Hičkokov “Vertigo” iz perspektive jungovske psihologije

Kategorija: Psihovesti

vertigo-alfred-hitchcock-865414_1024_768

Zaljubljenost i ljubav su dve najčešće upotrebljavane reči u intimnim vezama. Svi, ili pak skoro svi, poznajemo kakav je osećaj biti zaljubljen ili voleti nekog, ali da li znamo šta one zapravo znače? Ukoliko bi Vas partner pitao zašto ga volite, šta biste mu odgovorili?

Većina ljudi nije svesna koju težinu nose reči “volim te”, i upravo je to razlog njihove česte upotrebe. Nekada te dve reči postanu samo izgovor za sopstveno ponašanje. Danas, pored bezbroj istraživanja i studija, postoje nesuglasice i podeljena mišljenja o tome šta ljubav podrazumeva u svojoj celosti i da li je moguće uspostaviti pravi ljubavni odnos sa drugim bićem bez imalo religijskih premisa u njoj. Razni psiholozi su se bavili međuljudskim odnosima i zalazili u najdublje i najmračnije delove intimnih odnosa dok je Karl Gustav Jung zalazio u najdublje i najmračnije delove sopstvenog nesvesnog.

Alfred Hičkok, jedan od najuticajnih režisera 20. veka, takođe se u svojim filmovima bavio potisnutim i nesvesnim sadržajima. Zanimljivo je da Hičkoka sa Jungom skoro nikada nisu povezivali kao sa Frojdom. Nije bila tajna da je Hičkok bio ljubitelj Frojdove psihoanalize, no film Vertigo dobija jasniju sliku sagledan kroz jungovsku psihologiju.

Pre nego što se upustimo u analizu filma, potrebno je da izdiferenciramo ljubav i zaljubljenost. Za mnoge, ova dva termina imaju identično značenje. Većina će reći da je zaljubljenost emocija koja se javlja na početku veze a ljubav ono posle, kada upoznamo osobu malo bolje a i dalje osećamo nešto prema njoj. Ljubav je osećanje koje osoba gaji prema drugoj osobi i koju pritom doživljava kao vrednu i koju smatra sastavnim delom svog intimnog sveta. Ona nastaje kao posledica emocionalnog vezivanja, a postoji više vrsta ljubavi: osećanje voleti, biti voljen, samoljubav, uslovna i bezuslovna ljubav itd. Ljubav zahteva poznavanje stvarnosti druge osobe i njeno prihvatanje u potpunosti. Sa druge strane, zaljubljenost je više afektivno stanje nastalo iz nesvesne projekcije idealizovane predstave o ženi ili muškarcu. Treba naglasiti da zaljubljena osoba nije opsednuta drugim, već sopstvenim psihičkim sadržajima koje Jung naziva Anima ili Animus (više o ovim pojmovima u tekstu).

Upoznajemo protagonistu Skotija (James Stewart), policajca u penziji, koji ima patološki strah od visine – akrofobiju. Angažuje ga stari prijatelj Gavin (Tom Helmore) kako bi saznao šta nije u redu sa Medelin (Kim Novak), njegovom suprugom. Njeno čudno ponašanje navodi ga na pomisao da je ona zaposednuta duhom svoje preminule rođake Karlote koja je izvršila samoubistvo sa 26 godina, koliko Medelin ima sada.

Skoti prvi put ugleda Medelin u restoranu gde je večerala sa svojim suprugom. Više nego očigledan kontrast između Medelin i enterijera restorana govori nam o njenoj jedinstvenosti koju ona predstavlja za Skotija. Ona mu se prikazuje poput priviđenja, njen sjaj očarava Skotija, ali on nema snage da je direktno pogleda. Njenu lepotu upija tek krajičkom oka, a tek kada mu okrene leđa sagledava je u potpunosti. On vidi samo jedan deo Medelin. Upravo u ovom trenutku svedoci smo “zaljubljenosti na prvi pogled” i početka Skotijevog projektovanja Anime, ženskog aspekta muške psihe i simbol svih ženskih psiholoških težnji u psihologiji muškarca. Okrenuta leđima, simbolično, ona mu poručuje da je prati.

