “Da li ja objektivno funkcionišem u okruženju,da li razlikujem predmete i ljude?”Posto mi ova pitanja remete koncentraciju i ometaju svakodnevno funkcionisanje,zausta bih Vam bila zahvalna kada biste mi rekli koji je poremećaj u pitanju i kako da se odnosim prema ovakvim mislima i pitanjima.
    Hvala unapred.

    • Milena, HVALA BOGU da je netko postavio i ovo pitanje koje sigurno MNOGE zanima (odnosno, pitaju se jel su samo oni tako “ludi”)… I meni se znaju pojavljivati takve (ja ih zovem sumanutima) misli… Tipa: što da sad skočim s prozora pa zamišljam to i pretrnem, pa što da sam pedofilka (i užasnem se), pa što da me sad ovaj auto udario (i zamišljam se mrtvu na ulici). Ja sebi pojašnjavam (negdje sam već nešto čitala o tome) da postoji sklonost takvim mislima i vjerojatno svatko u životu ponekad tako pomisli, samo neki češće… Ipak, voljela bih znati više o tome i smiriti se da to nije znak teške duševne bolesti ili nešto. Što se tiče toga kako se nosim s tim; pustim da te misli prođu od početka do kraja, ne blokiram ih, i djeluje kao teže međutim izgleda da ipak funkcionira, da tu misao pustiš bez puno razmatranja, kao i lahor koji te fizički pomiluje ili list koji je pao s grane i okrznuo te… Neka samo prođe i ideš dalje. Makar te dnevno okrznulo 10 listova, drugi dan te neće, i tako… ne znam…

      • Bojana Škorić kaže

        Poštovana Iva,
        To što se negde pročitali da postoji sklonost takvim mislima ima smila. Detaljnije rečeno, nije pitanje sklonosti osobe, nego u aktuelnom mehanizmu kognitivnog funkcionisanja.
        U mislima koje ste naveli, u osnovi je osećanje anksioznosti. Kada je anksioznost polazna tačka, misli mogu da se formulišu u različite oblike: u formu nepravednog optuživanja ’’šta bi bilo da sam pedofilka’’ ili u formu zamišljanja katastrofičnih scenarija ’’šta bi bilo kada bi me udarila kola isl’’.
        Važno je da naglasim da misli koje se pojavljuju kada je osoba anksiozna nisu sumanute, to je termin koji se vezuje za drugu grupu psihijatrijskih poremećaja.
        Naravno, neke misli mogu biti znak težih psihijatrijskih stanja. Zbog toga je važan odlazak kod psihijatra ili psihoterapeuta jer su to stručnjaci koji kroz struktuiran razgovor mogu da procene o kakvoj vrsti psihičkih tegoba se radi.
        To kako ste opisali da se nosite sa takvim mislima deluje mi kao dobar način odnosa prema takvom problemu, jednostavno pustite misli da postoje, ne trudite se da ih potisnete, već da kad primetite da postoje pustite ih da postoje, i uprkos njima se setite onih aktivnosti koje su Vama važne, koje vama ispunjavaju život i da njima posvetite vaše vreme i enegriju. Tada, uznemirujuće misli slabe, jer vi ispunjavate Vaše vreme stvarima koje volite.

        Pozdrav,
        Bojana Škorić
        Psihološki centar Temenos
        http://www.temenos.rs

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Milena,
      Uz informaciju koju vam je rekao psihijatar, pretpostavka je da je priroda vašeg problema pripada ansksioznom spektru problema.
      Kako da se odnostite prema ovakvim mislima i pitanjima je pitanje koje zapravo ima veoma opširan odgovor i to je dobra tema za psihoterapijski rad. Utoliko bilo kakav kratak savet, koji se može napisati u par redova, nije što i psihoterapija.
      Moj kratak savet bi bio da svakako, iako se takve misli mogu pojaviti, usmerite pažnju na Vama značajne stvari. Pokušajte sa takvim mislima da se izborite na jedan paradoksalan način koji se pokazao efikasnim: da ih pustite da ih pustite da postoje, i uprokos njima, usmeite pažnju, vreme i akciju na stvari koje su vam važne i koje volite da radite.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  32. Milena kaže

    Jos jednom,hvala na odgovoru….Pao mi je ogroman teret sa ledja znajući da ova moja bizarna pitanja i misli pripadaju anksioznom spektru poremećaja.
    Pozdrav.

  33. Anes kaže

    Pozdrav.Citam ova pitanja ljudi pa sam se pronasao negdje tu,nesto slicno se i meni desava u zadnje vrijeme.Ovako da ukratko objasnim nadam se da ce te mi pomoci sa rjesenjem,jer doktori na osnovu svih nalaza kazu da sam zdrav samo nisam jos snimao vratnu kicmu i isao psihijatru ali mislim da ce mi to biti rijesenje.Prije mjesec dana dosao sam s posla kuci vecerao sam i nakon nekog vremena mi pozlilo.Ruke i noge mi trne i nemam snage gubim tlo pod nogama kao da cu u svakom trenutku pasti,osjecam bol u potiljku koci mi vrat tad sam se uspanicio dosli su mi roditelji pritisak izmjerili previsok bio.Odvezli me u hitnu dobio inekciju i tad me je prestalo hvala bogu.Posle toga svaki dan imam strah da ce mi se isto desiti dok sjedim na stolici ili stojim osjetim nemam snage u nogama rukama vrat mi se koci neki me hladni znojevi obuzimaju par sekundi i prodje.,Ali nekad nece da pusti odmah nego moram leci srce jako lupa nisam dobro nikako srecom bili su pored mene roditelji koji mi govore samo se nemoj prepadati proci ce te,sto se i desilo pritisak mi je bio dobar prestao me bolit potiljak vrat noge i ruke,ustao sam i sve je bilo ok.Dok vozim,lezim,setam cijelo vrijeme mislim da ce mi se to ponoviti,alergican sam na ose i sad dok je ljeto strahujen kad god sam
    napolju.Tako da ja zivim pod strahom.
    Jeli ima lijek za to? Hvala

  34. Bojana Škorić kaže

    Poštovani Anese,
    Ovde postoji nekoliko stvari koje treba razdvojiti: situaciju kada su vam trnule ruke i noge i strah od fizičkih simptoma koje doživljavate.
    Iz napisanog, čini mi se da od kada ste imali problem sa trnjenjem, da postoji veći stepen anskioznosti u svakodnevnom životu. Savet je da se obave potrebni lekarski pregledi i čuje mišljenje lekara. Ako ste fizički zdravi, uzrok je psihološki.
    Ukoliko je uzrok Vašeg problema psihološki, psihoterapija je način kako se rešava takva vrsta problema. Opis simptoma koje ste naveli može da deluje kao problem paničnog napada.
    To što ste alergični na ubod ose znači da je potrebna jedna vrsta adekvatne opreznosti- jedan nizak stepen straha koji vas štiti od ulaženja u rizične situacije. Ne bi bilo dobro da se pravite da nemate alergiju, a takođe ni da strahujete kada objektivne opasnosti nema. Važno je znate šta trebate da radite ukoliko doće do uboda, da znate šta je antialergijksi tretman za Vas.

    Pozdrav,
    Bojana Škorić
    Psihološki centar Temenos
    http://www.temenos.rs

  35. Milena kaže

    Poštovani,
    Mozete li mi objasniti sta je to egzistencijalna anksioznost posto sam negde pročitala da se može javiti u okviru anksioznih poremećaja?Pitam Vas ovo posto vecina ljudi pojam egzistencijalizma vezuje za filozofski pravac.
    Unapred hvala.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Milena,
      Egzistencijalizam je filozofski pravac koji je uticao na psihoterapiju, pa tako se i određeni psihološki fenomeni čoveka u procesu psihoterapije i kontekstu mentalnog zdravlja mogu posmatrati i objasniti iz ugla egzistencijalizma.
      Egzistencijalna kriza se dešava kada osoba primeti da je određen način života ili pogled na svet više nije u skladu sa njenim željama, npr osoba se zapita ’’ko sam ja, šta ja radim na poslu koji me ne ispunjava, šta ja želim od života, isl…’’ Egzistencijalna kriza otkriva da je postojao neki obrazac razmišljanja ili ponašanja koji više ne odgovara osobi. Kada je jave pitanja ovog tipa, može da se javi osećanje anksioznosti koje nema nužno patološki predznak. Ono je korisno da uputi osobu da se više pozabavi svojim željama od života i načinima kako da vodi život kojim će biti u skladu sa njenim vrednostima.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psihološki centar Temenos
      http://www.temenos.rs

  36. Imala sam prve nabrojane simptome anksioznosti. Po danu sam i nekako funkcionisala jer sam se namerno zabavljala nečim na primer fizičkim vežbama između ostalog. Ali sam noću imala probleme, s obzirom da znam da je nesanica može mnogo pogoršati, mnogo mi je pomogla gumica oko zgloba. Tj. svojevrsno kažnjavanje same sebe da ne smem da dozvolim da me strahovi prevladaju.

  37. Nakon dve smrti u kuci pre 6 godina u roku od 3 meseca (deda pa otac) u meni se uvukao strah da ce se nesto desiti majci, sestri, babi dedi i da cu ostati sama na svetu. Anksioznost je jaka posebno kada treba da idem na neke vece skupove ( svadbe, sahrane, koncerti itd.) a i imam tremu od ljudi najvise mi odgovara samoca u kuci. Mislim da imam socijalnu anksioznost. Pre nekoliko godina sam imala neki cudan napad, jako lupanje srca, gusenje, zamucenje vida da sam pomislila da je to srcani udar. Od tada mi se desava da mi u stanju mirovanja srce zalupa iz cista mira ili se na par sekundi ubrza puls. Sve me to uzasno plasi. Skoro me je ostavio decko kog sam obozavala i srusio mi se ceo svet a lupanja srca se pojavila tada i strah da nesto sa mnom nije u redu. Cak sam izgubila i apetit i smrsala dva kilograma za tri nedelje od tog dogadjaja. Ne znam vise sta da radim da li je to sve tipicno za anksioznost ili sam mozda ipak nesto bolesna? I da napomenem da ne mogu cak ni da slusam o bolestima ili smrti odmah umisljam da ce mi se nesto desiti. Pravo mucenje.

    • :-(… Mislim da je to sve anksioznost. I meni se priključuje hipohondrija, koja sve otežava. Imam epizode; ovisno o mjesečnom ciklusu (hormonima), previše kave, premalo sna, stresni događaj (svađe)… Mislim da je odlično da si svega svjesna i da u “normalnim” fazama promisljas o tome kako je smrt normalna, život boli, teškoće su također normalne pa kad te opere anksioznost odmah si kažeš “Evo, opet mozak šalje krive signale, to će proći (jer bude!) I biti pozitivna “naučit ću se nosit s ovime, svaki napadaj sam mrvu jača)… Teško je ali nije nemoguće. Odnosno, olaksaj si patnju. Shvati da svi ljudi proživljavaju bolesti i smrti, samo neki od nas teže jer smo emotivni i podatni. Prihvati se i voli se i fokusiraj se na voljene hobije i relaksacije… sve će biti u redu.

