Bijeg od tuge nije rješenje – kako tuga pomaže?

Kategorija: Psihosaveti

Ljudi se često iznenade kada čuju da je zdravo osjećati i iskazivati tugu. Najčešći razlog za ovakvo ponašanje je što mnoge osobe imaju nerealno uvjerenje da je osjećanje i pokazivanje tuge znak slabosti.

Tako možemo vjerovati da će nas osjećanje tuge dovesti do depresije ili smrti. Sjetite se poruka koje često možemo čuti u našoj kulturi i od roditeljskih figura: „Što plačeš tu, nisi slabić“, „Ubila ga tuga“, „Tuga ga je uhvatila i ne pušta“, „Potonuo je od tuge“.

Kada ovako složimo stvari u svojoj glavi, razumljivo je zašto ljudi zabranjuju sebi da osjećaju neugodno osjećanje tuge i zašto zaziru od nje.

Niko od nas ne želi biti „slabić“ koji je potonuo, kojeg tuga ubija i ne pušta.

Nema potrebe za bježanjem.

„Bježeći“ od doživljavanja i iskazivanja neugodnih osjećanja, kakvo je tuga, ljudi vjeruju da štite sebe, svoj život i svoje mentalno zdravlje. Paradoksalno, ali upravo otvorenim iskazivanjem i dopuštanjem sebi da osjetimo emociju, kao reakciju na nama važnu situaciju, stvaramo mogućnosti da živimo zdrav život.

Potiskivanje i negiranje neugodnih osjećanja može u značajnoj mjeri otežati svakodnevno funkcionisanje čovjeka i ugroziti mentalno zdravlje.

Šta je tuga?

Tuga je emocija koja se javlja kao reakcija na gubitak nama važnog objekta. Gubitak može da se odnosi na osobu, odnos ili neki važan predmet. Važan objekat, pored toga što postoji u realnom, stvarnom svijetu,  postoji i kao predstava u našem unutrašnjem svijetu. Budući da tugu osjećamo samo kada je u pitanju važan objekat, znači da smo se za taj objekat morali „vezati“.

„Vezivanje“ se odnosi na spajanje ugodnih osjećanja ljubavi, sigurnosti i sreće sa predstavom objekta u našem unutrašnjem svijetu.

Nestankom (gubitkom) objekta u realnom svijetu, dolazi do disbalansa između unutrašnjeg i stvarnog svijeta. Uviđanjem ovog disbalansa, osoba ujedno uviđa da sada svoj unutrašnji svijet mora uskladiti sa realnim svijetom i na taj način odvojiti se od svih ugodnih osjećanja koja su vezana za objekat koji je izgubljen. Upravo ovo odvajanje od objekta vezivanja kod nas izaziva bolno osjećanje tuge i žalosti.

Tugovanjem stvaramo uslove da se „odvežemo“ od izgubljanog objekta i tako uskladimo unutrašnji i realni svijet.

Kako tuga pomaže?

Tugovanjem tj. „odvezivanjem“ od važnog objekta i povlačenjem osjećanja koja su za njega vezana, mi stvaramo uslove da ta ista osjećanja usmjerimo ka drugom objektu koji postoji u realnom svijetu. Praktično, to znači da osoba, na primjer, nakon raskida partnerskog odnosa, prvo treba da povuče svoju ljubav i odveže se od osobe sa kojom više nije u odnosu, kako bi tu ljubav mogla usmjeriti prema nekom drugome, ukoliko to želi.

Takođe, otvorenim pokazivanjem da tugujemo ostvarujemo priliku za socijalnom podrškom od osoba koje su nam bliske. Na ovaj način imamo priliku da uvidimo da postoji još odnosa za koje smo se vezali i koji mogu da prime i uzvrate prijatna osjećanja ljubavi, podrške, sigurnosti i sreće.

Kako tugovati?

Tačan univerzalni recept za tugovanje, koji funkcioniše kod svih ljudi, ne postoji. Svaka osoba može da izgradi svoj način tugovanja. Ovo je naročito važno za osobe koje su dugo vremena sebi branile da osjećaju tugu.

