Ako ste se nekada zapitali kako izgleda jedan psihoterapijski proces, evo prilike da to i otkrijete.
Predstavljamo vam studiju slučaja Borjane Gavrić, psihologa i psihoterapeuta u procesu edukacije. Studija je skraćena i prilagođena formi naših tekstova.
Ceo materijal preuzet je od Borjane, uz saglasnost supervizora i klijentkinje o kojoj je reč.
Prikaz psihološkog tretmana
1. Konceptualizacija slučaja
Anja prvi put dolazi na seansu 18.6.2015. godine. Navodi da je drugi put kod psihologa. Prvi put je bila prije osam, devet godina, ali ne na terapiji, radila je test inteligencije. Oduševljena je što je napokon odlučila da dođe kod psihologa – terapeuta. Anjina dobra drugarica koja već ide na psihoterapiju nagovorila ju je da pokuša i ona. Kontakt sa Anjom se uspješno ostvaruje. Svjesna je situacije u kojoj se nalazi. Prihvata je, ali ne do kraja i kako navodi, uvijek se nada da će proći, samo joj je potrebno da uz nečiju pomoć potvrdi tu svoju nadu, pošto konstantno sumnja u nju. Pričljiva je i otvorena osoba. Tokom prvog susreta urađena je procjena mjernim instrumentima. […]
1.1. Klinička procjena
Podaci o klijentu. Anja ima oko 30 godina, živi većim dijelom godine sama u stanu u jednom manjem gradu, dok su joj roditelji u obližnjem selu za to vrijeme, a onda u zimskom periodu dodju kod Anje i žive svi zajedno u stanu. […] Ima sestru koja je starija, udata je, ima dvoje djece, sina i kćerku, žive u istom gradu kao i Anja. Anja navodi da se dobro slaže sa sestrom. Dešava se da sestrine probleme podnosi znatno teže nego svoje sopstvene. Sestričina ima česte zdravstvene probleme, pa je to prilično pogađa, bude joj teško tih dana. Osnovnu školu je završila u svom gradu, dok je srednju ekonomsku školu završila u obližnjem gradu jer je htjela da osjeti kako je to kad živi dalje od kuće, te su joj njeni roditelji to i omogućili. Poslije toga upisuje […] fakultet u istom gradu koji završava u roku. Oko četiri godine je radila u računovodstvu jedne firme. Tri mjeseca je bila bez posla i po povratku je živjela sa roditeljima što joj je, kako navodi „teško palo” s obzirom da period kada je pohađala srednju školu i fakultet, a poslije i dok je radila, nije živjela sa njima, pa se već bila i odvikla. Treća je godina kako radi kao asistent na fakultetu na kome je i završila studije. Anja se ne vraća da živi i obližnji grad u kome je provela tinejdžerske dane, ali i studentske, nego ostaje da živi u svome gradu i odlučuje da putuje svaki dan do posla.
Glavne tegobe na koje se žali. Anja se žali na oca koji trenutno ne radi. Ne smeta joj, kako navodi, to što ona finansijski pomaže svoju porodicu, već joj smeta to što njen otac i ne traži posao, misli da je lijen. Firma u kojoj je radio je „propala” i on već godinu dana sjedi kući bez posla. Smatra da su nekako u porodici zamjenili uloge, da sada više ona brine o roditeljima, zajedno sa sestrom, nego roditelji o sestri i njoj. Zna da su joj roditelji zahvalni, ali nekada je i to nervira, jer osjeća da je ljuta na oca što ništa ne radi povodom toga što ne zarađuje. Ocu nikada nije rekla da joj to smeta, mada smatra da mu je to indirektno i saopštila. Otac je najmlađi u svojoj primarnoj porodici, pa Anja misli da je jednim dijelom i razmažen i kako navodi „nikada nije bio pretjerano vrijedan”. Koliko se sjeća, pomagao je samo ponekad mami u vrtu. Najviše od svega je nervira što tu njegovu osobinu prepoznaje i kod sebe iako smatra da se uspješno bori sa tim. „Natjera” sebe da uradi neku od aktivnosti, vožnja biciklom, npr. Žali se što roditeljima često ne iskazuje emocije, a voljela bi to, rijetko ih grli, npr., iako oni često upućuju emocije ka njoj.
Pored problema koji ima sa porodicom, odnosno sa ocem, kako ona misli, Anja se žali kako teško podnosi „ogovaranja od strane kolega”, smatra da je to glavni problem zbog kojeg je odlučila da dođe kod psihologa-terapeuta. Svjesna je da ne može spriječiti ogovaranja, ali želi da nauči kako da reaguje u takvoj situaciji. Navodi da je nezadovoljna zbog svoje reakcije koja se najčešće ispoljava „blokadom, izolacijom…“ Osim što neadekvatno odreaguje, Anja sebi napravi dodatni problem, jer sate i sate provede analizirajući svoju reakciju i onda bude „ljuta na sebe“.
Takođe, Anja navodi da često ne kaže svoj stav povodom bilo čega kao i to da ima vrlo nisko samopouzdanje. Nesigurna je u sebe.
Istorija sadašnjih tegoba. Tegobe na koje se žali opisuje kao osjećanje ljutnje, često i bijesa, pretežno na oca povodom toga što je lijen i što uopšte nema „blizak odnos“ s njim. Smeta joj i što ne može da iskaže emocije prema roditeljima. Voli ih, ali joj se čini da se pred njima na neki način „zatvara“ dok to nije slučaj sa sestrom i drugim prijateljima.
Kada su u pitanju „ogovaranja od strane kolega“, na čemu želi prvo da radi sa terapeutom, smeta joj što često ne reaguje, što blokira, što u tim situacijama ne zna šta da kaže, kako da se postavi. Nezadovoljna je svojom reakcijom i to joj kako kaže „ne bude malo“, nego kasnije analizira tu svoju „blokadu, izolaciju“ i onda bude ljuta na sebe.
Psihijatrijska istorija. Psihijatrijski nije tretirana, iako je imala veliku želju da nekada popriča sa psihijatrom. […]
1.2. Formulacija slučaja
[…]
Radne hipoteze:
- Omogućiti Anji da putem procesa ventiliranja iznese što više informacija vezanih za „ogovaranja od strane kolega”, odnosno povezivanja da je „u vezi sa oženjenim muskarcem – profesorom” u cilju što boljeg razumijevanja njenih emocija, ali i samog problema.
- Raditi na prihvatanju sebe i svojih osjećanja.