  38. Bojana Škorić kaže

    Poštovana,
    Stresni događaji kao što je smrt bližnjih su situacije kada se osoba adaptira na nove uslove u realnosti. Iz onog što ste napisali, čini mi se da je okidač anksiozne reakcije bio stresan događaj, dok sa druge strane postoji psihološka dinamika zbog koje doživljavate veći stepen ansioznosti, kako sam razumela godinama. To jeste tema za psihoterapijski rad.
    Jako lupanje srca, gušenje, zamućenje vida- mogu biti znak da ste doživeli panični napad.
    Raskid je takođe stresan događaj i privremen gubitak apetita, promene raspoloženja jesu efekti koji se mogu očekivati. Važno je da se oni tokom vremena smanjuju, kako se osoba privikava na novonastale okolnosti.
    Simptome koje ste naveli jesu tipični za anksioznost. Moj savet bi bio da potražite psihološku podršku, stručnjaka sa kojim biste mogli da razgovarate o onome što vas plaši. Kroz razgovor možete doći do nekih uvida, nekog drugačijeg načina sagledavanja stvari, a rezultat tog novog načina može da bude smanjen stepen anksioznosti.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić
    Psihološki centar Temenos

  39. Postovani,
    Unapred se izvinjavam sto Vam ponovo dosadjujem.
    Zanima me da li je moguće da su moji problemi sa iracionalnim strahovima nastali kao posledica traume kroz koju je prošla moja kompletna porodica,a koju sam ja,po svemu sudeći,najteže podnela.Naime,pre 2 godine mi je umro deda od posledica Alchajmerove demencije,posle čega sam jako počela da se plašim mentalnih bolesti. Često mi se desi da kad se nadjem u nekoj situaciji kasnije se pitam da li se ta situacija dogodila,ili sam je ja umislila.Takođe, uhvatim sebe da kad razgovaram sa nekim počnem da se preispitujem da li ja poznajem tu osobu,ili ne?Najveći strah osetim kada razmišljam o svoji prijateljima ili porodici.Sto je najgore,uvek sam imala fotografsko pamćenje.

  40. Moj najveći problem sa anksioznoscu je taj sto mi daje konstantan osećaj nesigurnosti u svakodnevnom funkcionisanju.Cesto mi se desava da sumnjam u sva svoja znanja i veštine koje sam sticala tokom zivota.Ponekad imam utisak da ne razumem ni sopstveni,maternji jezik.Stoga,ovakva stanja me jako plaše.
    Ista Milena je u pitanju.
    Hvala još jednom.

    • Bojana Škorić kaže

      Draga Milena,
      Stresni i traumatski događaji mogu da izmene dotadašnji način na koji je osoba doživljavala sebe, druge ljude i svet oko sebe. Takvi događaji mogu da inteziviraju ranije strahove, stvore nove, može da dođe do inteziviranja neprijatnih emocija, razmišljanja sa negativnim sadržajem isl. Ukoliko posle određenog perioda, ovi fenomeni ne počnu da budu manje prisutni, već su neprijatne emocije dominantne, to je znak da je osobi potrebna psihijatrijska i/ili psihoterapijska podrška. Potreba za stručnom pomoći nije znak slabosti, naprotiv. Znak je da zdravim kapacitetima treba jačanje.
      U odnosu na ono šta ste mi napisali, postoji mogućnost da određene predrasude o psihijatrijskim bolestima utiču da reagujete strahom. Sa druge strane, takav način razmišljanja se može ispoljiti tako da tražite patološke znake tamo gde ih možda objektivno nema. Ovo je samo hipoteza, obzirom da imam minimalne informacije.
      Psihoedukacija je segment psihoterapije u kom osoba nauči da prepozna i adekvatno imenuje fenomene koje doživljava. Takođe vano je da se osoba adekvatno, tačno informiše kako dolazi do razvoja određenih stanja kojih se potencijalno plaši i šta se može uraditi ukoliko do nekih stanja i dođe.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić

  41. Postovani
    Imam sledwci problem,jos od ranije zapravo pre deset godina dobila sam dijagnozu panicnih napada i poremecaja straha,sto sam godinama lecila paroxatom i njime regulisala to stanje!pre jedno mesec i po dana sam prestala sa uzimanjem jer sam se osecala dobro!pre tri dana iz cista mira nailazi panicni napad,dolazi do svog vrhunca i nestaje!iako znam da je panicni napad,osecaj koji me obuzima nakon njega je sve intentivniji.javlja se misao da cu umreti!i od tog trenutka ne popusta!konstantno sam u strahu i oscekivanju da cu svakog trenutka umreti!ne trcim u bolnicu jer mislim da mi ni dr ne moze pomoci,posto ja umirem a od tog se ne moze pobeci niti nas ko od toga moze spasiti!hiljade misli konstantan strah ne popusta!svake secunde je prisutan odvratan osecaj,ne tnam ni kako bi ga opisala,tuga muka,neki mucan osecaj,nemam snage da ustanem niti da bilo sta uradim,cak ni da pricam,i onda me to dodatno uplasi jer potvrdjuje moju misao da se nesto desava i da je ovo kraj!cak imam sliku o tome kako ce se to desiti i da mi niko ne moze pomoci!pokusavam onda da smirim sebe i kazem sebi ok ako je tako to ce se desiti svakako nemozes to promeniti i nemoj paniciti!ipak osecaj ne prolazi,konstantno je tu,nemam minute mira!pocela sam odmah ponovo sa paroxetinom danas je 3.dan po 10mg,pa cu dozu povecavati,ali se nista ne menja !ja se trenutno nalazim u paklu!cini mi se kad citam postove drugih ljudi da niko nije konstantno u tom stanju vec naidje prodje pa opet dodje,ili ja moj söucaj idim jedinstvenim?jeste li se susretali sa ovako necim i je li nekom sce ovo poznato?cini mi se bicu sve slabija i kad vise ne budem imala snage umrecu!moze li se to stvarno desiti?
    Hvala vam unapred na bilo kakvom odgovoru

  42. Bojana Škorić kaže

    Draga Adrijana,
    Žao mi je što doživljavate veliku neprijatnost zbog prisutnih simptoma.
    Ono što trebate da znate je da uprkos tome koliko to što doživljavate jeste neprijatno, da za Vaše stanje postoji rešenje. Vaš slučaj nije jedini. Važno je da u narednom periodu budete saveznik sebi u rešavanju problema.
    Moj naiskreniji savet je da ne uzimate lekove na svoju ruku. Pauza od mesec dana se očigledno se odrazila u pojavi navedenih simptoma, što znači da paroxat neće sad imati isti efekat kao u vreme kad ste ga aktivno uzimali. Tražite savet psihijatra, možda su sada potrebni i drugi lekovi da redukuju intenzivan neprijatan doživljaj koji imate.
    To bi bio prvi korak, da dođe do redukcije, povlačenja simptoma koje ste naveli.
    Kada budete došli do stanja da se osećate bolje, tada je važano započeti psihoterapijski rad na tu temu. Važno je otkriti šta je uzrok paničnih napada, odnosno koja vaša uverenja utiču na održavanje ovog problema. Sa druge strane, problem može biti u okolnostima oko Vas. To je ono što ne bih mogla detaljno da kažem. Zbog toga je važno da u ovom drugom koraku, u radu na razrešenju uzroka problema imate psihoterapijsku pomoć.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić

  43. Postovani,
    Pošto sam negde pročitala da su emocije iracionalna pojava,interesuje me,stoga,šta je sa ljubavlju,odnosno,emocijama prema bližnjima?
    Izvinite sto Vas “davim”.

    • Bojana Škorić kaže

      Draga Milena,
      U svakodnevnom govoru dešava se da ljudi kada osećaju sviđanje ili ljubav prema nekom kažu ‘’Imam emocije prema toj osobi’’. Kad tu izjavu psihološki analiziramo, ona je veoma neprecizna. U emocije spadaju pored sviđanja i ljubavi spadaju i mnoge druge. U emocionalnom funkcionisanju, kao i u drugim aspektima čovekovog funkcionisanja može doći do problema, odnosno poremećaja.
      Moj savet vam je da na temu emocija možete čitati na sajtu Psihoverzum, postoji dosta dobrih tekstova o emocijama, gde se možete detaljnije informisati na tu zanimljivu temu.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić

  44. Poštovani,
    Panicne napade imam od 19 godine. Imala sam razgovor i sa psihijatrom i sve to sto ide..Mogu ih kontrolirati, kad vidim da mi nije dobro napustim trenutno mjesto,zabavim se..Sve to prodje..Ali već godinu dana imam problema sa zeludcem,radila sam pretrage,i stolicu na bakterije,ultrazvuk..Sve je u redu bilo..ali sve vise osjecam tegobe,vise sa strane lijeve,nego tocno u zeludcu,iako me on boli non stop, pogotovo ako je neka stresna situacija, kao da mogu napipati neku izraslinu..i naravno da to trenutno pojacava paniku,ruke se tresu,ubrzan rad srca..Da li je moguce da je sve to psiha ili ipak postoji neka druga mogucnost? Hvala vam..

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Danijela,
      Izuzetno je važno isključiti prisustvo fizičke bolesti. Ukoliko se godinu dana niste obraćali lekaru zbog tegoba u stomaku, to bi svakako bio prvi korak.
      Ukoliko Vaše tegove nemaju fiziološki uzrok tada možemo da postavljamo hipotezu o postojanju psihološkog problema. Anksioznost i panični napadi se kod različitih ljudi mogu ispoljiti na različite načine. Jedan od načina reakcije na situaciju koju osoba doživljava kao stresnu može biti i tzv. psihosomatska reakcija, da se anksioznost reflektuje i u telu. U odnosu na informacije koje ste izneli, moguće je da je bol u želucu psihosomatska reakcija. U tom slučaju, u prevazilaženju uzroka problema od velike koristi je psihoterapija.
      Bez obzira da li je uzrok tegoba fizički ili psihološki, važno je ne trpeti bol, već potražiti adekvatnu pomoć u rešavanju problema.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić

  45. Postovani,
    Interesuje me značenje pojma “interocepcija” u psihologiji?Koliko mi je poznato,ovaj termin se koristi u medicini.
    Veliki pozdrav,i hvala unapred.