ernies-mirror

Anima doslovno znači duša i odnosi se na mušku psihu, kao što se Animus odnosi na žensku (muški aspekt ženske psihe). Važno je istaknuti da Jung nije smatrao da Anima doslovno predstavlja ženske osobine i potrebe kod muškaraca, već nešto što se nalazi duboko u nama, nesvesno. Svaki muškarac ima određenu predstavu žene, ne neke određene žene, već određenu predstavu ženskog. Upravo tu predstavu ženskog Skoti projektuje na Medelin.

Već na samom početku istrage, Hičkok nam prikazuje način na koji Skoti doživljava svoju Animu. Prati je do cvećare, ali interesantno je da ulaz u cvećaru ne vodi kroz glavna vrata (svesno) već kroz vrata od podruma. Tumačeno u kontekstu filma, podrum predstavlja Skotijevo nesvesno, “dom” Anime, mesto gde se skladište sva očekivanja i fantazije vezane za partnera, u ovom slučaju Medelin. On viri kroz odškrinuta vrata sopstvenog nesvesnog i prikuzuje mu se rajska slika. Ova scena ne prikazuje samo Skotijevu idealizaciju Medelin, već i celokupnu projekciju Anime.

Erotska tenzija između Medelin i Skotija raste. Oni odlaze u šumu i razgovaraju o zajedničkoj budućnosti. Nalaze se ispred ogromnog drveta koje se zove “Sequoia sempervirens — always green, ever living.” Ono što tokom filma suptilno dominira na Medelin kao i u njenom okruženju jeste boja šume – zelena. Haljine koje nosi, boja njenog automobila, hotel u koji odlazi i sada šuma gde se nalazi sa Skotijem koja je simbol nesvesnog. Drvo koje joj pokazuje simbolizuje njen smisao i ulogu u njegovom životu. Primetićete da je drvo džinovski veliko u poređenju sa drugim. Mi ne vidimo celu šumu od drveta. Upravo takvu ulogu ima i Medelin. Ona je za njega velika, jedina i uvek zelena i živa. Medelin je svesna da je ovo samo fantazija, no ipak, ona je zaljubljena ali i tužna jer zna da to mora da se završi. Ona priznaje da ga voli ali kako ona kaže – nije trebalo ovako da se desi, misleći na to da nije trebala da se zaljubi u njega, kasnije ćemo saznati i zašto. Na Skotijevo pitanje da li ga voli ona odgovara potvrdno ali nagoveštava da zna da će umreti. U kontekstu filma, odgovor se može tumačiti na dva načina.

Redwoods

U ljubavnoj sceni u štali, Medelin govori kako „nešto mora da obavi“ , izmiče se Skotiju i trčeći odlazi na vrh crkve. On shvata da ona želi da se ubije i kreće za njom, ali ga njegov strah od visine sprečava da se popne do kraja. Medelin skače i Skoti shvata da je gotovo. Jung je smatrao da muškarci obuzeti Animom imaju tendenciju da se povlače u osećanja povređenosti, pa je tako njen gubitak izazvao ne samo tugu i žaljenje za izgubljenom ljubavlju, već i osećaj krivice za njenu sudbinu. Krivica jer veruje da je mogao da je spasi da nema strah od visine. Prisetimo se da je i njegov kolega nastradao zbog istog problema koji Skoti ima (uvodna scena filma).