- Raditi na prevazilaženju iracionalnih misli i negativnih nezdravih emocija, kao i reakcija („blokada, izolacija”, kasnije i „ljutnja na sebe”) pomoću liste REBT intervencija.
- Učiti Anju zdravim emocijama i adekvatnim reakcijama (nezadovoljstvu, asertivnosti) putem formiranja novih racionalnih uvjerenja.
- Raditi na samopouzdanju.
| Problemi | Aktivirajući događaji | Iracionalna uvjerenja | Posljedice |
Izolacija, blokada, odnosno nezadovoljstvo reakcijom kada čuje priče da je u vezi sa profesorom sa kojim radi, koji je takođe iz njenog mjesta |
Ogovaranja od strane kolega; „direktno obraćanje koleginice sa indirektnom pričom o meni“ |
„Moram da im (joj) odgovorim na adekvatan način, jer ako im (joj) ne odgovorim, ja sam slabić“ |
Izolacija, blokada, nemogućnost da adekvatno odreaguje |
Ljutnja na sebe koju osjeća kada razmišlja o svojoj reakciji |
Nezadovoljstvo reakcijom (sekundarni problem) |
„Ja sam slabić, nisam smjela da blokiram“ |
Ljutnja na sebe povodom izolacije, blokade, neadekvatne reakcije |
Ljutnja na oca povodom njegove ljenostiNesigurnost u pogledu sebe, pasivno reagovanje, nisko samopouzdanje |
„Tata je bez posla, ali i dalje ništa ne preduzima. Lijen je.“ |
Ljutnja, ponekad i bijesNesigurnost, pasivnost, nisko samopouzdanje, nisko samopoštovanje |
2. Ciljevi i plan tretmana
2.1. Ciljevi tretmana
Lista problema na kojima klijentica želi da radi. Anja se žali na odnos koji ima sa roditeljima, pogotovo sa ocem. Često je ljuta na njega zato što on ne radi, i ništa ne čini povodom toga da nađe način na koji bi zaradio novac. Zatvorena je kada je u pitanju iskazivanje emocija prema roditeljima. Ni pozitivne, ni negativne emocije ne upućuje svojim roditeljima dok prijateljima ili sestri svakodnevno upućuje emocije koje osjeća dok je sa njima. Želi da nauči da iskaže emocije prema roditeljima, želi da im pokaže da ih voli iako je svjesna da oni to već znaju.
Anja se žali i na odnos koji ima sa jednom koleginicom, takođe asistenticom, ali sa dužim radnim stažom od nje, koja je uvijek „uzima na zub” i koja često „smišlja priče” na njen račun. Poslednja je da je Anja u vezi sa jednim kolegom sa kojim radi, profesorom, starijim muškarcem koji je oženjen („Često mi bude neprijatno kada sretnem profesora i njegovu suprugu u našem malom mjestu, dođe mi da propadnem u zemlju”). Na ovom problemu, Anja želi prvo da radi.
Takođe, žali se na pasivnost kao i na to da ima nisko samopouzdanje.
Ciljevi. Anja je nezadovoljna pričama koje „kruže gradom“, ne zna kako da reaguje, uglavnom je nezadovoljna svojim reakcijama.
Prvi cilj tretmana je omogućiti Anji da kroz proces ventiliranja spozna i razvrsta svoje emocije i uvjerenja, da izbaci iz sebe sve ono negativno što je muči kako bi dobila što više informacija šta je ono što zapravo osjeća. Raditi na tome da prihvati sebe, da prihvati sve ono što osjeća.
Poslije Anja „prežvakava“ tu svoju reakciju i bude ljuta na sebe što nije reagovala. Govori sebi kako je mogla reći ovo ili ono.
S obzirom da se kod Anje pojavljuje i sekundarni problem povodom neadekvatne reakcije, prvo će se raditi na tom problemu. Učiće da iracionalna uvjerenja zamjeni racionalnim, kao i to da nezdrave emocije zamjeni zdravim. To će takođe biti cilj tretmana.
Kroz učenje adekvatnog reagovanja u neprijatnim situacijama za Anju, poslije će biti cilj naučiti je asertivnosti kao i tome da iskazuje emocije prema roditeljima onda kada želi da oni to znaju, pogotovo prema ocu.
Krajnji cilj tretmana jeste da Anja prihvati sve šta joj se dešava i da radi na tome da sve češće osjeća zdrave emocije. Raditi na Anjinom samopozdanju.
2.2. Plan tretmana
Kao prvo, planirano je da Anja postavi jasne ciljeve tretmana u dogovoru sa terapeutom. Prije toga poželjno je da napravi listu problema na kojima želi da radi. Takođe, što više raditi proces ventiliranja sa Anjom kako bi sama sebi dala što više informacija. […]
3. Tok tretmana
3.1. Prva seansa (18.6.2015)
Tokom prve seanse Anja je uradila testove od značaja […]. Ušla je bojažljivo kod terapeuta. U početku kao da je „procjenjivala“ šta će da kaže, međutim vrlo brzo se opustila. Na audio snimanje je pristala bez problema. Činilo joj se zgodnim da i ona nekad posluša svoju seansu. Govorila je o sebi, dala je neke osnovne podatke vezane sa sebe i svoju porodicu. […] Anja navodi da je nezadovoljna time što ne zna da iskaže emocije prema roditeljima dok joj to nije problem sa sestrom ili prijateljima. Čini joj se da se pred roditeljima na neki način zatvara. Izlistala je više problema koje ima, vezani su za porodicu, za posao, odnos sa kolegama, ali i za njeno samopouzdanje. Pošto se najviše žalila na to da roditeljima ne zna da iskaže emocije, dobila je zadatak u toku seanse da pošalje poruku roditeljima u kojoj će im iskazati emocije. Učinila je to. Tata je vrlo brzo odgovorio, ne pitajući ništa, nego je samo uzvratio emociju. Bila je vidno srećna i zadovoljna zbog učinjenog. Anja smatra da „nije fer“ što izdržava roditelje. Međutim, poslije kada razmišlja o tome, osjeća se „krivom“ što je tako i pomislila. Ukratko joj je objašnjen ABC model.