  46. Bojana Škorić kaže

    Poštovana Milena,
    pojam interocepcije u okviru studija psihologije i psihoterapijske edukacije nisam susretala, tako da se ne bih osetila slobodno da definišem taj pojam i njegovo značenje.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić

  47. Postovani…dosta simptoma imam…i psihickih i fizickih…porodila sam se pre 6 meseci…trudnoca manje vise ok imala sam manjih problema pa sam bila u bolnici neko vreme u 8-mom mesecu trudnoce…porodila se carskim rezom posle 25 sati mucenja..nije bilo vece srece cekali smo dete skoro 6 godina…i 15 dana nakon porodjaja krecu moje muke…pritisak koji je dolazio do 170/110…otkucaji srca oko 140…ultrazvuk srca i ekg su super…onda krece mucenje vida,gusenje i po meni najgori osecaj na ovom svetu-osecaj padanja…koji jako dugo traje…da napomenem nikad nisam pala..imam osecaj da mi se nesto pomera pod kozom..osecaj da mi se celo telo trese i podrhtavanje u grudima…onda krece probadanje u glavi nikad na istom mestu i pocinje lice da mi trni pogotovu sa leve strane i pocne da mi “igra” lice…odradim skener glave i on bude ok kao i eeg…isla na fizikalne terapije vrata ali mi ni to nije pomoglo…u konstantnom sam strahu od bolesti…infarkta,mozdanog udara i karcinoma…cim procitam nesto o nekoj bolesti pocinjem sve simptome da imam..plasim se sta ce biti sa detetom ako mi se nesto desi…plasim se tromboze veoma a oosle porodjaja su pocele vene da mi se vide pa mi je postalo jos gore…deda mi je pre 6 godina imao 2 infarkta i mozdani udar i trombozu noge koja mu je na zivo odstranjena…imam 25 godina…bila sam jako vesela i druzeljubiva osoba…dosta me ljudi sad ne prepoznaje…zelim da uzivam sa svojim detetom a ja to ne mogu…da napomenem da mi je i krvna slika uredu osim blago povisenog crp-a..a danas ceo dan osecam peckanje u sredini grudnog kosa i sa leve strane…izvinjavam se na dugackom postu ali ne bih krace mogla ovo da vam objasnim…i ovo je kraca verzija.zakazala sam pregled kod psihijatra za sledecu sedmicu..zanima me samo moze li ovo da se izleci posto ako ovako nastabi poludecu sigurno..unapred zahvalna na odgovoru

    • Majo da li ste uspjeli da se izlijecite,posto i ja imam identicnu pricu kao sto je vasa,cekam pregled kod psihijatra,ali napadi su mi ssvakodnevni…

  48. Bojana Škorić kaže

    Poštovana,
    Ispratila sam detaljno šta ste napisali, na osnovu svega navedenog, smatram da ste odabrali najsigurniju opciju zakazivanjem pregleda kod psihijatra.
    Simptomi koje ste opisali mogu biti protumačeni kao reakcija povećane anksioznosti i brige, a svakako ćete detaljnije saznati na psihijatrijskom pregledu.
    Ono što je važno da imate na umu je da uz adekvatan tretman ovakvo stanje je izlečivo i prolazno. Adevkatan tretman uz psihijatrijsku terapiju-lekove koje Vam prepiše psihijatar može da bude i psihoterapija.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić

  49. Marijana kaže

    Postovani,
    vec godinu i po dana muce me mucnine. Sve je krenulo od autobusa, prvi put se pojavilo tokom voznje autobusom. I onda je tako nastavilo i tim mucninama nikad kraja. Nekad me spopadnu i kad sam u gradu, na picu sa drustvom. Imam osecaj kao da cu da povratim, iako se to nikada nije desilo. Takodje ponekad se javljaju i ti simptomi kao da ce da mi pozli, u bukvalnom smislu kao da cu da zaspim stojeci, kao neki umor. Plasim se zbog svega toga i kad sama moram da izadjem iz kuce da ce da mi se to sve izdesava i da ce mi pozliti. Jako mi to smeta, ne mogu normalno da funkcionisem i zivim. Ne znam sta je uzrok, kod dr su svi rezultati bili u redu. Jedini stres kojeg sam svesna je fakultet, ali nikad se nisam stresirala toliko da vodi ka ovim mojim zdravstvenim problemima. Bila bih Vam vrlo zahvalna ako imate neki savet za mene, kako da se vratim normalnom funkcionisanju i zivotu. Hvala unapred.

    • Bojana Škorić kaže

      Draga Marijana,
      Iz onoga što ste napisali uočavam dve važne stvari, odnosno simptoma: mučnine i umor. Anksioznost kod različitih ljudi može da se ispolji na različite načine, a što se tiče mučnine, postoji mogućnost da se kod vas neko osećanje neprijatnosti, uznemirenosti, nelagode fizički ispoljava kroz doživljaj mučnine.
      Doživljaj da ćete zaspati dok stojite nije tipičan pokazatelj anksioznosti. Takođe, to što navodite da sem fakultetskih obaveza ne prepoznajete stresore u svakodnevnom životu, a imate navedene probleme, sugerišu da bi za Vam mogla biti od koristi psihijatrijski pregled i mišljenje lekara o načinu lečenja vašeg stanja. Obzirom da imate simptom koji Vas ometa u svakodnevnom životu, adekvatan tretman podrazumeva i psihoterapiju. Psihoterapija i psihijatrijski tretman se ne isključuju, već nadopunjuju.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić

  50. Lijep pozdrav,
    iako sam ovdje prošla kroz većinu simptoma i potvrdilo mi se da je tako… Htjela bih naglasoti da ja vrtoglavice osjećam konstantno, bez ikakvog prestanka. Jedino dok spavam ne. Bila sam na hitnoj 3 pita, od toga me dva puta pregledao neurolog tvrdeći mi sa sto postotnom sigurnošću da mi ništa nije. Tvrde da nema nikakve potrebe za slikanjem glave jer nema nikakve naznake oštećenja SŽS i općenito neuroloških… Zanima me… Dijagnosticirali su mi panični-anksiozni poremećaj. Je li uistinu moguće da mi se od tog poremećaja baš bez ikakvoga prestanka vrti?
    Lp.

  51. Ali, vrtoglavica nije takva da mi se sve oko mene okrece vec kao da sam slaba i kao da mi se podrucje “atlasa” vrti, vibrira, natiče…

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Matea,
      Iz onog šta ste napisali, pregledani ste od strane lekara, kažete da imate dijagnostikovan panični-anksiozni poremećaj, što me navodi na zaključak da ste već bili kod psihijatra jer jedino psihijatar može postaviti takvu vrstu dijagnoze.
      Da, moguće je da povećan stepen aksioznosti može da pravi takav subjektivni doživljaj. Ukoliko želite odgovorno da se postavite prema svom problem sa ciljem da ga rešite imate dve opcije koje se međusobno ne isključuju: prvu, da se obratite psihijatru i čujete mišljenje o vrsti terapije za Vaš problem. Druga opcija je psihoterapija, gde radite na tome šta iz svakodnevnog načina života može da utiče, kakva vrsta emocija, misli, da imate smetnje kakve ste naveli.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić, psiholog

      • Poštovana gospođo Škorić,

        od ta tri puta sto sam odlazila na hitnu, prvi me puta primio psihijatar, da i dijagnosticirao poremećaj.
        I sada čekam da me prime na psihoterapiju. Do tada, htjela sam barem malo “smiriti svoje strasti” i potražiti profesionalnu potvrdu da ovakva vrsta vrtoglavice zbilja može biti uzrokovana tim poremečajem.
        Hvala Vam, puno.

  52. Stefan Stankovic kaže

    Posovani,
    vec dve godine patim od ansioznosti, i imao sam raznorazne simptome ali manje slicne ovome koje osecam u poslednjih nedelju dana. Naime desava mi se kada probim ujutru da mi srce ubrzano kuca i neobjasnjivih razloga, pamoram promeniti polozaj i probati se smiriti, onda u toku dana, cak i nocu desava mi se da mi trni domali prst na levoj ruci, nekad i boli, onda me boli duz cele leve ruke, ali ne kompletna ruka neka samo odredjena mesta, onda me levo rame,i imam probadanja u gornjem delu levog grudnog kosa, koje nekad traju i po 10-15 min, a nekad samo par sekudni inace ovo sa peckanje i tnjenjem leve ruke i prstiju se deseva skoro ceo i to me jako brine, uradio sam komletne analize srca i svi su bili uredni, poslenje sto sam radio je test opterecenja i ultrazvuk srca pre mesec dana i bili su uredni, osim sto sam imao malo poviseni puls,ali to su rekli da je zato sto sam se uplasio….Mn zanima sta da radim jer bilo gde da izadjem sve ovo se pojacava, nmg da slusam i pratim nastavu normalno, jer kada me to uhvati izgubim se, molio bih vas za svet, Unapred zahvalan na izdvojenom vremenu 😀

  53. Stefan Stankovic kaže

    Ako pisem ponovo ja se izvinjavam,jer nisam siguran da li sam objavio komentar ili ne….
    Postovana,
    u poslednjih 2 godine dijagnostikovana mi je anksioznst i imao sam raznih simptoma, ali su se svi oni uglavnom vezivali za sece i neprijatne osecaje u grudima i ne mogucnost bavljenja sportom zbog preskoka koji osetim kada se malo zamorim…. Uradio sam skoro kompletnu analizu srcam 6,7 ekg, 2 ultrazvuka, holter ekg, test opterecenja, 4,5 radio labaratoriju, uradio rengen pluca, ultra zvuk abdomena, hormone stitaste i cak i testiranje na koksaki koji je pokazao da imam ali u malim kolicinama, i da je to zanemarljivo….Umedjuvremenu sam isao i kod psihijatra koji mi je ustanovio da patim od aksioznosti i opsesivno kopmulsivnih misli. Terapiju sam poceo pre mozda godinu i po dana sa elorikom(antidepresivom) i stanje mi se stabilizovalo posle nekoliko meseci gde sam ja samo inicijatvino naglo prestao da pijem lek jer sam se osecao bolje, nakod toga nisam pio lek i bilo mi je okej mesec, dva, nakon cega su simptomi poceli da se vracaju i pojacavaju, a sve to vreme sam isao kod svog psihijatra koji je pratio sve to, sem u tom periodu kada sam pretao da pijem antidepresiv, nisam isao,jer nisam osecao potrebu. Onda sam uz konsultaciju sa svojim psihijatrom poceo ponovo da uzimam lek eloruku i nastavo da pije do pre mozda 3, 4 meseca, opet samoinicijativno i naglo, opet mi je bilo okej nekih mesec, dva i onda su simptomi poceli da se vracaju, i jacaju,ovog puta nisam hteo da se vratim opet elorici, hteo sam to da uradim bez lekova, iako mi je doktorka kada sam prestao da pijem elorku dala rivotril 1/4 od 40mg da pijem kada me uhvati panika. Sve te simptome sam uspeo nekako da ih umirim…. Medjutim poseldnjih 10-ak dana pocelo je da mi se javljaju trnci u levoj ruci,bol u domalom prstu leve ruke, ponekad i ostalih prstiju, bol u gornjem delu ramena, probadanja u gornjem delu grudnog kosa (malo u levu strenu), onda se desava velika zbunjenost, obilno znojenje, veliki strah, non stop nelagodnosti, ubrzan rad srca…..Konkretno ovo za levu ruku i za prste i ta probadanja me najvise brine i stvara mi nemir jer i pri najmanjem stesu bol se pojacava, strah se pojacava i ja ne znam sta da radim, kod svog psihijatra nmg pre 5, 6 juna jer je na odmuru, a ovo me jako brine i dosta mi oteva u svakodnevnim aktivnostima, molim va za savet i da li to moze biti ness ozbiljno?? Inace da napomenem da sam test opterecenja i ultra zvuk srca radio pre mesec dana i bili su uredni, kao i labaratoriju i ona je bila uredna.
    Izvinjavam se sto sam ovako opsirno opisao, ali to je mozda ukratko svedeno na min.