Košmarni san koji Skoti ima izuzetno je važan jer nam govori najiskrenije i najtačnije misli i osećanja koja gaji prema Medelin. Snovi (nesvesno) znaju bolje i više od svesti i treba im posvetiti posebnu pažnju. Koliko je Hičkok bio ispred svog vremena govori nam sadržaj i koncept ovog sna. On ima jasnu poruku i govori da iako je Medelin mrtva, u Skotiju ona i dalje postoji. Ideal koji ona predstavlja nastavlja da živi (setite se samo naziva drveta). U prvom delu sna Skotiju se javljaju simboli i znakovi koji ga asociraju na Medelin (cveće, ogrlica, grob Karlote i td.), dok nju ne sanja u svom pravom obliku. Često se dešava da u snovima, kada sanjamo neprijatne sadržaje vezane za blisku osobu (smrt Medelin), vršimo prebacivanje tih neprijatnih sadržaja na neku drugu osobu (Karlota). Skoti čak ni na nesvesnom nivou ne priznaje njenu smrt već sanja sve ono što ga asocira na nju. U drugom delu sna Skoti dolazi do groba Karlote koji je prazan. Scena je prikazana iz Skotijeve perspektive i jasno vidimo da ulazi u grob, tone sve dublje gde odjednom njegova Senka pada na krov crkve sa koje je Medelin skočila. Njegova silueta koja pada simbolizuje i njegovu smrt od kako je Medelin mrtva. Za najtačnije tumačenje sna potrebno nam je nešto što ne možemo da dobijemo, a to je malo Skotijevog vremena da nam ispriča svoje emocije, asocijacije i sve ono što je potrebno da bismo odradili dobru analizu, ali Hičkok nam je dao dovoljno informacija kako bismo mogli da zaključimo suštinu – fantazija o Medelin nastavlja da živi.

Skoti ne može da izdrži psihički pritisak i pada u depresiju. U bolnici ga posećuje njegova drugarica Midž (Barbara Bel Geddes) koja je platonski zaljubljena u njega. Tokom filma primećujemo da je Skoti „rezervisan“ prema njoj, imajući u vidu da su ranije bili zajedno. On odbija i da primeti da između njih dvoje možda i postoji nešto. Midž predstavlja ono što poznati Jungov analitičar Robert Džonson naziva očovečujuća ljubav, i suštinski je dijametralno suprotna od onoga što Skoti oseća prema Medelin tj. zaljubljenosti. Odbijanje očovečujući tj. realne ljubavi je veoma česta reakcija (ako ne i pravilo) u situacijama obuzetošću Animom/Animusom. Voleti podrazumeva usmeravanje svoje ljubavi na smrtno ljudsko biće, a ne na projektovanu idealizovanu predstavu kao što je Medelin. On mora da bude u odnosu sa konkretnim ljudskim bićem, da empatiše sa njom i potvrdi joj njenu vrednost onakvom kakva ona zaista jeste u svojoj celini. Biti zaljubljen je nešto sasvim drugo: to nije usmereno prema ženi već prema Animi, na muškarčev ideal: njegov san, njegovu fantaziju i očekivanje. Međutim, Skoti i dalje traga za svojom Animom, a njegove zelene oči nam jasno govore o kome se radi.

midge and scottie

Nakon Skotijevog izlaska iz bolnice na ulici vidi devojku u zelenoj haljini koja ga podseća na Medelin. Prati je do hotela u kome stanuje i moli da popriča sa njom na šta ona pristaje. Ona se predstavlja kao Džudi Barton i saznaje od Skotija šta mu se dogodilo. On je poziva na večeru. Nakon njegovog odlaska ona se priseća šta je uradila i u afektu kreće da piše pismo istine Skotiju. Želi da mu kaže kako je sve to bilo delo Gavinovog plana da ubije svoju ženu, da je nju izabrao jer liči na nju, da je znao da zbog bolesti on neće moći da se popne na vrh crkve i kako nije trebala da se zaljubi u njega jer to nije bio deo plana. Ona sada želi da je Skoti voli zbog onoga što ona jeste, a ne zbog onoga što on misli da jeste.