3.2. Druga seansa (22.6.2015)
Na drugoj seansi Anja iznosi problem koji ima sa koleginicom. Često je nezadovoljna reakcijom koju ispolji prema njoj, pasivna je, najčešće i ne reaguje, slično kao što joj se dešava i u odnosu sa ocem. U gradu često čuje priče koje su vezane za nju, odnosno kako ima vezu ili tzv. „šemu“ sa jednim od profesora koji je stariji i pri tome oženjen. Priču joj skoro uvijek saopšti upravo ta koleginica koja je baš i ne voli prema Anjinim riječima. Na sam pomen te priče u odnosu sa pomenutom koleginicom, Anja skoro nikada ne reaguje, ima blokadu, izoluje se, odnosno napusti prostoriju i poslije osjeća krivicu ili bude ljuta na sebe zbog takve svoje reakcije. Anja navodi da se osjećala „kao slabić“ u jednoj takvoj situaciji zato što joj nije odgovorila, te je zbog toga osjećala krivicu i bila ljuta na sebe. Misli da je to bilo presudno. Otkriven je sekundarni problem. U ovoj seansi je proširena lista problema na kojima Anja želi da radi. Navodi da joj je sada bitnije da se bavi svojim reagovanjem u tim neprijatnim situacijama kada je „predmet ogovaranja u gradu“. Dogovor je da se prvo radi na ovom problemu, u odnosu na problem koji ima u porodici, ali predočeno joj je da će se prvo raditi na sekundarnom problemu koji je prepoznat na ovoj seansi.
Formirani problemi i ciljevi:
| Problemi | Ciljevi | Intervencije |
| Ljutnja na oca povodom njegove ljenosti | Prihvatanje emocije ljutnje i asertivni razgovor sa ocem | Osporavanje iracionalnih uvjerenja i derivata, psihoedukacija, asertivni razgovor sa ocem |
| Blokada, izolacija, uopšte neadekvatna reakcija povodom toga što drugi ljudi izmišljaju laži o njoj, koleginica je dovodi u „vezu” sa profesorom sa kojim radi | Prihvatanje da drugi ljudi mogu da pričaju šta hoće;adekvatna reakcija sledeći put u nekoj sličnoj situaciji | Osporavanje iracionalnih uvjerenja i derivata, psihoedukacija, samoprihvatanje, prihvatanje sopstvenih reakcija, asertivni razgovor |
| Ljutnja na sebe povodom neadekvatne reakcije prema drugima | Sve ovo da se uokviri kao snaga jer će ljudi odustati, samoprihvatanje, nezadovoljstvo | Osporavanje iracionalnih uvjerenja i derivata, psihoedukacija |
| Pasivnost u komunikaciji | Asertivnost, asertivna komunikacija | Psihoedukacija, asertivne tehnike |
[…]
3.4. Treća seansa (10.7.2015)
Odmah po ulasku, Anja navodi da je koleginici koju je već pominjala poslala poruku o svojoj zamjeni. Nikada to ranije nije učinila, uvijek bi direktno saopštila „takve stvari“. Njih dvije sarađuju sa pomenutim profesorom na srodnim predmetima, s tim što se koleginica više pita za neke stvari jer duže radi, a uskoro bi trebalo i da doktorira. Anja navodi da kao da je dobila neku snagu. Očekuje da je nazove koleginica, jer studentica-demonstrator koja će je mijenjati je studentica koju baš ne voli ta koleginica. Na trećoj seansi Anja je učila ABC model na konkretnom primjeru sekundarnog problema. Formirano je B sekundarnog problema koje glasi: „Ja sam slabić, nisam smjela da blokiram“. Anja je učila B-C vezu, potom je osporavano iracionalno B sekundarnog problema, prvo je osporavan drugi dio uvjerenja, potom prvi, osporeno je na sva tri nivoa (empirijskom, funkcionalnom i logičkom). Anja je odmah shvatila u čemu je poenta. Osporavanje je brzo završeno. Novo racionalno uvjerenje koje je formirano glasi: „Voljela bih da ne blokiram kada se nađem u neprijatnoj situaciji, ali smije mi se desiti i to ne znači da sam slabić, nego da ponekad imam nestabilno ponašanje“. Urađena je racionalno emotivna imaginacija. Umjesto ljutnje na sebe, Anja je uspjela da osjeti nezadovoljstvo, što je postavljeno kao cilj, razmišljajući sa novim B. Misli da je vježba odlična.
Za domaći zadatak je dobila da ovu vježbu radi dva puta dnevno, ujutro i uveče.
Šematski prikaz:
Primarni problem: Sekundarni problem:
A – ogovaranje od strane kolegaB –C – blokada, izolacija |
A – nezadovoljstvo reakcijomB – „Ja sam slabić, nisam smjela da blokiram“C – ljutnja na sebe |
3.5. Četvrta seansa (20.7.2015)
Anja navodi da joj koleginica ništa nije prigovorila vezano za zamjenu. Bila je vidno srećna zbog toga. Racionalno emotivnu imaginaciju Anja je radila redovno uz ispisivanje rečenice u svesku, poslije odrađene imaginacije, jer voli pisanje, kako kaže. Navodi da pisanje na nju ostavlja veći efekat. Ima utisak da joj se polako automatizuje ovo uvjerenje. Svakim danom joj se čini sve logičnije da tako misli. Nije se našla u nekoj sličnoj situaciji gdje bi mogla da ispita dal’ bi osjećala „krivicu“ ili „ljutnju na sebe“ zbog svoje „blokade“. Terapeut je predložio da naprave razliku između „krivice“ i „ljutnje na sebe“, jer Anja malo koristi jedan termin, malo drugi. U dogovoru sa Anjom osjećanje „krivice“ zamjenjeno je drugim terminom, tj. „ljutnjom na sebe“. Anja je bila oduševljena ovom zamjenom, pogotovo poslije objašnjenja da krivicu često osjećamo u odnosu na druge, a ljutnju u odnosu na neku svoju neadekvatnu reakciju, zato joj je sam termin „ljutnja na sebe“, kako kaže „bolje legao“. Anja navodi da je nekad čak zadovoljna svojim nereagovanjem, na šta ju je terapeut pohvalio jer to pokazuje njenu snagu. Navodi da joj je lakše da ne ulazi sa „takvim osobama“ u sukob, pošto ta koleginica je neko sa kim nije dobro ulaziti u konfliktne situacije. Ohrabrena je da kada je nešto ne zanima, to i kaže, samo naglas, jer ima pravo da je nešto ne zanima, pogotovo „tračevi na poslu“. Navodi da nije sigurna da li profesor zna za „priče po gradu“, ali je njoj svakako neprijatno kada sretne njega i njegovu ženu ili kada radi sa njim. Na terapeutov prijedlog da sa profesorom popriča o „aktuelnoj temi“, Anja navodi da ne bi mogla, možda nekad kasnije, ali osjeća da sad nije spremna. Ako se ovo bude nastavilo, razmisliće o tome. U ovoj seansi tražilo se B primarnog problema. B primarnog aktivirajućeg događaja glasi: „Moram da joj odgovorim na adekvatan način, jer ako joj ne odgovorim, ja sam slabić“. Prije traženja iracionalnog uvjerenja, postavljen je cilj primarnog problema – adekvatna reakcija. („Naučiti da adekvatno odreagujem, nekad će biti dobro da kažem nešto, a nekad ne, nekad će i izolacija biti poželjna“).