    Unapred zahvalan sto cete odvojiti vreme za citanje mog problema

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Stefane,
      U onome šta ste izneli, vidim da ste u dva navrata samoinicijativno ukinuli sebi farmakoterapiju i to je nešto što se ne preporučuje, naročito kod lekova namenjenih za psihičke tegobe. Tu postoji prostor iz koga možete da naučite da se u budućnosti drugačije postavite prema procesu lečenja.
      Obzirom da sada imate tegobe, predlog je da se obratite psihijatru. Ako Vaš psihijatar nije dostupan, možete potražiti drugog psihijatra. Važno je da lečenje shvatite odgovorno i poučeni prethodnim iskustvom, bilo bi korisno da sami ne prestajete sa terapijom, već da se uvek konsultujete sa psihijatrom. Ako imate određene nuspojave terapije, to trebate da kažete vašem lekaru.
      Takođe, kod takve vrste problema važan deo lečenja je psihoterapija. Farmakoterapija će pomoći da se tegobe umanje, a psihoterapijom radite na tome na određenim emocionalnim stanjima koja doprinose da se takvi simptomi jave. Kada osetite poboljšanje od uzimanja farmakoterapije važno je da imate svest da lečenje još uvek traje, da je potreban kontinuitet i psihoterapijski razgovori. To povećava šansu da će se problem rešiti i smanjuje verovatnoću ponovnog vraćanja simptoma.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić, psiholog

  54. Poštovani, upravo sam imala neku vrstu “napada”, za mene je to bilo sttašno jer inače mi se ponekad zavrti u glavi ili me na sekund obuzme nesvestica,ali sada je počela nesvestica i mislila sam kako je to uobičajeno i da će proći međutim kroz dve sekunde sam počela da se tresem i nisam od šoka znala šta mi se desilo,pošto sam u tom trenutku pričala na telefon uopšte se ne sećam šta mi je sagovornik govorio tokom drhtavice a pritom mi je i od siline drhtanja ispao telefon… Za mene je ovo strašno jer imam samo 15 godina, rešila sam da proverim o čemu se radi jer kao dete odma mi je sve loše palo na pamet… Došla sam do raznih simpoma,pad šećera,glad… što bi moglo da bude jer su mi analize inače ok… Ali kada sam videla anksioznost kao uzrok sigurna sam da ima udela u mom slučaju… Pre “napada” sam zasipala sebe raznim nebitnim mislima i uvek to radim ne mogu toga da se oslobodim… To radim otkada me je jedna osoba koju sam volela povredila u emotivnom smislu ali ja sam sa tom osobom ostala u dobrim odnosima i koliko god ne želela da završim prijateljske odnose sa njim razmišljam šta će biti zato što sam prvi put sa obzirom na godine ovako zavolela nekog i mislila da je ta osoba za mene i sada teško podnosim ove odnose među nama… Nadam se da bi mogli da mi date neki savet kako da se oslobodim ovish misli i sta da uradim da ne bi opet došlo do ovakvih posledica drhtanja… Hvala Vam

    • Tako si mlada… Da sam barem čitala o ovim stvarima kad sam bila tvojih godina, ne bi mi emocionalna nedtabilnost otišla ovako daleko. Racionaliziraj osjećaje, nemoj dozvoliti da te cijelu obuzmu da izgubiš tlo pod nogama. Ništa i nitko nije vrijedan tvoje patnje, zapamti to 😉

  55. Bojana Škorić kaže

    Poštovana,
    Verujem da kada ”napad” naiđe, može biti veoma neprijatan, međutim medicina i psihologija mogu da ponude rešenja da se osoba oseća bolje.
    Prvi korak, koji bi bio nužan da se uradi, jeste odlazak kod lekara, da u odnosu na simptome koje ste nabrojali (nesvetica, drhtanje ruku) ispita da li vaše tegobe imaju fiziološki uzrok. Ako nalazi budu takvi da ukazuju da je problem koji imate psihološke prirode, sledeći korak je da postavite sebi pitanje: ”Šta mislite da eventualno dovodi do toga da imate takve ”napade” i druga neprijatna osećanja?” i šta je možda ono što biste mogli da promenite. Obraćanje psihologu i/ili psihijatru je uvek korisna opcija, jer stručna lica vam mogu dati pojašnjenja vezana za Vaše stanje.
    A što se tiče saveta kako se osloboditi prislilnih misli, takav jednostavan savet ne postoji. Odnosno postoji, međutim on nije u jednoj rečenici, već je to psihoterapija. Zbog toga bih Vas ohrabrila da se vašem problemu posvetite odgovorno i obratite se lekaru i psihologu.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić, psiholog

  56. Poštovana,
    poslednja skoro dva meseca sam pod jakim stresom, velikih problema imam. I ne znam kako da se izborim. Naime cesto u poslednje vreme imam glavobolje apetita nemam jedem tek toliko da ne padnem u nesvest. Cesto imam osecaj kao da ne mogu da disem imam kao neki pritisak u glavi , srce mi ubrazno lupa. Pre dva dana me je zabolela glava posle popoijenog leka za glavobolju pocine da me boli vrat ramena, osecala sam kao da cu da padnem u nesvest. Posle nekoliko minuta su pocela da mi trnu usta, posle pet minuta ruke pa kasnije i noge. To je nesto meni bilo jakooo strasno. Kada je trnjenje pocelo da se smanjuje pocela sam da drhtim celim telom. Primili su me u urgentni pritisak u redu, krvna slika savrsena.Znam da je povezano sa stresom kroz koji prolazim. a zaista se bojimda ce se opet ponoviti. A ne mogu da ne razmisljam o problemima koje moram da resim a ne znam kako i na koji nacin

  57. Bojana Škorić kaže

    Poštovana,
    Obzirom da imate subjektivni utisak velikog stresa i u odnosu na simptome koje ste opisali, moglo bi da bude korisno za Vas da potražite psihijatrijski pregled i čujete mišljenje psihijatra da li možda treba da postoji određena farmakoterapija za Vaše trenutno stanje.
    Psihološka pomoć, odnosno psihoterapija u ovakvim slučajevima je veoma važna, jer kroz razgovor sa psihologom osoba uči kako da se umiri, stiče jasniju sliku o onom šta joj se dešava, otvaraju se nove opcije kako bi se trenutno stanje moglo popraviti na bolje.
    Predlog bi bio da ne čekate da se problemi sami reše i da trpite simptome koje ste naveli. Ohrabrila bih Vas da za problem koji osećate potražite pomoć.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić, psiholog

  58. Poštovani.vec duži niz imam probleme sa kroničnom tjeskobom,pio sam ispočetka popriličnu količinu lijekova za smirenje naravno pod kontrolom psihijatra.zadnjih godinu dvije sam na minimalnoj dozi deprozela i kvetiapina.u zadnje vrijeme ima jake bolove u predjelu grudnog kosa,ramena,lijeve ruke,mucnina u želucu,preznojavanje,suha usta,slabost u nogama itd.nalazi krvi su uredu,snimka pluća i srca uredu.sumnjaju na možebitnu upalu hrskavice i panični napad.jel mi možete dati svoje mišljenje o svemu ovome bio bih vam jako zahvalan.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Josipe,
      Procenjujem da ste u lečenju krenuli u pravom smeru: prvo na lekarski pregled da se ispita da li je uzrok Vaših tegoba prisustvo neke fizičke bolesti. Uzrok ovakvih navedenih problema može biti anksiozne prirode (to su Vam i lekari naveli), međutim ovde jeste naglasak na ”može biti”, a ne tvrdnja da jeste. Zbog toga je važno lekarsko mišljenje o uzroku navedenih tegoba.
      Sa psihološke strane gledano, usmerila bih Vas da razmislite da li se nešto desilo u poslednje vreme što je moglo da izazove takav tip reakcije, neki događaj koji vam se desio ili neka promena u svakodnevnom životu?
      Svakako, osvrnula bih se i na podatak da uzimate prepisane psihofarmake, to ostavlja slobodan prostor da tretmanu Vašeg stanja (ono što ste nazvali hroničnom teskobom) možete da prisupite i iz psihoterapijskog ugla, jer je veoma važno da se obrati pažnja na uzrok takve vrste problema, da se o tome razgovara i jačaju kapaciteti ličnosti.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić,psiholog

  59. Slucajno sam naisao na ovaj forum i jako se odusevio odgovorima iako nisam siguran da sa svojih 67 godina i boravkom na zapadu pripadam grupi. U junu 2016 sam zbog visegodisnjeg stresa dobio jedan antideprisiv koji mi je peti dan po uzimanju, dok sam pio popodnevnu kafu prouzrokovao iznenadnu misao da zakoljem svog psa, suprugu i sebe samoga?? Ni danas ne znam kako sam nazuo cipele i istrcao iz kuce sa ogromnim strahom koji me doslovno fizicki pokocio. Tek nakon tri mjeseca cekanja sam uspio doci do psihijatra koji je nakon isprobavanja cetiri “porodice” antidepresiva odustao jer su svi lijekovi imali kod mene strahovite nus pojave. Za godinu dana sam smrsao 13 kg. zbog cega me moj doktor poslao na CT scaning, koji je bio negativan. Pokusao sam sa homeopatskim lijecenjem, raznim masazama, akupunkturom, kod psihologa sam bio na 17 seansi, prosao sam program prihvatanja trenutnog stanja (ATAC), bio 10 seansi kod fizioterapeuta i sve se zavrsavalo konstatacijom da mi oni ne mogu pomoci. Moje kocenje tijela a time i strah se nastavilo do danasnjeg dana. Toliko me to okupira da nemam viska snage da se radujem svom prvom unucetu, kojeg sam toliko cekao. I umjesto da nakon 40 godina rada uzivam u otijumu, ja se evo vec dvije i po godine borim sa “demonima” i samim sobom.
    Svakog dana se budim sa zujanjem u usima, cim ustanem pocinju kocenja i bolovi u potiljku, nogama, ramenima, rukama, misicima na licu i na celu, preskakaje rada srca (ekstra udarac), stalna nesvjestica, negativne i agresivne misli, malaksalost u nogama, mucnina u stomaku, da vise ne nabrajam. Od pocetka sam osjetio da mi najbolje pomogne Lexilium, ali se tu opet pojavljuje moj strah da necu postati ovisan o tome sto me tjera da ga sto vise izbjegavam. U pocetku sam uzimao 1,5 mg svakig 15-tak dana, sada 1,5 mg mozda svakih 4-5 dana. Tacno mogu osjetiti kako mi se tog dana misli sredjuju, kako jasnije mislim te kako mi se ukoceni misici dosta opuste. Primamljivo, ali zbog opet moga straha opasno, pogotovu sto se ovdje diazepami/ bromazepami mogu dobiti samo u trajanju od 21 dan. Sta onda poslije???
    Ne znam moze li mi neko na sve ovo napisano dati neki savjet ali ce mi biti drago ako ovaj moj tekst barem kod nekoga pobudi razmisljanje da nije sam koji pati ili da prepozna svoje smetnje u mojima i shvati (jos vaznije – prihvati) da je sve to posljedica anksioznosti ili straha te shvatanjem i prihvatanjem toga ucini prvi i najvazniji korak ka procesu izlecenja. I da, puno je lakse dati savjet drugome nego samome sebi.
    Veliki pozdrav,
    Deda