Ukoliko vam je prihvatljivo da svoja osjećanja podjelite sa drugima, to će svakako biti olakšavajuće. Dopustite sebi da tražite ono što vam je potrebno. To može biti samo saslušanje, „rame za plakanje“ ili razgovor u kojem ćete željeti čuti i iskustva drugih ljudi.

Imate pravo da tražite ono što vam je potrebno.

Ako ne osjećate sigurnost da svoja osjećanja podjelite sa drugim bliskim osobama i generalno ne pokazujete tugu, imate mogućnost da tugujete sami, ako vam to odgovara. Možete napraviti plan i dogovoriti sa sobom u kojem periodu dana i koliko dugo ćete tugovati. U redu je da odredite i 5 minuta dnevno kada ćete sebi dopustiti da razmišljate o svom gubitku i osjetite neprijatnost i tugu zbog toga.

Za osobu koja je blokirala tugu i tako ostavila mnogo „neodvezanih“ odnosa, 5 minuta dnevno (150 minuta mjesečno) je značajno vrijeme koje će iskoristiti za svoju dobrobit.

Iako je tugovanje normalan i prirodan proces, ponekad moze da bude ometan raznim faktorima koji ga mogu zakomplikovati.

Komplikovana tuga

Osobe koje prolaze kroz komplikovano tugovanje često govore da se osjećaju „zaglavljenim“. To zapravo znači da se osoba ne uspijeva „odvezati“ od izgubljanog objekta, te dugo osjeća intezivna neugodna osjećanja, bijesa, straha, krivice i beznađa. Ovakvo stanje često prate problemi spavanja i ishrane i osoba ima velikih poteškoća da se vrati u neometano funkcionisanje. Ukoliko potraje, komplikovana tuga ima potencijal da pređe u depresiju.

Da bi se prevazišla komplikovana tuga, neophodna je stručna pomoć i psihoterapija. Psihoterapijom dobijate priliku da osvjestite faktore koji utiču na sprječavanje „odvezivanja“, pronađete svoj način tugovanja i podršku da pomognete sebi da se na zdrav način odvojite od izgubljenog objekta. Psihoterapija je veoma značajna jer vam pomaže da uočite štetne obrasce ponašanja i naučite funkcionalne sa kojim ćete povećati kvalitet svog života.

Reference:

Milivojević (1993). Psihoterapija i razumevanje emocija. Prometej, Novi Sad

Stewart i V. Joines (2011). Savremena transakciona analiza. Psihopolis institut, Novi Sad
Autor: Saša Risojević, psiholog i psihoterapeut u edukaciji

Comments

comments

3 Komentara

  1. Vi jednostavno imate izvrsne članke! Čitam iz Hrvatske i drago mi je, kad već ovako ozbiljnog portala nema kod nas, imam gdje svratiti i naučiti nešto za svoju i dobrobit ljudi oko mene… Pusa

    • Draga Iva,

      Najpre želim da Vam se u ime celog našeg tima zahvalim na ovako lepim rečima i povratnoj informaciji! To je znak za nas da uspevamo u onome što nam je misija – da približimo psihologiju ljudima i pomognemo im da samostalno steknu znanja koja im mogu biti korisna. 🙂

      I u Vašoj zemlji postoji jedan jako ozbiljan i dobar portal koji se bavi psihologijom i psihološkim temama, zove se Istraži Me (www.istrazime.com), pa ga obavezno istražite. 🙂

      Pozdrav!

      Ina Borenović

      • Draga Ina, pa nisam to znala! Zapravo, uopće ne znam kako sam “završila” kod vas, nedavno, ali pretplatom na psihoverzum gotovo svakodnevno primam nešto turbozanimljivo i korisno. Hvala na preporuci, istražit ću i taj hrvatski portal… Utješno je znati da postoje ljudi koji kuže stvari i koji ti mogu pomoći konkretno, brzo i stručno 🙂 Pozz !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.