3.6. Peta seansa (9.8.2015)
U petoj seansi Anja iznosi da je ponovo čula „priče“ od jedne dobre drugarice. U momentu kad joj je drugarica navela od koga je čula, naišla je ta žena koja je to „prepričavala po gradu“. Anja navodi da joj je bilo zanimljivo da posmatra samu sebe pri tom susretu, ali i tu stariju gospođu kako je pozdravlja, iako ju je dan ranije „tračala“. Nije se puno bavila time. Navodi da se lako „prebacila“ na drugu temu. Čak kaže da nije osjetila nezadovoljstvo, nego zadovoljstvo jer je u tom trenutku mislila da „takvim ljudima“ nekad treba, a nekad ne treba odgovoriti. Desila se situacija da ju je nazvao pomenuti profesor da je pita nešto vezano za neke vježbe. Profesor je bio u društvu navedene koleginice, tako da je Anja ubijeđena da je ta koleginica „nahuškala“ profesora da je nazove da bi poslije mogla da priča kako se čuju. Srela se poslije sa koleginicom, međutim, nije bilo govora o tome.
Domaći zadatak je redovno radila, zato i misli da je bila zadovoljna svojim reakcijama. Nastaviće da ga radi kako je dogovoreno. Dogovoreno je i da bilježi situacije u kojima je nezadoovljna svojom reakcijom. Sve to može upisivati u obrazac za ABC model. Terapeut joj je objasnio na koji način se to radi.
3.7. Šesta seansa (18.8.2015)
Vidno raspoložena, Anja je ušla kod terapeuta. Na njenom licu je nešto bilo drugačije, zračila je. Navodi da je ponovo bila izložena jednoj situaciji gdje je „uhvatila sebe“ da uopšte nije razmišljala o svojoj reakciji, jednostavno ju je prihvatila, nije to „prežvakavala“ kasnije. Bila je mirna povodom svoje reakcije, čak se u toj situaciji bavila nekim drugim aktivnostima, kao što je čitanje knjige, na primjer.
Dogovoreno je da domaći zadatak sada radi po potrebi jer ovim primjerom je pokazala da se racionalno uvjerenje sekundarnog problema učvršćuje.
Nakon osporavanja iracionalnog uvjerenja primarnog problema, novo uvjerenje koje je formirano glasi: „Voljela bih da joj odgovorim na adekvatan način, ali ne moram i to ne znači da sam slabić, nego da ponekad ispoljavam nestabilno ponašanje“.
Za domaći je dobila da formirano racionalno uvjerenje ispisuje tri puta dnevno, ujutro, popodne i uveče.
3.8. Sedma seansa (26.8.2015)
Anja je bila raspoložena tokom seanse. Navodi da se baš dobro osjeća. Novo B sekundarnog problema nije ispisivala, ni po potrebi, misli da je to već postao njen način razmišljanja („Sada znam da je u redu da se nekad i ne snađem, znam da je u redu nekad i da prećutim, ne grizem se više zbog toga, nisam uvijek baš zadovoljna, ali nisam ni ljuta“). Terapeut joj je predložio da se nagradi zbog usvajanja racionalnog uvjerenja. Oči su joj bile pune suza u tom momentu, ali je obećala da svakako hoće, mada nema ideju kako će to učiniti („Ovo je baš veliki korak za mene, vidim sada da i Vi tako mislite“). Derivat „ja sam slabić“ primarnog problema, ponovo je osporen na sva tri nivoa, pošto je Anja naglasila da dok je ispisivala racionalno uvjerenje primarnog problema kod kuće, nekako se uvijek vraćala na to „ja sam slabić“. Misli da je to kod nje baš jako. Urađen je đavolji advokat sa Anjom, koji joj se baš dopao, potom i cik-cak tehnika.
Za domaći zadatak je dobila da radi cik-cak tehniku ujutro i uveče koristeći racionalno uvjerenje primarnog problema.
3.9. Osma seansa (8.9.2015)
Anja navodi da je redovno radila domaći zadatak („Baš vjerujem u to što pišem“). Samo jednom u proteklih 15 dana se „raspravljala sama sa sobom“, ostalo je sve bilo vjerovanje 100% u ono što je napisala. Na poslu se desila jedna „stuacija“ u kojoj je najnormalnije prihvatila svoju „izolaciju“ povodom priče njene koleginice o jednoj drugoj asistentici. „Samo sam napustila prostoriju“ i bila je zadovoljna kako je odreagovala, mada priznaje da joj često derivat „ja sam slabić“ prođe kroz glavu. Uvijek misli da može više, bolje, drugačije. Na terapeutovo pitanje „zbog čega je to tako, šta misli?“ Anja odgovara da često sumnja u svoje sposobnosti, jer joj se nekako čini da drugi ljudi brže napreduju od nje. Počela je više da čita, trči, uči ruski. Navodi „Nisam znala da život može biti ovako lijep i dobar“. Novost je i da se na poslu zauzela za svoj stav o načinu vođenja vježbi koje drži iako je dotična koleginica imala neke druge prijedloge kao i ostale kolege. I tada je bila zadovoljna svojom reakcijom, i sada je zadovoljna kada se sjeti. Navodi „rekla sam im zašto mi se dopada kako sarađujem sa studentima i kako organizujem vježbe, svi su me gledali, valjda im je bilo interesantno što iznosim svoj stav o tome“. Kasnije navodi da joj je bilo zanimljivo da ih posmatra kako oni nju posmatraju. Po završetku posla, otišla je u knjižaru po knjige za ruski, to joj je bila nagrada. Ponosna je na sebe zbog toga i navodi „sad znam o kakvoj ste snazi pričali na početku terapije“.
Dobila je knjigu „Vodič u razuman život“ na čitanje. Cik-cak tehniku nastavlja da radi dva puta dnevno, ujutro i uveče.