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani,
      Pažljivo sam ispratila šta ste napisali i savet bi bio: da ne odustajete od lečenja i potražite novog psihijatra i psihoterapeuta. U psihijatrijskom lečenju veoma je važno da pacijent ima poverenja u lekara, da se oseća slobodnim da sa njim podeli šta mu smeta kod uzimanja lekova i da ima otvorenost da razmotri mišljenje stručnog lica- psihijatra. Takođe, nekada se dešava da pacijenti imaju neku vrstu predrasude prema farmakoterapiji i strah od nje i tu je svakako važno otvoreno razgovarati sa psihijatrom.
      Što se tiče psihološkog pristupa Vašem problemu, na prvo mesto bih stavila psihoterapiju. U psihoterapiji nije važan broj radnih sati, nije akcenat na njima, već radu na otklanjanju uzroka problema. Obzirom da ste prošli određenu vrstu tretmana, možete da postavite sebi pitanje: Kako Vi lično možete drugačije da se ponašate da bi ste se osećali bolje? U rešavanju psiholoških problema nema instant gotovih rešenja, a psihoterapija pomaže da osoba dođe do više rešenja iz onoga što je doživela kao bezizlaznu situaciju.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić,
      psiholog i psihoterapeut

  60. nermina isic kaže

    postovana imam problem vec nekolko mjesecci imm mucnine kako da vam objasnim glava me nikad ne boli samo imam osjecaj da mi se nesto kao koluta po mozgu i kao da imam nesto na mozgu takav mije osjecaj inace sam sve nalaze radila u redu su molim vas odgovorite

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      Predlog je da ne trpite tegobe i ne čekate da prođu same od sebe, već da se aktivirate da biste ih rešili.
      Kada kažete da imate nalaze, važno je lekarsko mišljenje i stav o nalazima. Smatram da bi bilo korisno da se obratite stručnim licima: psihijatru i/ili psihologu i detaljnije izložite problem koji imate.
      Pitanje koje sami sebi možete da postavite i nađete odgovor na njega je ”Da li postoje neke situacije kada su vaše tegobe izraženije ili slabije? I šta vam pomaže da se eventualno nekad osećate bolje?”

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psiholog i psihoterapeut

  61. nermina isic kaže

    postovana imam problem vec nekolko mjesecci imm mucnine kako da vam objasnim glava me nikad ne boli samo imam osjecaj da mi se nesto kao koluta po mozgu i kao da imam nesto na mozgu takav mije osjecaj inace sam sve nalaze radila u redu su molim vas odgovorite inace pijem helex i zoloft al nista od tog svaki dan isto mi se desaje

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      Ovakva vrsta problema zahteva odgovoran pristup lečenju.
      Predlog je da redovno idete na kontrole kod psihijatra i pored toga, započnete psihoterapijski tretman.

      Pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psiholog i psihoterapeut

  62. Pozdrav.
    Radim 2 posla i pod stalnim sam stresom koji sam dobro podnosila.
    U zadnja 4mj.-jedan dan oko menstruacije javio mi se visoki tlak 180-100.
    Prije 14g.operirala sam stitnjacu, pijem eutyrox 150mg i jucer sav vadila tsh i on je 0.20, dakle ispod granice.
    Taj isti dan zavrsila sam na hitnoj zbog tlaka 180-100.
    Isti tren su mi napravili uzv srca i ekg koji je uredan.pijem emaneru za zeludac.
    Iza toga dana poceo mi se javljati pritisak u zatiljku i ocima , povremeno gusenje u vratu i tesko mogu usnut od vrtoglavice.
    Dobila sam i normabel 2mg.
    Vjezbam, hodam, promjenila sam prehranu, smrsavila,nemam umora i imam volju za dalje ali ne da mi se na posao, doma se odjecam najsigurnije i najbolje.
    Da li je vrijeme za posjet psihijatru, zbog moje sumnje na aknsioznost ili mogu to izbjeci mineralima, dobrom voljom ili…Inace nemam nekih velikih problema, solidan zivot i mozda precjenjenost da migu vise nego sto tijelo moze!
    Zahvaljujem se na odgovoru
    Lp

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana,
      Dopada mi se i pohvaljujem to što ste zauzeli odgovoran i aktivan stav prema lečenju. Iz ovoga što se napisali, čini mi se da tok lečenja i uvođenje zdravijih navika, jasnije nego ranije upućuje da postoje određene situacije, konkterno mislim na posao, u vezi kog se javlja doživljaj nezadovoljstva i osećanje anksioznosti. Primetićete da razdvajam ova dva pojma: nezadovoljstvo se se odnosi na to da su neke želje osobe neostvarene i da posao ne zadovoljava i ne ispunjava osobu. Anksioznost u vezi sa poslom može da se ispolji, pored fizičkih simptoma, i u vidu razmišljanja: ‘’Kako ću se snaći u nekoj situaciji?’’, ‘’Neću znati da uradim radni zadatak’’, ‘’Neću znati da pričam sa kolegama ili klijentima.’’ itd.
      Naveli ste da ste nekad bili pod stalnim stresom i dobro to podnosili, ali pitanje je da li je to dugoročno dobra opcija.
      Pitanje koje možete da postavite sebi: ‘’Da li se vama dopada posao koji biste trebali da obavljate?’’ i tu je važno biti iskren prema sebi. To što neko obavlja isti posao sa manje doživljaja stresa, ne znači nužno da osoba koja je pod stresom ima pogrešan pristup. To može da bude rezultat različitih životih prioriteta.
      U tom smislu, možete da razmislite koji je razlog zašto Vam se ne ide na posao i da dopustite sebi da razmišljate o eventualno drugim opcijama, poslovima i aktivnostima koje bi Vas inspirisale i budile želju da ih obavljate. To dugoročno utiče na povećanej doživljaja zadovoljstva.
      Što se tiče odlaska kod psihijatra, svakako podržavam da čujete i lekarsko mišljenje.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić
      psiholog i psihoterapeut

  63. Poštovani,

    Pokušavao sam da nađem problem sličan mom u komentarima, ali nisam uspeo. Pokusaću da budem kratak, naime, u januaru ove godine, meni dosta bliska osoba je dobila infarkt. Na svu sreću preživela je i stanje se stabilizovalo, ali ja sam to sam podneo veoma loše. Misli su bile samo crne, šta će se desiti ako umre, kako ću ja bez te osobe, itd,itd.. uglavnom sve najcrnje, sada mi se javljaju crne misli za sve oko mene, kako će svi umreti, kako ću izdržati ja to i sl. Simptomi koje imam jeste ubrazan rad srca i preskakanje srca s vremena na vreme, ne znam razlog, uglavnom ujutru (nakon što se probudim) i uveče (pred spavanje), nekad se dešava par dana za redom, a nekada jednom u dve,tri nedelje i drugi simptom je kratak dah konstantno 24h svaki dan. Bio sam kod lekara, radio EKG, kažu sve je u redu, malo veći otkucaj, ali zbog toga što sam se uplašio. Bio sam kod interniste, uradio pregled, kaže sve je u redu, i da dođem kod njega u ordinaciju kada osetim, što je nemoguće, jer meni nekad simptomi za srce traju par minuta, a nekad i po par sati. Pretpostavljam da je sve ovo usled straha, ali želeo bih da čujem mišljenje stručnjaka kao što ste Vi.
    Izvinite na malo dužem tekstu.
    Hvala unapred na odgovoru!
    Pozdrav! 🙂

  64. Bojana Škorić kaže

    Poštovani Ivane,
    Bolest bliskih ljudi može da utiče na nas tako što nas podseća da postoji i ona manje lepa strana života. Takve situacije mogu da nas izbace nas iz svakodnevne rutine i pojačaju naša razmišljanja o važnosti zdravlja, može da se intenzivira strah od neke bolesti, na kraju krajeva- više razmišljamo o pojmu smrti. Ovakav strah ima preventivnu funkciju- da nas podseti da adekvatno brinemo o sebi. Problem postaje kada osoba vidi problem tamo gde on zapravo ne postoji i kada ovakva razmišljanja preopterete svakodnevi život osobe.
    Tada se vreme da se osoba javi na psihoterapiju.
    Što se tiče problema sa kratkim dahom, ubrzanog rada srca i osećaja ‘’preskakanja’’ rada srca, na osnovu navedenog, ne bih smela da tvrdim da su problemi anksiozne prirode, niti da tvrdim da nisu anksiozne prirode. Smatram da bi bilo dobro direktno da pitate one koji imaju detaljniji i jasniji odgovor-Vaše lekare, pa Vas ohrabrujem da njima objasnite Vašu vrstu dileme, čujete njihovo mišljenje i pitate sve pojedinosti koje Vas zanimaju.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić

  65. Postovani,
    Imam sve naznacene simptome anksioznosti, da se ne bih ponavljala, zanima me kako pronaci cilj u zivotu, kako zivnuti i povratiti energiju i volju za svakodnevne radnje i drage ljude…? Godinu ipo dana mi zivot stoji u mestu, jer me strah koci da nacinim korak ka necemu novom…
    Hvala unapred na odgovoru!
    Pozdrav!