Nakon večere Skoti prati Džudi do njenog stana, ulazi unutra i predlaže joj da se češće viđaju. Ova scena je verovatno jedna od najvažnijih u celom filmu jer iz Skotijeve perspektive vidimo samo siluetu Džudi koja odaje utisak Senke. Spušta se na fotelju i njeno lice je podeljeno, jedan deo je osvetljen zelenom svetlošću dok je drugi u mraku. Zašto? Zato što Skoti ne vidi osobu u njenoj celosti. Sa jedne strane on vidi Medelin i taj deo je osvetljen, ali mračni deo simbolizuje Džudi, ono na šta Skoti zatvara oči. Džudi shvata da on želi njeno društvo jer ga ona podseća na nju, svejedno pristaje.

Skoti odbija realnost zbog fantazije i pokušava da od Džudi napravi Medelin. Kupuje joj odeću koju je ona nosila, prisiljava da ofarba kosu itd. Takođe, interesantno je da ne možemo da vidimo ni jedan poljubac između Skotija i Džudi. Svaki put kada bi se našli u prilici da budu intimni, Skoti bi skrenuo glavu ili bi je poljubio u obraz. On je i dalje veran svojoj Animi – Medelin, i ne želi da je prevari. Prvi poljubac vidimo tek nakon njenog izlaska iz toaleta, kada kao u fantaziji i obučena kao Medelin, prilazi Skotiju gde pada u njegov zagrljaj. On se seća njihovog poslednjeg poljupca, i obuzet celokupnim doživljajem, on nije intiman sa Džudi u tom konkretnom trenutku, već sa Animom tj. njegovom predstavom.

8

Džudi se odaje tako što stavlja ogrlicu koju je nosila kada je bila Medelin. Skoti shvata i vozi je u crkvu sa koje je Medelin skočila, gde mu ona priznaje sve, ali govori da ga ipak voli. Penju se na vrh crkve i, u strahu od časne sestre, Džudi skače dole. Čemu ovako tragičan kraj? Zašto Skoti prolazi kroz smrt drage osobe dva puta? Džudi umire na kraju filma jer je fantazija, predstava i Skotijeva projekcija. Skoti nikada ne bi doživeo Džudi odvojeno od njegove idealizacije Medelin; stoga joj je Hičkok i odredio ovakav kraj. On je shvatio da Džudi nije Medelin i da nikada to ne može da bude, pa je samim tim idealizacija Medelin umrla. Sa druge strane, Džudi je osuđena na smrt jer je ona nosilac Anime i može da opstane u životu samo ukoliko je dovoljno jaka da je sve vreme nosi i pritom da to uspešno radi. Film nam jasno govori da ona to ne može.

▲                            ▲                           ▲

Tema kojom se bavio Hičkok aktuelna je i danas. Koliko smo samo puta čuli da se emotivne veze završavaju jer partner nije mogao da ispuni očekivanja drugog? Anima/Animus se nalazi u svakom čoveku i ne može umreti, jer ona/on je deo nas samih. Kada budemo shvatili da su očekivanja prema našim partnerima i prepisivanje osobina koje oni ne poseduju, u stvari samo naša projekcija, omogućićemo sebi da više cenimo sopstvenu i tuđu prirodu. Osvešćivanje pojmova Anime i Animusa će omogućiti da više ne govorimo za partnere „U početku je bio sjajan/na, ali kasnije je pokazao/la svoje pravo lice…“ Naš zadatak je da samospoznajom i balansom između projekcija i stvarnih želja održavamo bliske odnose sa ljudima koje volimo, ne zbog onoga što bismo voleli da oni predstavljaju, već zbog onoga što oni zaista jesu.

Reference:

Milivojević, Z.(2007): Emocije–psihoterapija i razumevanje emocija, Psihopolis, Novi Sad
Nastović, I.(2000): Snovi: psihologija snova i njihovo tumačenje, Prometej, Novi Sad
Stajn, M.(2007): Jungova mapa duše, Laguna, Beograd
Džonson, R.(2002): Psihologija romantične ljubavi, Zavod za udžbenike, Beograd

Autor: Stojan Mišić

Comments

comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.