3.10. Deveta seansa (4.10.2015)
Anja navodi da redovno uči ruski. Presrećna je zbog toga. Vidno je bila raspoložena. Kaže da je domaću zadaću uredno radila, dva puta je ispisivala, prema dogovoru, i po potrebi treći put je rečenicu ponavljala u sebi. Misli da joj cik-cak tehnika baš pomaže, ali za sada nema potrebu da se „raspravlja sama sa sobom“. Navodi da je češće osporavala derivat, za koji je primjetila da je dosta jak.
Počela je da uči ruski jer želi da ode iz zemlje, međutim konstantno preispituje svoju odluku, sumnja u svoje sposobnosti. Sa terapeutom je željela posebno razgovarati o tome. Dobila je ponudu da ide u Rusiju da čuva neku stariju gospođu, navodi da je preispitivala svoju odluku, dvoumila se, tad je pomišljala kako ima „nestabilno ponašanje“ i ako pristane, i ako odbije. Odbila je, ali je osjetila nezadovoljstvo. Navodi da ne „prežvakava“ svoju odluku, ali opet „nezadovoljna“ je, na neki način. Zna da sad nije pravi momenat da ode jer nije savladala jezik, ali ne zna kako će biti u budućnosti. Boji se da ponovo ne posustane. Terapeut je predložio Anji da joj pokaže koja tehnika je dobra za donošenje odluka. Anja je pristala. Bilo joj je drago. Ispisala je na list papira ZA i PROTIV da ode, i ZA i PROTIV, da ostane. Na kraju kad je sabrala bodove, dobila je da treba ići za Rusiju, 20:2, ali dok nauči jezik. Bila je zadovoljna ovim što je uradila. Srećna, na neki način.
I dalje za domaći zadatak radi cik-cak tehniku.
3.11. Deseta seansa (29.10.2015)
Anja dolazi vidno raspoložena. Redovno je pisala domaći i skoro uvijek je vjerovala 100% u ono što je napisala. Misli da joj se to već automatizuje. Nekako odmah vjeruje u racionalno uvjerenje koje ispiše. Anja navodi da je „hladnija“ prema ljudima, kao da je više ne zanima šta drugi pričaju, pogotovo koleginica koja ju je najviše ogovarala. Sad su joj i simpatični svi ti njeni „ispadi“ i sve te njene „priče“. Npr. kada je sretne u prostorijama fakulteta, redovno nekoga prokomentariše, Anja navodi da tada samo slegne ramenima i to je to, bude zadovoljna svojom reakcijom, pogotovo kada vidi kako je njena koleginica posmatra. Na pitanje terapeuta dal’ joj terapija pomaže, Anja kaže „Šta pomaže, kao da sam ponovo rođena, nekako sam snažna“. Navodi situaciju koja je slična samom početku seansi gdje je govorila da ima problem da iskaže emocije prema ocu, odnosno roditeljima. Sada je imala problem sa jednom drugom koleginicom, u smislu da nije mogla adekvatno da pokaže kako se osjeća kada koleginica „u 5 do 12“ traži od nje da je zamjeni na kraju vježbi koje je držala. Terapeut joj je tražio da ovaj primjer poveže sa svim što smo do sada radili, Anja je vrlo brzo znala da objasni ABC model i sve je potrebno upisala u obrazac za ABC model. Takođe, navodi da je prepoznala i sekundarni problem, „prežvakavala“ je svoju reakciju i bila je ljuta zbog toga. Koleginica je tražila da je mijenja pola sata pred kraj vježbi koje je držala, Anja je odgovorila da može jer ta koleginica nema uvijek prevoz za kuću pa joj je bilo žao, ali poslije je bila ljuta na sebe zbog toga što je pristala jer je imala isplanirane obaveze koje je „poremetila“ ovim. Dogovoreno je da sledeći put kada joj koleginica bude tražila zamjenu, da je odbije. Neprijatnost se preživi, a da bi se uvjerila u to, dobila je dodatni zadatak, a to je da traži uslugu od nekog. Dobila je upute na koji način to da uradi. Takođe, imala je situaciju gdje se obratila profesoru sa kojim je povezuju i sada joj je skroz u redu da mu se obrati, više joj nije neprijatno. Planira da možda otvoreno sa njim i priča o temi koja je „aktuelna“ u gradu, što joj je prije bilo nezamislivo. Pohvaljena je zbog toga.
Cik-cak tehniku primarnog problema radiće samo po potrebi.
3.12. Jedanaesta seansa (12.11.2015)
Anja je došla na seansu vidno tužna. Navodi da joj je pas bolestan, ne može na noge i mnogo je tužna zbog toga. Prihvata da je bolestan i da bi ga mogla izgubiti, ali opet, žao joj je da gleda kako se pati jer misli da ga „mnogo boli“. Terapeut joj je predložio da sve što osjeća ispiše u dnevnik koji vodi, jer će se tako na neki način osloboditi emocije. Anja navodi da je baš razmišljala o tome i hoće, učiniće to po završetku seanse.
Kaže da ju je koleginica, koju je prošli put pominjala terapeutu, ponovo nazvala, odmah poslije prethodne seanse, ovaj put ne da je mijenja, nego da pozajmi neke vježbe od nje. Kada se javila, ništa je nije čula, pa joj je obećala da će je pozvati kasnije. Terapeutu navodi da nije pokušala da izbjegne odgovor, odnosno da se pripremi za odgovor, nego je zaista nije čula zbog buke. Pozvala ju je kasnije i odbila je. Primjetila je da je koleginici bilo krivo pogotovo što joj je momak dolazio iz Njemačke i baš tad joj je trebala pomoć zbog nedostatka vremena. Međutim, mislila je da će joj biti više krivo što ju je odbila, ali dobro se osjećala poslije toga. Ohrabrena je zbog svog djela.
Ispisivala je rečenicu kući, „rasprava“ nije bilo. Umjesto po potrebi, pisala je tri puta. Prijalo joj je. Nije tražila uslugu jer je bila zaokupljena oko psa, pa kako navodi, nije stigla. Dobila je isti domaći zadatak.
3.13. Dvanaesta seansa (13.12.2015)
Anja navodi da je u proteklom periodu bilo sve mirno, „neka ravna linija“. Roditelji su joj došli sa sela ovih dana, tako da se sada druži sa njima. Prija joj to. Navodi da joj mamina kuhinja baš odgovara ovih dana jer aktivno uči ruski. Svakodnevno im upućuje pohvale za neke sitnice i nije joj teško da to čini. Zato misli da ne treba posebno da se bavi na poboljšanju odnosa sa roditeljima. Smatra da je to već postigla. Mnogo toga je naučila na terapiji što je primjenljivo i na odnos sa njima. Sa tatom je razgovarala o njegovoj ljenosti i navodi da on u poslednje vrijeme, od tog razgovora, često pomaže jednom komšiji u nekim poslovima i dobija dnevnicu za to.