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Sanja,
      Ukoliko ste čitali neke od ranijih odgovora na pitanja čitalaca znate da sam pristalica pre svega konvencionalnog pristupa u rešavanju psiholoških problema, a pod tim mislim na odlazak kod psihijatra i/ili psihologa. Teme koje Vas zanimaju su izuzetno značajne za čoveka, utoliko i izuzetno široke. Jedna opcija je da potražite psihoterapeuta i započnete psihoterapijski tretman, jer pitanja koja vas aktuelno muče jesu teme za psihoterapiju.
      Sa druge strane, kada ljudi iz ma kog razloga nisu u prilici da idu na psihoterapiju, na raspolaganju postoji više self-help opcija. To znači da možete potražiti self-help literaturu, psihološke knjige za samopomoć koje se bave temom koja Vas zanima. Možete potražiti predavanja psihologa i psihijatara na youtube-u, možete potražiti mindfulness vežbe. Postoji dosta sadržaja kako na internetu, tako i u knjižarama. Potencijalna mana samolečenja je izostanak stručnog lica, koje u tom velikom izboru sadržaja može da prepozna i razlikuje relevatne od nerelevantih sadržaja.
      Svakako moj savet je da malo više pogledate u strah koji Vas koči, da razmislite od čega Vas on štiti i eventualno od čega Vas udaljava.

      Sa željom da budete aktivni po pitanju rešavanja aktuelnog problema,
      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psiholog i psihoterapeut

  66. Poštovani,moj problem je sledece vrste…pre 12 godina,dakle sa mojih 18,mi se prvi put desilo da sam osetio ubrzan puls sa tendencijom preskakanja srca i te noci sam zavrsio u hitnoj pomoci gde su obavljene analize,posle kojih su mi dali inekciju za smirenje i poslali me kuci sa obrazlozenjem da je u pitanju panicni napad…e sad,u proteklih 12 godina nebrojeno puta sam prolazio kroz slicno ali uspevao sam da se kontrolisem,dok sam u odredjenim situacijama kada je osecaj bio bas intezivan uzimao tabletu bromazepama od 1.5…zbog slozenosti posla kojim sam se bavio i koji je sam po sebi bio stresan,obavljani su nam sistematski lekarski pregledi na kojima je sve bilo u redu osim broja otkucaja koji su premasivali 100 ali to je sve zbog tog mog straha koji imam od pregleda,pogotovo ukoliko mi rade ekg…ali sve u svemu,rezultati budu dobri.e sada,u junu 2018 sam se preselio u rep Irsku,i po dolaslku ovde poceo sam da osecam neke simptome koje do sada nisam…povremene vrtoglavice,pracene ubrzanim radom srca,neko strujanje po telu,konkretno donji deo nogu i stopala,losiji kvalitet sna itd…isao sam i ovde na pregled pre mesec dana radio ultrazvuk srca koji je bio dobar.koncentracija mi je opala,i umesto da se osecam bolje zbog novog pocetka,cini mi se da se vracam 12 godina unazad samo sa jos dodatnim simptomima…molim za savet i lep pozdrav.

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani,
      Razumem da ste aktuelno uradili određene analize kao što je ultrazvuk srca. Deo koji treba da se dobije od lekara je tumačenje dobijenih analiza i jasan odgovor na pitanje ”Da li su opisane tegobe znak nekog patološkog stanja organizm?”. Ukoliko je odgovor lekara da je stanje i funkcionisanje organizma u granicama normalnog, a simptomi su i dalje prisutni, tada imamo osnov da verujemo da se radi o problemu anksizone prirode.
      Tada postoje dve opcije koje ne isključuju jedna drugu, a to su: odlazak kod psihijatra i odlazak na psihoterapiju.
      Ukoliko pretpostavimo (naglasak je na pretpostaviti) da su tegobe koje ste opisali psihološke prirode, činjenica da one traju godinama jesu znak da postoje određeni faktori- u okolini ili u osobi, koje takvo stanje održavaju. To znači da bi moglo da bude korisno za Vas da tegobe tumačite kao temu na kojoj treba da se radi.
      Koji su to faktori koji održavaju problem, tu ne postoji univerzalan odgovor i rešenje i svakako je najadekvatniji pristup pristupiti rešavanju kroz psihoterapijski rad.

      Sa željom da prevaziđete aktuelan problem i poboljšate kvalitet svakodnevnog života
      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psiholog i psihoterapeut

  67. Pozz i hvala vam na izdvojenom vremenu za nas .
    Naime moj problem je nastso prije 2 godine nakon stresnog perioda pojavila se kao neka nestabilnost kad hodam korak lijevo desno.Nakon sto sam izvadio brdo nalaza sve ok.Uspio sam se nekako smiriti i to se povuko da bi se javilo opet obicno u intervalima mjesec ok pa dva lose i sve tako.Pokusavam vam sto bolje docarati to sto mi se desava a i sam sam konfuzan u tim manifestacijam.
    Nisam nikad imao panicne napade u ove dvije godind.Jednostavno sam pun nekog naboja u sebi po cjeli dan puna mi je glava nekog osjecaja.Misli nekad sta ako mi se desi ovo sta ako ono.Uspjevam.ih nekako kontrolisat ds misli. pozitivno i prebacam ih na nesto drugo.Najveci problem je ta zbunjenost kad nesto radim npr desi mi se ta zbunjenost ne mogu brzo da reagujem.kao u nekoj magli i pun sam te neke nervoze u sebi.Interesuje me vase misljenje u vezi mog problema …

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovani Dženane,
      U odnosu na probleme koje ste naveli: doživljaj naboja, problem sa mislima, zbunjenost, nervoza- ne bih smela da izvlačim detaljniji zaključak o prirodi takvih tegoba, jer da bi se jasnije, odnosno adekvatno dijagnostikovao problem potreban je razgovor sa psihijatrom i/ili psihologom.
      Ono što imam osnova da kažem je da ovakvo stanje ne biste trebali da trpite. Psihološki i psihijatrijski problemi nekada ne narušavaju fizičko stanje osobe, ali mogu izuzetno da utiču na kvalitet života. Nekada ljudi iz straha ili želje da sami reše svoj problem provedu dosta vremena u patnji i trpljenju.
      Vaš zadatak bi sad mogao da bude da razmotrite: Šta dobijate, a šta gubite ukoliko se obratite za stručnu pomoć?
      Ukoliko, kao što kažete vaš problem traje dve godine, savet bi bio da potražite psihijatra i otvoreno i detaljnije porazgovarate o navedenim problemima i čujete njegovo mišljenje.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić
      Psiholog i psihoterapeut

  68. Pozdrav imam problem koji me muči već dvije godine,a to je drhtanje glave.Trenutno imam 17 godina i treci sam razred srednje skole,dakle ovaj problem se pojavio u prvom razredu srednje skole.Trazio sam uzroke zbog cega je to tako negde sam nasao na internetu da je to anksioznost,sociofobija desava u periodu srednje skole(od 15.g.).Secam se kad sam upravo u tom periodu(15.g.)u skoli pogledao u trenutku neku devojku preko puta mene pa je ona rekla nesto tipa svojoj drugarici "e ovaj me gleda'' i poceli su se smijati i bilo je jos slicnih situacija.Onda sam ja od tada poceo stalno spustati glavu i gledati u pod kad neka osoba prolazi pored mene.I posle nesto vremena mi se desilo da kad pogledam nastavnicu u oci zadrhti mi glava.Prvo sam pomislio ajde jednom se desilo necim izazvano ali onda je postajalo sve češće i češće i primoran sam da gledam u sto.Zanimljivo je da mi ne drhti glava pred najboljim drugom i bratom;čak mi se nekad desi da mi zadrhti pred roditeljima.Ne znam da li je to razlog sto drhtim mozda se to cak pomijesalo i sa mojim stidom,strahom.Takodje drhtanje mi se ne desava samo kad nekoga gledam u oci nego i kad neko mene gleda i tad se osecam neprijatno.Pored ovog najveceg problema tu imam drhtanje prstiju koje sam primetio na casu informatike kada sam sedio sa drugaricom i pisao nesto na tastaturi,to drhtanje prstiju mi se takodje pojavljuje kad jedem pa drzim kasiku ili viljusku ili kad odgovaram neki predmet i to sve pred ljudima mi se desava.Isto tako imam znojenje ruku,nogu.Takođe imam i druge probleme: primetio sam da često stvaram pljuvacku i gutam je pogotovo kad trebam negde da putujem,verovatno zato sto me uhvati nervoza pred put i zato povraćam.Nekad mi se desi da tesko gutam hranu.Zaboravio sam da kazem da sam jako opterećen recimo sta ce da se desi sutra u skoli,kako cu to izdrzati i.t.d.Od svih ovih problema najvise me brine drhtanje glave i sad ne znam da li trebam da se opustim jer sam jedna licnost kuci a druga recimo u skoli.Izvinjavam se sto je tekst malo dug ali zaista bi mi znacilo kad bi se znalo u cemu je problem i kako da ga se rijesim(da ponovim najvise bi mi znacila pomoc za drhtanje glave);i jos da dodam da bi bilo jako dobro kada ne bi morao da se obratim psihijatru posto od mojih kuci uvek je neko tu i zabrinuli bi se gde sam a ja jednostavno nemam hrabrosti da im kazem koji imam problem.Hvala unapred.

    • Siniša dragi, ja ću ti samo napisati da ti šaljem veliki zagrljaj i poljubac i kažem ti da će sve biti u redu, iako ti vjerojatno misliš tko zna što. Napisala bi ti još puno toga ali prepustiti ću to dragoj psihologinji. Tu smo svi koji imamo ili smo imali slične probleme. Veliki pozdrav!

  69. Bojana Škorić kaže

    Poštovani Siniša,
    Kao psiholog, smatram da je za problem važno potražiti adekvatno rešenje, odnosno preduzeti korake koji dovode do rešenja. Na primeru psiholoških tegoba- to su akcije koje vode ka umanjenju i otklanjanju simptoma.
    Za probleme koje ste naveli, smatram da je adekvatno da se lično, odnosno uživo, obratite psihijatru i psihologu u Vašem gradu ili okolini.
    Takođe, probajte da pronađete ko bi bila osoba iz Vaše porodice sa kojom biste mogli da podelite problem koji imate. Podrška okoline je jedan od elemenata koji može da pomogne u procesu rešavanja aktuelnog problema.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić
    Psiholog i psihoterapeut

  70. Postovana,
    Imam 24 godine .Od decembra meseca imam “problem” koji me muci.. A zapravo ne znam ni sama sta je. Simptomi su bili zabrinutnost, neki unutrasnji nemir koji me tera na plac. Zatim ako sam negde u drustvu obicno mi se desi kao neki talas vrucine.
    Na pocetku je bilo dosta intenzivniji, dok nisam prihvatila da je to anksioznost i pruhvatila to stanje kao takvo i prolazno.
    Uvek govorim sebi nesto tipa “aha evo ga opet, desava se, a kada prodje – okej ziva si, zdrava si, proslo je, to je trenutno stanje” ..
    Prosto kao da mi se desi i kada mi “to nesto dodje” kao da me uhvati neka tuga, teskoba, uvek mi se place i cini mi se da ce mi biti bolje ako otplacem.. Nezgodno je kada se desi negde napolju, u drustvu.. Bas me umara, donekle pocinjem da mislim da ce ovo ovako biti zauvek. Zastrasujuce zar ne? Takodje apetit nemam uopste. Bukvalno se nateram da jedem.. A privlaci me samo jako zacinjena ili kisela hrana, sto ranije nije bio bas slucaj..
    Da napomenem radila sam sve moguce analize krvi, i hormona stitaste zlezde.. Sa mnom je sve u redu,rezultati dobri.. ali ja opet osecam da nije.
    Ja sam neko ko je voleo da izlazi, da bude okruzen ljudima uvek, da se druzi.. A sada ih izbegavam i odlazem.
    Ne znam vise sta da radim…
    Hvala na odgovoru.