Uradila je domaći zadatak – traženje usluge. Prije joj je bio problem da bilo šta zatraži od nekog, skoro uvijek bi prećutala. Navodi da joj se pokvarila mašina za veš i pošto je tata bio kući, mislila je da to prepusti njemu, ali je onda to vidjela kao idealnu priliku da ona to reguliše, a tatu da ne uključuje u to. Pozvala je majstora, došao je, popravio mašinu za veš, a kasnije ga je ponudila kafom, kolačem. Inače kaže da prije to nikad ne bi uradila, čak bi pozvala tatu iz sela da to riješi. Bila je ponosna na sebe „nije mi bilo ni neprijatno, bila sam srećna zbog toga“. Ovih dana išla je u Sarajevo na produženi vikend, odlučila je sebe da časti. „Ne mogu da vjerujem koliko je život lagan kada znam da komuniciram!“ Navodi da se izblamirala, nenamjerno. Sjela je u pogrešan autobus za Sarajevo. I dok je čekala, pravi autobus za Sarajevo je već otišao. Izašla je, sačekala novi. Smijala se svemu tome. Prije bi se iznervirala, a sada je samo „dala dozvolu“ kako kaže „da sve smije da se dešava“. Sad je dobila zadatak da se svjesno izblamira, da svjesno doživi neprijatnost i da se samoposmatra.
Ispisivala je rečenicu svaki dan i dalje. U proteklih mjesec dana imala je dvije „rasprave“, ali „ništa strašno“. Misli da sada već misli novo B.
3.14. Trinaesta seansa (29.12.2015)
Anja navodi da su ponovo počele „priče“. Ovaj put je razmišljala ozbiljno da popriča sa profesorom, ali misli da ipak neće to učiniti. Ono zbog čega misli da neće jeste to što je on „hladan“ čovjek i misli da je neće razumjeti. Tu situaciju koja se dogodila smjestila je u obrazac ABC modela. Pohvaljena je da je dobro to učinila. Jedna njena dobra drugarica ju je nazvala da provjeri istinitost „priča“. Anja navodi da nije puno razmišljala, nije se nervirala, nego je pozvala drugaricu da popiju kafu nasamo. Čak nije ni odlagala tu kafu, nego je to odmah učinila. Drugarica je pristala, Anja joj je sve objasnila i rekla da je odluka svakako na njoj kome će da vjeruje. Na kraju, kako navodi, drugarica se njoj izvinjavala. Međutim, Anji se čini da sada priča nije krenula od one koleginice sa kojom ima problema. Drago joj je.
Nije se „izblamirala“ jer je bila usredsređena na ovo što se dogodilo, tako da nije uradila taj dio domaće zadaće. Navodi da nije namjerno odložila, nego joj njen grad, a ni grad u kome radi nisu povoljna mjesta za to jer je tu skoro svi znaju, pa da „ne krenu dodatno neke priče“. Terapeut je pokazao razumijevanje prema tome, ali je dobila isti domaći zadatak.
3.15. Četrnaesta seansa (17.1.2016)
Anja dolazi raspoložena. Odmah navodi da se „obrukala“ na benzinskoj pumpi u gradu u koji rijetko ide, ali sad je tamo išla kod drugarice. Tražila je kartu za autobus za jedno drugo mjesto. Čovjek je pomislio da se zeza, međutim, Anja navodi da je bila ubjedljiva tako da je vidjela kako zaposlenik misli da sigurno „nije normalna“. Izdržala je, iako ju je baš bio blam. Osjećala je neprijatnost, navodi da je htjela „da propadne u zemlju“, pogotovo što je na pumpi radio stariji čovjek, godište njenog tate. „Ali preživjela sam i to bez problema!“
S obzirom da je Anja već savladala asertivnost, na ovoj seansi sa terapeutom je razgovarala o svojim vrijednostima, jer kako kaže „I dalje sam jako nesigurna, brzo mi se poljulja samopouzdanje“. Anja je pokušala da identifikuje svoje vrijednosti. Terapeut joj je objasnio razliku između vrednovanih životnih smjerova i specifičnih, ostvarivih ciljeva.
Za domaći je dobila da razmisli o svojim vrijednostima. Sada za domaći govori rečenicu dva puta dnevno, više je ne ispisuje, osim po potrebi. Situacije u kojima ima nezdrave emocije ili neadekvatne reakcije upisuje u obrazac za ABC model.
3.16. Petnaesta seansa (28.1.2016)
Anja navodi jednu situaciju koja se desila protekle sedmice. Na fejsbuku je „osvanuo status“ kod jedne djevojke iz njenog mjesta u kome proziva profesore kako ništa ne rade, kako nemaju znanja. Prije toga Anjin kolega je okačio fotografiju na svom fejsbuk profilu njega i Anje sa fakulteta tokom pauze. Sigurni su da je taj status bio na njihov račun. Anja navodi da joj nije bilo prijatno da to pročita, ali nije se puno ni potresla zbog toga, bilo joj je krivo, jer će to i drugi čitati, ali nije to „prežvakavala“. Bila je smirena. Terapeut joj je dao zadatak da sve to posloži u ABC model kako bi i sama uvidjela zašto je mirno reagovala i bila zadovoljna svojom reakcijom. Anja je to uradila bez problema i shvatila je koliko sada daje dozvolu ljudima da mogu da rade šta hoće, ali isto tako, upravo zbog toga, prihvata sebe i druge ljude takvi kakvi jesu.
Za domaći racionalno uvejerenje će i dalje zamišljati po potrebi.
Nastavljena je priča o vrijednostima. Anja ističe da je njena vrijednost razumijevanje drugih ljudi, saosjećanje, te joj se zbog toga sviđa posao asistenta. Voli da pomaže drugima, da podučava druge. Osjeća se dobro poslije toga.
3.17. Šestnaesta seansa (8.2.2016)
Anja je bila vidno raspoložena. Navodi da je u poslednje vrijeme puno učila. Ponosna je na sebe. U pauzama je šetala, 4 km dnevno. Primjetila je da racionalno uvjerenje nije puno ponavljala, niti ga je ispisivala. Navodi da tek sada shvata zašto se zadaje ovaj domaći zadatak, sada djeluje, i racionalno-emotivna imaginacija i cik-cak tehnika. Sve joj sada ima smisla. Desi se da „upadne“ u određene krize, ali terapeut joj je potvrdio da je to sasvim normalno što je Anja prihvatila. Često se nagrađuje za promjenu svog ponašanja. Sada je kupila kartu za koncert.
Terapeut je sa Anjom nastavio priču o vrijednostima, uradio je vježbu „Prisustvovanje sopstvenoj sahrani“. Rasplakala se na početku. Sjetila se bliskih ljudi koji su umrli, a koji su joj bili važni. Navodi da joj je sada jasno šta su vrijednosti. Poredeći prvo i drugo iskustvo iz vježbe, Anja navodi da joj je baš bilo teško da proživi prvi dio vježbe, bilo ju je stid što je „odustala od života“ (tad je baš plakala) dok je u drugom djelu vježbe bila vrlo ponosna jer se „ostvarila na svim poljima“.
Za domaći zadatak je dobila da uradi vježbu „nadgrobni spomenik“, date su joj jasne smjernice za tu vježbu.
[…]
3.19. Sedamnaesta seansa (21.3.2016)
Anja je donijela testove […], koje je uradila kući u okviru zadaće.
[…]
3.20. Osamnaesta seansa (3.4.2016)
Anja je uradila domaći zadatak. Navodi da je prvo poredala kategorije onako kako bi voljela da one budu poredane u njenom svakodnevnom životu. Kategorije je izložila sledećim redoslijedom: zdravlje, porodica, društvo, intimna veza, obrazovanje, karijera, rekreacija, terapija, duhovnost i šira zajednica. Naglašava da trenutno ove kategorije nisu ovako poredane, po važnosti, u njenom svakodnevnom životu i da se raduje što će sigurno sada raditi na njima, da to promjeni, čime će dobiti, kako kaže, „smisleniji život”. Kategorije je poredala sledećim redoslijedom, onako kako ih sada živi: zdravlje, porodica, obrazovanje, društvo, rekreacija, karijera, duhovnost, intimna veza, terapija i šira zajednica, u okviru svake od ovih kateorija objasnila je šta joj je zapravo važno. Svojim trenutnim poretkom je zadovoljna, ne i srećna, jer ipak je sada odredila neke kategorije da joj budu važnije zbog nekih dugoročnih ciljeva, ali je svakako raduje da neke od njih „popne” na viši nivo.
Za domaći je dobila da okupi društvo u pauzi od učenja ruskog jezika, da joj to bude nagrada, s obzirom da bi htjela da „radi” na toj kategoriji. Takođe je dobila za zadatak da obraća pažnju na momke koji prolaze pored nje u gradu, jer je naglasila u razgovoru da na intimnim vezama ne radi i da ne poznaje ni način kako bi to mogla da uradi.
3.21. Devetnaesta seansa (9.5.2016)
Domaći zadatak je uspješno uradila, odnosno dio domaćeg zadatka. Okupila je društvo, 3 puta u proteklom periodu. Naglašava da se družila više nego ikad, a da nije zapostavila ni učenje. Bila je vidno srećna. Navodi da je sa jednom drugaricom „završila drugarstvo“ i srećna je povodom toga jer uočava koliko je ta drugarica negativno uticala na nju, a da to ranije i nije toliko primjećivala. Što se tiče poretka kategorija, Anja smatra da bi ih sada drugačije poredala, jer na nekim je baš radila, dok na nekim uopšte nije. Redoslijed bi išao ovako: zdravlje, porodica, društvene veze, rekreacija, karijera, šira zajednica, obrazovanje, terapija, duhovnost i intimne veze. Naglašava da bi u narednom periodu željela ponovo da mijenja poredak. S obzirom da je sada iskusila druženje kao nagradu za učenje, a povodom intimnih veza ništa nije uradila, želi to da promjeni. Pokušala je da gleda u nepoznate momke na ulici koji su prolazili pored nje, ali kako kaže „nisam ja to znala, probala sam dva puta, ali džabe, postidila sam se i to je to, odustala sam“. Sa terapeutom je razgovarala o tome da ju je to baš razočaralo, i shvatila je da joj je ta kategorija baš bitna zato bi ju je sad „popela“ na više mjesto.
Za domaći zadatak je dobila da za kategorije koje želi da podigne na viši nivo primjenjuje nagradu i kaznu, s tim da joj nagrade budu nešto u čemu uživa, nešto što joj je najbitnije, kao što je druženje sa porodicom, uopšte druženje…
Takođe, dobila je zadatak da vodi dnevnik svojih ponašanja i emocija u okviru ABC obrasca kako bi što bolje uočila zašto joj se neke kategorije nalaze na 10. mjestu na primer, a ona želi da budu na višem mjestu, recimo drugom, trećem.
3.22. Dvadeseta seansa (21.5.2016)
Anja je uspješno vodila dnevnik u okviru ABC obrasca. Odlično razumije sam obrazac i da B dovodi do C. Uočila je da, kada „izlazi iz svoje zone komfora”, osjeća emocije stida i neprijatnosti, pa misli da su zbog toga neke kategorije rangirane niže nego što bi ona to htjela.
Kada je to spoznala, tokom jednog od izlazaka u proteklom periodu, iskoristila je priliku i prišla je jednom momku, navodi da se odlično osjeća zbog toga, nije joj se momak dopao kao muškarac, ali je ponosna na sebe što je prišla tom momku i nešto prokomentarisala, omogućila je da se njena ekipa spoji sa njegovom i fino se provedu to veče. Sebe je nagradila druženjem sa porodicom sledećeg dana, pozvala je sestru sa djecom na ručak.
Za domaći zadatak je dobila da nastavi da vodi dnevnik u okviru ABC obrasca, a ujedno da svaki dan piše stvari koje je usrećuju i na taj način radi na tome šta joj je zapravo važno.
3.23. Dvadeset prva seansa (12.6.2016)
Domaću zadaću je redovno radila. Navodi da joj je baš prijalo. Svaki dan je bilo više od pet lijepih stvari koje su joj se dešavale tokom dana. Dobila je kompletan uvid u to da sada većinu vremena racionalno misli, prihvata sve što joj se dešava i smatra da uživa u tome i da zbog toga ima funkcionalna ponašanja i zdrave emocije. „Po prvi put u životu sam uživala u godišnjem odmoru, ne pamtim kad mi se to desilo!”
Anja navodi da je primjetila da je počela da podučava druge ljude ABC modelu, ne radi to direktno, ali uviđa da ljudima objašnjava da preispitaju svoje misli povodom svega što im se dešava.