  71. Bojana Škorić kaže

    Poštovana Sanja,
    jedan od načina na koji možemo posmatrati psihološki problem koji ste opisali je da je u pitanju reakcija na nešto što se dogodilo, zbog toga pitanje koje možete postaviti sebi je ,,Da li postoji neki događaj koji je u vama pokrenuo takvu vrstu reakcije da ste zabrinuti i uznemireni?’’
    Ne mora samo realan događaj da pokrene opisano stanje- može se desiti da je osoba promenila neke svoje stavove i verovanja, koji za posledicu imaju emocionalnu reakciju.
    Više hipoteza može da se postavi, zbog toga je psihoterapija prednost u pomoći za ovakva stanja.
    Ono koliko ja mogu da pomognem u nekoliko redova je da Vas usmerim da razmislite šta se to promenilo u Vašem životu u poslednih nekoliko meseci što bi doprinelo da se javi ovakva vrsta tegoba? Da li je na nivou socijalnih relacija npr neki odnos koji Vam je važan prekinut? Da li ste imali neka očekivanja, planove i želje koji se nisu ispunili? Navela sam Vam samo primere nekih pitanja.
    Pogledajte u sebe, budite iskreni prema sebi u priznanju šta Vas muči, odnosno izaziva navedeni problem. Kada prepoznate jasniji uzrok , jasniji su i načini kako se problem rešava.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić
    psiholog i psihoterapeut

  72. Zdravo, Bojana!Zovem se Dragan i imam 36 god.
    Ne drzi me mesto, ne drzi mi paznja, stalno imam jak osecaj ne pripadanja.Ne smejem se.Ljude dozivljavam poprilicno plitko.Kad kazem plitko, mislim na to da nemam volju da upoznajem te ljude koji su mi sagovornici.Ranije kao mladji stalno sam se smejao, bio sam omiljen u drustvu,jako sam svestran.Slikam,sviram bubnjeve gitaru..svasta znam da radim..Ali,posle razilazenja sa mojom bivsom (prvom) devojkom stvari vise nisu nikad bile iste u vezi mene.Dugo smo bili zajedno ona i ja, i kad se sve to desilo kao da je deo mene iscupan iz mene.Od tad krece moj sunovrat od zivota.Pocinjem da konzumiram alkohol i narkotike sve vrste.To je trajalo sigurno 10-ak godina.Cak sam u tom razdoblju zaglavio i u zatvor, postao sam agresivan prema svima. Posle izlaska iz zatvora resavam da uzmem ponovo zivot u svoje ruke,zavrsavam kurseve postajem web dizajner i programer imam novca koliko nikad do sad nisam imao u zivotu.Upoznajem svoju bivsu zenu koja je prema meni bila jako dobra, cak predobra, obozavala me je.Rodila mi je cerkicu koja ima 4 godine i koja me jako voli i ja rado provodim vreme ss njom ali ne osecam toplinu.Ja se lako vodjen logikom sta dete treba spustim na nivo deteta uspem sve da mu objasnim i da ga poducim..nazvao bih to prosto neka vrsta dara za rad sa decom.To su primetili i vaspitaci u vrticu gde ide moje dete.Moje dete sa 4god zna da napravi strujno kolo, samo zato sto kroz igru sam joj objasnio kako sta funkcionise.Svima to izgleda kao bajka dok u meni tinja pakao. Ja kao da nemam srce, kao da onog momenta kad sam se razisao sa tom prvom devojkom ja sam postao covek bez srca.Prvi momenti posle razlaza su bili nenormalni.Imao sam cak i suidacionalnih misli.Nespavanja,nisam jeo po 5 dana..sve je to proslo,kako kazu vreme leci sve..ali posledice jos su tu..Nemam emocije.Razlog mog razilazenja sa bivsom zenom je iskljucivo moja hladnoca sto prema njoj,sto prema svima ostalima i ako sam svestan da nema razloga za to. Stanja u koja upadam su zastrasujuca.Nemogu da pamtim stvari, konstantno imam osecaj pritiska u glavi, tupost, pospanost, bezvoljnost, lenjost, gadim se sam sebi kao osoba,trnu mi ruke,noge.Uhvatim sebe cesto, narucito kad lezim, kako se gledam iz neke isometricne trece persprktive.I tu je stalno prisutan taj osecaj glave kao balon.Nemam napad panike, da ce se desiti nemam pojma kakva katastrofa.Rezonujem stvari jako logicno i bez emocija.Svemu pristupam bez emocija i to je ono sto me najvise boli.Od svih prijatelja, ostao sam dobar samo sa par.Ja sam taj koji je prekinuo prijateljstva, jer nemam emocija za nikog.Tacno cu da poludim.Molim za pomoc.Inace sam odrastao sa majkom i sestrom.Stariji ljudi koji su poznavali mog oca kojeg ja nikad nisam upoznao u zivotu, niti pricao sa njim kazu da imam potpuno iste karakteristike sto fizicke sto mentalne.Samo se nadam da ne postajem on..Nemam pojma zasto sve ovo pisem ovde.

  73. Bojana Škorić kaže

    Poštovani Dragane,
    Ako pokušam da ovo što ste napisali ukratko iskažem psihološkim rečnikom, procena je da bi se Vaš problem mogao opisati kao rezultat razočarenja u neku osobu ili osobe koje su Vam bile bliske i važne. To je možda upravo relacija sa vašom bivšom devojka koju navodite, a možda i neka druga relacija. Kada kažete da ,,nemate emociju ni za kog’’- iz toga bih pretpostavila da ste nekad imali ,,emociju za nekog’’ i da se onda nešto desilo, da Vas je to jako povredilo i da ste posle toga zauzeli drugačiji stav prema ljudima. I ne samo stav već i Vaš unutrašnji doživljaj.
    Za svaku pohvalu je to kako agnažujete svoje pozitivne kapacitete u odgajanju deteta i to da ste se angažovali u poslu. Ta procena da ljudi koji bi Vas samo posmatrali ne bi znali kako se Vi sami sa sobom osećate, zvučaće Vam možda čudno, tumači se pozitivno jer ukazuje na funkcionalnost i konstruktivne kapacitete.
    Emocionalna hladnoća u odnosu prema drugima, pretpostavka je, da je jedan element koji je vezan za odnose sa nekim iz prošlosti i Vi sad uviđate da takav stav u sadašnjosti i nije naročito osnovan. Kada se ljudi osete da su bez emocija, to može da bude znak jednog ,,štita’’- odbrambene pozicije koja bi osobu štitila od jakih negativnih emocija. Problem nastaje kada taj ,,štit’’ ne dozvoljava pozitivne emocije.
    Psihoterapija smatra da je važno da budemo i živimo u sadašnjosti. Možemo se prisećati lepih momenata iz prošlosti, planirati budućnost, ali kada se previše udubimo u neki od ova dva smera, možemo da izgubimo kontakt sa onim kako se danas osećamo,u odnosu na ono što nam se baš sada dešava. Tako neka osećanja iz prošlosti opstaju i mogu da oboje subjektivnu sadašnjost. Utisak je, iz onog šta ste napisali, da Vi u životu imate događaje koji objektivno jesu razlog da izazovu pozitivne emocije.
    Procena je da bi za Vas psihološki zadatak mogao da bude da prepoznate kod sebe da ste uspeli da preživite jak bol koji ste imali, da se oprostite od jedne verzije kako je vaš život mogao da izgleda i prepoznate, uvažite i povežete se emotivno sa pozitivnim stvarima iz Vaše sadašnjosti.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić, psiholog i psihoterapeut

    Psihološki centar Introspektiv
    https://www.introspektiv.com/

  74. Dušan kaže

    Dobar dan pitao bih vas za misljenje. Imam kolko ja vidim veci problem. Imam 17.godina i od malena sam izlozen losim uticajem po mene, majka mi je bivsa narkomanka,sada tabletomanka, otac sad izasao iz zatvora bukvalno su me odnegovali baka i prabaka koja je preminula nedavno. Bio sam jako vezan za nju to me je nekako srusilo. Mislim da me muci anksioznost mozda gresim ali od pre da kazem 2. godine svaki dan je svadja u kuci i skola mi zadaje dodatmi stres i moja porodica, par puta sam doveo seve u situaciju da poludim od strane lude majke, i zazalio naime povredio sebe, ne nozem ili slicno (direktno) ali udaranjem u zid itd. Kontrolisao sam bes ali neko ume da te dovede do te granice ludila….
    Vec duze vreme se osecam nekako nelagodno kao da sam zaglavljen u vremenu kao da gledam sebe iz drugog lica sta radim kao da mi se svet rusi i razmisljam o negativnim stvarima u zivotu o kraju zivota bas duboko, o neuspesima o najgorim stvarima, i zapitam se sta sam ja uopste da li ja pripadam ovde. Ne osecam se vise kao pre nisam srecan, iz dana u dan tako vec duze vreme, to mi se vec desilo jednom pre oko godinu ipo dana ali me je proslo i sada opet. Bukvalno ne znam sta da radim ocajan sam, pusio sam marihuanu i to mi je pomagalo, tada sam se jedino osecao kao da sam tu gde pripadam. Evp bas pre neki dan sam zaplakao ispred bake i majke zato sto ne mogu da zivim ovako u bedi, nemastini, svadji, ja ih molim da mi se ne obracaju tako, baku podrzavam i volim kao i majku al znam da je njoj mozak otisao odavno i ne vredi se svadjati sa njom. Mada mi je ta beda najnebitnija naravno bilo bi lakse da smo u boljoj finansijskoj situaciji ali mogso bih i ovako samo sa malo mira i razumevanja.
    I sada se osecam tako dok ovo pisem…Kada sam se pre neki dan isplakao pred njima nakom toga kada sam legao u krevet bilo mi je nekako lakse imao sam osecaj da se vracam u normalu ali uzmimo od 100% 20%
    Pokusavam da i ja ispravim svoje greske ali ne mogu tek tako. Zamolio bih vas da mi sto pre date odgovor. Hvala Dušan.

    • Bojana Škorić kaže

      Dušane,
      Moje saučešće zbog prabakine smrti. Veoma je moguće da su se problemi intenzivirali zbog tugovanja, koje je prirodno da se javi posle gubitka bliske osobe. U takvoj situaciji je važno imati makar jednu osobu koja može da te sasluša, razgovara sa tobom i bude podrška.

      Shvatam da stvari i ranije nisu dobro funkcionisale. Neposredna okolina u kojoj provodimo vreme može da nam bude olakšavajući i otežavajući element u tome kako se osećamo.
      Kada postoje konflikti u porodici, nekada je potrebno vreme da druga strana postane spremna da sasluša i otvorenu komunikaciju bez osuđivanja.

      Ono o čemu pojedinac može da razmisli je ,,Čemu želim da posvetim svoje vreme, da li postoji nešto šta mogu da radim i da budem srećan i ponosan na kraju dana?’’. I jedna od smernica bi bila ideja o uvođenju nekih novih, konstruktivnih sadržaja koji mogu da ti budu od višestruke koristi. Npr. to može biti volontiranje u nekoj od omladinskih organizacija u tvojoj okolini ili honorarni posao- takva vrsta angažovanja može da pomogne osobi da prekine svakodnevnu rutinu, može da unese nove sadržaje, na šta osoba može da reaguje generalno boljim doživljajem raspoloženja tokom dana.

      Svakako, psihološko savetovanje i psihoterapija bi bile adevkatna vrsta pomoći, tako da jedna od smernica bi bila da potražiš u svojoj okolini gde živiš ili preko interneta, psihološko savetovanje koje bi ti bilo pristupačno.

      Takođe, obzirom da si napomenuo da imaš 17 godina i ideš u školu, pretposavljam da škola ima školskog psihologa ili pedagoga. Obraćanje njima za pomoć i podršku je takođe jedna od opcija gde možeš dobiti više adekvatnih informacija i smernica.

      Iskreno verujem da stanje koje trenutno doživljavaš može biti prolazno i da je važno da u stanju napetosti i intenzivnih emocija imaš kontrolu i ne donosiš odluke koje mogu da naškode tebi i nekome u okolini.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić – MA psiholog i psihoterapeut

      Psihološki centar Introspektiv
      http://www.introspektiv.com

  75. Imala sam panicne napade pre par godina,zbog trudnoce je izbacena terapija,onda spontani,pa opet terapija,pa opet ukidanje jer mi je bilo dobro i sada se vracaju opet,pokusavam sa vezbama disanja i jogom,ne bih zelela opet lekove jer pokusavamo ponovo na detetu,nekada bude m slaba pa popijem nesto za smirenje.Molila bih Vas za savet,da li je moguce prevazici sve to bez lekova koji su po mom misljenju krugovi pakla,dok ih pijes super,kada prestanes ne valja,znaci za ceo zivot su ako se pocne sa njima.Hvala unapred

    • Bojana Škorić kaže

      Poštovana Marija,
      U farmakoterapiju koja se od strane psihijatra prepisuje sa ciljem redukcije paničnih napada, mogu spadati anksiolitici iz grupe benzodiazepina. Njihova karakteristika je da relativno brzo, odnosno trenutno dovode do redukovanja anksioznih simptoma.

      Panični napadi kao psihološki simptom imaju svoj uzrok: u nekom trenutku života, osoba je doživela neku stresnu situaciju ili napravila procenu da joj se dešava nešto veoma neprijatno i nepodnošljivo. Panični napad nastaje kao reakcija na procenu dešavanja u okolini ili na sadržaj misli koje osoba ima. I dešava se da procena i sadržaj često nisu zapravo strašni i nemaju destruktivnu moć, kako je osoba primarno procenila.

      Za Vas bi mogao da bude zadatak da pokušate sebi da date odgovor na pitanja ,,Koje Vas situacije plaše? Kada u toku dana osećate povišenu anksioznost? Da li je povišena anskioznost povezana sa spoljašnjim situacijama? Ako da, kojim situacijama? Ako ne, kojim načinom razmišljanja? Na koji način se kod Vas manifestuje panični napad? Čega se najviše plašite kada napad naiđe?
      Ovo su samo neka od pitanja koja psiholog postavlja na psihoterapiji. Ideja je da se pronađe uzrok paničnih napada, da se uoče faktori koji održavaju problem i da se izgradi novi način procene situacija koje izazivaju paničnu reakciju, a kao efekat javlja se i redukovanje/nestanak paničnih napada.

      Znači, farmakoterapija u odnosu na psihoterapiju, deluje brzo i trenutno, dok psihoterapija zahteva da osoba pronađe povezanost između psihološke patnje koju oseća za spoljašnjim događajima ili svojim načinom razmišljana. Naravno, i tehnike relaksacije i joga imaju za cilj da, kao i što sama reč ,,relaksacija’’ kaže- opuste osobu. Ovde bih dodala ,,Zbog čega da opuste osobu?’’. Da bi osoba bila više u kontaktu sa sadašnjošti, da se distancira od katastrofizirajućih misli, što daje prostora da vreme ispuni konstruktivnim i sadržajima koji je inspirišu.

      Veliki pozdrav,
      Bojana Škorić – MA psiholog i psihoterapeut

      Psihološki centar Introspektiv
      http://www.introspektiv.com

  76. Postovani,pre nekih pola godine mi se javljala misao da pocinjem da ludim,medjutim to je bilo prolazno i nisam obracala paznju na to. Zatim prethodnih 3 meseca ta misao se ucestala. Stalno sam se budila nocu i imala ogroman strah da ludim,to se desavalo i preko dana,takodje se javljao i osecaj derealizacije,sve mi se cinilo kao da gledam na nekom filmu. Takodje sam imala opsesivnu misao da imam sizofreniju,stalno sam citala simptome na netu i uporedjivala ih samnom. Sada osecam ogromnu nervozu,smeta mi svaka sitnica a samim tim imam i neprijatan osecaj kao da sam izolovana od ostatka sveta i kao da zivim u nekom svom svetu… jednostavno mi se ovako ne zivi,kao da sam zarobljena svojim mislima,sama sebi sam najveci neprijatelj. Takodje sebi tako utuvim u glavu da sam obolela zivcano cim se tako ponasam ili tako nesto slicno. Uopste se ne osecam kao normalna. Kao da mi se i pamcenje poremetilo,kao da se slabije secam nekih skorasnjih stvari,nekad ne mogu da vratim film sta sam radila juce ili mi to izgleda kao da je bilo odavno. Da li postoji mogucnost da sam obolela zivcano ili da imam neki pocetni oblik sizofrenije?
    Molim Vas za odgovor.
    Unapred hvala!

  77. Bojana Škorić kaže

    Poštovana Irena,
    Iz sadržaja koji ste naveli, utisak je da je prisutno osećanje uznemirenosti (anskoznosti) koje ima različite manifestacije- ono što nazivate opsesivnim mislima, strah i nervoza, doživljaj izolovanosti od drugih,… Ovakvi doživljaji utiču na svakodnevni osećaj zadovoljstva životom. Tada može biti korisno postaviti sebi pitanje: ,,Na koji način se ovakve tegobe rešavaju?’’

    Da bi se postavila adekvatna dijagnoza i opis stanja, potreban je psihijatrijski pregled, odnosno razgovor sa psihologom i/ili psihološko testiranje. Zaključci doneseni na druge načine bili bi nagađanja i nosili veći rizik od greške, zbog toga ne bih mogla direktno da Vam odgovorim na pitanje, niti smatram da takav tip odgovora u ovoj formi daje pravac ka tome da se osećate bolje.

    Ono što procenjujem da je važnije, umesto da nastavite da pokušavate sami da dijagnostikujete psihološki problem, jeste razmišljanje u smeru davanja odgovora na pitanja:

    – Koje su pozitivne i konstruktivne aktivnosti kojima možete posvetiti pažnju i vreme, uprkos postojanju navedenih tegoba?

    – Da li postoje situacije ili okruženje kada se navedeni sadržaji javljaju u manjem obimu ili intezitetu?

    – Kako ćete prepoznati da Vam je bolje, čega će biti više u Vašem životu?

    Ohrabrila bih Vas u tome da zauzmete stav koji može koristan- da ne trpite i ne čekate da tegobe prođu same od sebe. Verujem da umesto čekanja i daljeg čitanje sadržaja na internetu sa ciljem uspostavljanja dijagnoze, direktan razgovor sa stručnjakom može ponuditi jasnije i adekvatnije smernice i otkloniti sumnje i nedoumice vezane za trenutno stanje.

    Veliki pozdrav,
    Bojana Škorić
    Introspektiv- psihološki centar
    http://www.introspektiv.com

  78. dobar dan . imam jedan problem i verujem da mozete da mi pomognete jer mi je to veoma potrebno. nemam osecaj za srecu pozitivu u glavi mi je zbrka … ne osecam potrebu za apetit i tecnost… takodje preovladava u meni strah, trepnja, bol …potpuno sam pesimisticna ,tuzna nemom dnagu da bilo sta radim… ovakvo stanje traje vec skoro pa 2 nedelje… preko dana je nepodnosljivo a u vecernjim malo me popusti i budem i srecna malo imam zelje za razne stvari sve mi je lepo…MOLIM VAS ,pomozite mi reci te mi sta da radim

  79. Zdravo hteo bh da vaas pitam i zatrazim pomoc pre 6 meseci me je boleo zeludac i imao panike straha od smrti itd onda otisao gutao sondu 3x bez anestezije medjutim otiso snimati na rendgenjer misleli da je sva ta napetost nervoza od zeludac i nista na zelucu nemam cist kao suza ali ja sada pijem Eliceu medjutim nista ni ona mi ne pomaze imam drhtanje ruke kao alkoholicar znojenje ruke slabost drhtanje u nogama umoran sam svakog dana ne mogu obavljati nista na miru leva strana pocevsi od lica polovine jezika leve ruke leve noge kao da mi trnu kao da imam vise osecaj leve strane pa bih hteo da vaas zamolim da mi odg da nije slog ili infarkt neki ili mozak ostecen evo vec 6meseci se to dogadja a sve analize krvi mi u redu 3x davao super sve dal je anksioznost ili neki vitamin hvali magnezijum ili sta vec hvala.

  80. Otisla sam kod psihijatra, jer nisam imala volje da izadjem van, danima sam bila tuzna. Dr mi je prepisala Remeron 30mg. Pijem dva meseca. Vec nekoliko dana javljaju mi se na kratko nepoznate slike, koje stvaraju mucninu i prolazni topli vazduh kroz telo. Kad se pojave te slike, pokusavam da se setim ljudi, dogadjaja, to przo dodje i prodje. Kad se zavrsi, ne mogu da se setim sta mi se pojavljivalo. Da li moze da se desi da mi lek to prouzrokuje i da mi ne odgovara? Pre uzimanja ovog leka nisam imala ove situacije, osim tuge i nemanja volje kako sam navela na pocetku. Naravno, oticu kod moje dr, ali bih volela cuti vase misljenje i da li je neko imao slicnu situaciju? Poz. Zeljka

Оставите одговор на Milena Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.