Imala je jedan razgovor sa drugaricom u kojem je asertivno razgovarala sa njom. Ponosna je na sebe zbog toga, zato što se dobro osjećala dok je razgovarala, a i poslije obavljenog razgovora. Kaže kako se u toku razgovora sjetila svega što je radila sa terapeutom. Misli da je baš u tom razgovoru primjenila sve što je do sada naučila. Pokazala je razumijevanje za drugaricu i njen problem iako se nije slagala sa tim što je drugarica uradila.
Prijavila je ispit iz ruskog, B1. Racionalno prilazi tome, spremna je na sve ishode. Dok razgovora sa terapeutom o tome, primjećuju se racionalne misli i u potpunosti odsustvo iracionalnosti. Želi da položi taj ispit i ode u Rusiju da radi. Smatra da je sada pravo vrijeme za to i da je spremna.
Dogovoreno je da se sa terapeutom vidi za dva mjeseca, kada joj prođe ispit iz ruskog jer joj je to sada broj 1 na listi prioriteta i misli kada to položi i počne da sređuje papire za Rusiju da će živjeti svoj život u skladu sa svojim vrijednostima, onako kako ona hoće, jer će tada imati vremena za sve.
3.24. Dvadeset druga seansa (30.8.2016)
Anja dolazi na seansu vidno raspoložena. Navodi da je položila ispit iz ruskog, tako da je presrećna zbog toga, ali i zato što je sve uspjela sama. S obzirom da se dugo nije čula sa terapeutom, posebno je ponosna na taj dio, jer je sada stekla uvid da može sama, da ima sve što joj je neophodno i da sve što je naučila na terapiji, primjenjuje u svakodnevnom životu. Roditelji su ponosni na nju, a kako kaže, to joj je baš važno.
Anja navodi kako je pravila novi poredak kategorija koje sada živi i kad je napokon prihvatila da sada nema nikoga, i da su intimne veze u drugoj polovini njene rang liste, da se baš tada pojavio momak koji ju je oduševio. Za sada se upoznaju. Slučajno ga je upoznala, počeli su se dopisivati i misli da se sve dobro odvija. On živi i radi u Moskvi, iako potiče iz naših krajeva. U međuvremenu je počela „sređivanje“ svojih papira za Rusiju, tamo će da radi u jednoj finansijskoj instituciji koju je već kontaktirala. Srećna je zbog svega što se dešava. Navodi da bi voljela još jednom da se vidi sa terapeutom kad ode u Moskvu, pošto će ići na kraće, pa po povratku.
Dogovoreno je da poslednja seansa bude za otprilike tri mjeseca. Dobila je ponovo da uradi testove od značaja […].
3.25. Dvadeset treća seansa, odnosno završna seansa (4.12.2016)
[…]
S obzirom da se nije vidjela sa terapeutom tri mjeseca, Anja navodi da joj je drago što vidi terapeuta jer se svašta desilo, ali sve uglavnom pozitivno. Bila je u Rusiji na razgovoru za posao. Navodi kako je imala tremu, ali pozitivnu. Čak joj se svidjelo kako se osjećala. Ponosna je na sebe kako je znala jezik, nije baš sve znala, kako kaže, ali dodaje „Naučiću jezik, tako sam i njima rekla!” Navodi da su poslodavci dobro reagovali na to njeno priznanje. Imala je i dan probnog rada u instituciji, zadovoljna je kako se snašla. „Uvijek mogu da napredujem, ima dosta da se uči, ali ne bojim se, nego se čak i radujem tome!”
Anja navodi da se odlično snašla u Moskvi. Misli da je tu došlo do izražaja njeno samopouzdanje. „Zamislite kad sam insistirala da sve radim sama, da se po gradu krećem sama, a to prije nikada ne bih uradila.” Navodi kako joj je sada jasno koliko je zapravo radila na svom samopouzdanju, zbog toga je najponosnija, jer sve što se desilo u Moskvi misli da joj je dodatno izgradilo samopouzdanje, pored toga što je samoj sebi potvrdila da sada baš vjeruje u sebe.
Anja navodi da se i dalje zabavlja sa momkom o kojem je pričala terapeutu, tako da je i s njim provodila vrijeme dok je bila u Moskvi. Srećna je zbog toga. Sviđa joj se što je direktan, preduzimljiv.
Terapeut je sa Anjom uradio prevenciju relapsa. Anja je odlično shvatila i navodi kako joj je „povratak na staro” sve rjeđi, skoro da ga i nema, mada smatra da ako se i desi povratak, da je sad spremna da se bori sa tim. Čak misli da će joj biti izazov sve to.
Anja navodi da joj je drago što se upustila u terapiju, jer smatra da se znatno promjenila. Najviše joj je drago zbog svog samopouzdanja. Početkom sledeće godine ide za Moskvu, tako se dogovorila sa poslodavcem. Žao joj je što se rastaje od roditelja i sestre, ali racionalno gleda na to. „Jesam tužna, ali to je normalno!”
Na kraju seanse Anja se oprostila od terapeuta riječima: „Dobar smo posao napravile, hvala!” Obećala je terapeutu da će se javiti kada se smjesti u Moskvu i počne da radi.
3.26. Telefonski poziv (mart, 2017)
Anja je pozvala terapeuta telefonom u martu mjesecu da kaže da sve dobro ide. U Moskvi je, radi, zadovoljna je poslom i kako napreduje. U vezi je i dalje, skoro pa da i živi sa momkom, često su zajedno. „Napokon živim svoje vrijednosti onako kako ja hoću!”
3.27. Terapijski odnos
Uspostavljen je dobar terapijski odnos. Anja je otvorena i u svakom momentu spremna na saradnju. Aktivno radi domaće zadatke. Sarađuje. Šali se.
3.28. Tehnike/procedure
Od tehnika se koristi psihoedukacija, osporavanje iracionalnih uvjerenja na sva tri nivoa (empirijsko, funkcionalno i logičko) kao i derivata „Ja sam slabić“. Takođe, razgovor, gdje se Anja uspješno ventilira. Uči i asertivne tehnike. Izlagala se kako bi pobjedila emociju stida i pasivne reakcije kojima nije bila zadoovljna. Takođe, primjenjuje se i ACT terapija – uče se životne vrijednosti kako bi se radilo na Anjinom samopouzdanju.
3.29. Mogući otpori
U toku trajanja seansi, Anja ne pruža otpor. Čak šta više, odlično sarađuje.
3.30. Prednosti/snage
Prednost koja je uočena kod Anje jeste njena otvorenost u terapiji i spremnost na saradnju.
Autor: Borjana Gavrić, psiholog
